Može li Rawls opet spasiti zapad
Radi se o unutarnjim bitkama koje su se vodile u New York Timesu u vremenu kad su ove novine pokušavale pronaći način da izvještavaju o pometnji koja je pratila Trumpovu vladavinu.
U januaru 2014. počela je rasprava u kojoj su do sada uzeli učešće: Mijat Lakićević, Milutin Mitrović, Dejan Ilić, Vladimir Gligorov, Rastislav Dinić, Stefan Aleksić, Biljana Stojković…
Radi se o unutarnjim bitkama koje su se vodile u New York Timesu u vremenu kad su ove novine pokušavale pronaći način da izvještavaju o pometnji koja je pratila Trumpovu vladavinu.
Iz nove knjige: U ovom eseju želim da ponovo oživim liberalizam odozdo. On je verniji osnovama liberalne misli od tzv. kulturnog liberalizma elita. Cilj mi je i da revidiram liberalizam straha…
Treba primeniti unapređene verzije intervencija dvojice Ruzvelta. Umesto uzaludnih rasprava o porezima na imovinu, progresivne snage treba da se posvete strategiji koja se sastoji od 3 elementa.
Prikaz nove knjige Branka Milanovića „Kapitalizam njim samim: budućnost sistema koji vlada svetom“: Branitelji kapitalizma tvrde da demokratija i slobodno tržište uvek idu zajedno, kao deveruše…
Investitori su izgubili interesovanje za realnu ekonomiju. Tržišta kapitala nastavila su da rastu dok se ekonomija raspadala i to je prihvaćeno kao nova normalnost. A onda je došla pandemija.
Ovaj sistem predviđa da država svakom građaninu godišnje isplaćuje određeni iznos bez postavljanja prethodnih uslova. To je novac koji dobijamo zato što postojimo, a ne zato što radimo.
Naš globalni ekonomski model nije funkcionisao ni pre pandemije, a u životu su ga održavala dva paralelna sistema podrške: emisije novca centralnih banaka i novo zaduživanje.
Političari svoje sunarodnike više ne doživljavaju kao sugrađane, već kao zaposlene. A poslodavac zaposlenom može dati posao, otkaz, može ga ponižavati, opljačkati, prevariti ili ignorisati.
Posle krize 2008. kapitalizam je zapao u ideološku krizu. Za razliku od godina posle pada komunizma opet su otvorena pitanja trajnosti kapitalizma…
Rivalitet Kine i SAD često se prikazuje kao sukob geopolitičkih interesa, ali po svojoj suštini taj sukob više liči na sudar tektonskih ploča koji će odrediti dalji razvoj kapitalizma u ovom veku.
Bila je ovo loša godina za anti-kapitaliste, ali i za kapitalizam. Poraz laburista u Britaniji je udarac za radikalnu levicu. Ali i kapitalizam se našao na udaru kritika, posebno u SAD.
Ljudi zaduženi da upravljaju velikim privredama sveta sve manje veruju da je ekonomija sposobna da odgovori svom zadatku. Ona sve više liči na nauku koja rešava probleme koji više ne postoje.
Tržišta su mehanizmi društvenih izbora, a dolari su u njima zapravo jednaki glasovima. Trebalo bi da politička jednakost deluje kao protivteg neravnopravnoj „biračkoj“ moći na tržištu.
Intervju sa Bernijem Sandersom: Mladi ljudi su progresivno nastrojeni, a predstavljaju prvu generaciju u savremenoj istoriji koja će, ako nešto ne učinimo, imati niži životni standard od roditelja.
Krah subprimarnog hipotekarnog tržišta i finansijska kriza iz 2007. i 2008. mogle su biti smrt neoliberalizma; umesto toga, „zombijevski neoliberalizam“ sada hara zemljom.
Koji sistem najviše doprinosi ljudskom blagostanju? Ovo je ključno pitanje našeg doba, jer smo nakon 40 godina prevlasti neoliberalizma u razvijenim zemljama utvrdili da ovaj recept ne funkcioniše.
U periodu unisonog mišljenja od 1990. do 2010. činilo se da smo prepisali sve najgore što je Sovjetski Savez imao da ponudi: lažno jedinstvo svih i svega pod prosvećenom vladavinom liberalne buržoazije.
Lakićević kaže da mi nemamo liberalizam. Kako se onda zove sistem u kojem životarimo? Kako će za par decenija istoričari klasifikovati ovo doba koje je usledilo nakon pada komunizma?
Poslednji odgovor Mariu Reljanoviću: Nije sporno da država treba da vodi određenu socijalnu politiku, ali pokazalo se da tu politiku efikasnije, pravičnije i pravednije vodi liberalna kapitalistička država.
U mom tekstu nema poređenja SFRJ sa drugim državama kojem je Lakićević posvetio mnogo prostora, predstavljajući ga kao kontraargument (nije jasno čemu). Moj tekst nije hvalospev komunizmu…
Osvrnuću se na tvrdnju Maria Reljanovića da je rast BDP-a u komunizmu bio ekstremno visok. Naime, podaci kojima raspolažem, govore bitno drugačije.
Da li je socijalizam alternativa svemu što se događa? Čini se da je od odgovora na ovo pitanje važnije da se raščisti sa mantrom predivne perspektive koju nam uporno nameću neoliberali u Srbiji.
Svi govornici na tribini „Da li je i kakva levica savremenom društvu potrebna“, u okviru programa „Nije filozofski ćutati“, nedvosmisleno su bili protiv kapitalizma, a za socijalizam.
Uzrok krize politike je osipanje javnih servisa izazvano etosom privatnog interesa. Političari se ponašaju u skladu sa svojim ličnim interesima i to se od njih očekuje.
Kada je posle sloma berze 1929. usledila Velika depresija, gotovo svi su bili saglasni da je kapitalizam nestabilan, nepouzdan i sklon stagnaciji. U narednim decenijama predstava o kapitalizmu se promenila…
Naš cilj nije samo ponuda preporuka za različite politike, već i nova vizija ekonomske politike koja će biti alternativa tržišnom fundamentalizmu sa kojim se ekonomija danas neopravdano poistovećuje.
Niko ne može poreći da je ekonomska vizija koja u centar postavlja potrošače i tržišta doprinela stvaranju velike količine korisnih dobara. Ali očigledno je da su se u međuvremenu javili i određeni problemi.
Džon Rols je jedan od najvećih liberalnih filozofa 20. veka, čija teorija pravde odražava najhumaniju viziju liberalizma: demokratsku državu blagostanja koja istovremeno razvija kapitalizam i uspeva da ga kontroliše.
Uspon psihijatrije u Americi početkom 20. veka finansirali su moćni američki industrijalci. Njihov cilj je bio da probleme društvene nejednakosti prikažu kao mentalne probleme bolesnih pojedinaca.
Neki smatraju da je liberalizam potekao iz hrišćanstva, drugi da vodi poreklo iz borbe protiv hrišćanstva. Neki smatraju da su u njegovom središtu individualna prava, a drugi podrazumevaju državu blagostanja.
„Ako to odmah ne uradimo – u ponedeljak više neće biti nacionalne ekonomije”, rekao je predsednik Federalnih rezervi Ben Bernanke 18. septembra 2008, zahtevajući da Kongres pritekne u pomoć bankarskom sistemu.
Određena vrsta strategije za zaštitu prirodne sredine – koja se fokusira na potrošače umesto na institucije koje oblikuju njihovu potrošnju – može proizvesti uslove za desničarski protivudar.