- Peščanik - https://pescanik.net -

„Jedini, najteži i najskuplji način“

Foto: Rade Vilimonović

Srbija pod fekalijama – tako zemlja izgleda žiteljima Koteža, naselja u Beogradu, na levoj obali Dunava. Posle velikih kiša – nezapamćenih, istorijskih, nikada viđenih, dakle sve isto kao i 2014 – širom Koteža izlile su se septičke jame. Šta da radimo, sleže ramenima Vučić u poseti Kotežu – vremenska nepogoda. Dešava se i drugde, dodaje, u Nemačkoj deset puta, a u SAD i dvadeset puta češće nego kod nas. Evo, u Nemačkoj se sudarila dva borbena aviona, daje primer, događa se. Nije se setio da kaže – evo, kod nas tu nedavno pao helikopter, događa se.

Da su divlje svinje, žitelji Koteža bi se sada dali u beg iz Koteža, kao što su te nesrećne životinje pobegle s Velikog ratnog ostrva. Ali, znamo, ljudi nisu svinje. I tako nesrećne, na mestu njihove nesreće, krenuo je Vučić da ih obilazi i da im ponešto objasni. Pre svega, nije žitelje Koteža udarila sudbina/nepogoda, nego je on, Vučić, došao kod njih da primi udarce. Ako su za trenutak i pomislili da su žrtve sudbine/nepogode, Vučić je došao da ih odlučno razuveri – jedina žrtva u Srbiji može i sme da bude isključivo on sâm, Vučić dakle.

Nadalje, nije problem samo u nepogodi. Nesreća je žitelje Koteža zadesila i zbog njihovih loših navika, objasnio im je Vučić, ali se i setio da nije prikladno da usred izlivenih fekalija „kritikuje građane“. Pa im je samo sugerisao da su i sami krivi za svoju nesreću. Pomenuo je istina i državu: rekao je, otprilike, navike građana možda su i više od same države uticale na to da se fekalije izliju. A onda će objasniti, ne odmah, istina, da se žitelji Koteža ne dosete i ne povežu, kako bi to pored nepogode te njihovih navika i država mogla biti odgovorna za fekalije širom Koteža.

Ima mnogo lokalnih funkcionera, svestan je Vučić, što su „dozvoljavali ilegalnu gradnju da stave koji dinar u džep“. Za razliku od Vesića, Vučić nije rekao – „do 2012“. Nije mogao, jer je već najavio, a ministarka Mihajlović požurila da ga podrži, da će stranka (SNS) smeniti sve neradnike i lopove. Moguće je sasvim da među lopove Vučić računa i ove koji do danas dozvoljavaju ilegalnu gradnju kako bi stavili „koji dinar“ u džep. Pitanje je samo kako Vučić i SNS definišu ilegalno. Ako je suditi prema Beogradu na vodi – ilegalno će biti sve ono što nije naknadno legalizovano, e kako bi se stavio još „koji dinar“ u džep.

Pored nepogode i loših navika žitelja imamo dakle i (lošu) državu koja dopušta ilegalnu gradnju „za koji dinar“ u džepu. Ali, dok su nepogoda i loše navike tu da bi se ublažili zahtevi žitelja Koteža (Vučić je izričit: „da se ne diže odgovornost i ne preteruje“) da vlasti polože račun za fekalije (a još se i šali: da ne bude „komarci grizu kao tigrovi“), priča o ilegalnoj gradnji isključivo je u funkciji pritezanja partijske discipline. To nema veze sa polaganjem računa države pred građanima. Jer, „lopovi“ neće biti gonjeni i hapšeni, nego samo smenjeni. A država?

Država će „pomoći, iako nema obavezu u smislu da niko svoju kuću nije osigurao“. Eto, elegantno i jednostavno. Jeste, naši su stranački kadrovi neradnici i lopovi; jeste, za „koji dinar“ u džepu dopuštaju ilegalnu gradnju; jeste, zbog toga, pored nepogode i loših navika samih žitelja, izlile su se fekalije, ali država, tvrdi Vučić – „nema obavezu“. Pa iako je nema, pomoći će, a lopovi će biti smenjeni. I ne samo to, nego će država žiteljima Koteža još i da pokloni kanalizaciju. Bez obzira što je to „najteže i najskuplje“ rešenje, iako jedino.

Ako je nešto jedino, onda ono ne može biti ni najskuplje ni najteže. Ono može biti skupo i teško, s obzirom na raspoložive resurse, ali pošto drugih načina nema, nije moguće poređenje sa njima: nešto može biti najteže i najskuplje samo ako ima sa čime da se uporedi u istoj kategoriji. Ali, u Vučićevim očima kanalizacija je jedino, kao što zaista i jeste, ali ujedno i „najteže i najskuplje“ rešenje da fekalije ne plivaju po Kotežu. I da tu zaključimo: Vučić je žiteljima u Kotežu objasnio da se protiv nepogoda ne može. Iako se ne može, oni su sa svojim lošim navikama krivi za posledice nepogoda. Iako njihove loše navike nemaju ništa sa „za koji dinar“ dopuštenom ilegalnom gradnjom kuća, država nije kriva ni za šta. Iako država nije kriva, ona će – po milosti vladara – pomoći i to na „najskuplji i najteži“ način.

Tako izgleda Srbija pod Vučićem, kada se gleda iz Koteža – pokrivena fekalijama, dok njenim žiteljima, kao dobrom Radovanu III, samo nos viri. I dok je kanalizacija za to stvarno jedino rešenje, Vučić na čelu države nije. On je na tom mestu samo najskuplja i najteža opcija.

Peščanik.net, 25.06.2019.


The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)