- Peščanik - https://pescanik.net -

Jevanđelje po Novak(s)u

Foto: Predrag Trokicić

Nema mira na Badnje veče i Božić: šta će biti s Novakom? Neki drugi put proslavićemo Isusovo rođenje, sad čekamo ponedeljak da vidimo hoće li Novaka pustiti da igra na turniru u Melburnu ili će ga kao odmetnika od zakona (bezmalo pa kao epskog hajduka) iz Australije vratiti nazad pravo u Srbiju. Odavno je Novak Đoković nadišao nacionalne (i domaće folklorne) okvire. Ako se prelistaju ovdašnji (ne samo domaći) i strani mediji (barem oni na engleskom), jasno se vidi da je Novakova saga oko ulaska u Australiju svetski događaj. Kao takav, kroz njega se prelamaju razne globalne teme, od položaja izbeglica do opšte zaraze i vakcinacije. Upravo kao svetski događaj, Novakovo zatočenje dobija svoja posebna tumačenja i na raznim nacionalnim nivoima.

Dva bi trebalo da nam budu posebno zanimljiva – domaće i australijsko. Za domaće, karakteristična je brzina kojom se Vučić nakačio na Novaka. Nije prošlo mnogo od kada je Novak ovde bio na ivici da postane državni neprijatelj br. 1 pošto je stao uz demonstrante protiv Rio Tinta. Stvari su se sad stubokom okrenule. Od potencijalnog neprijatelja, Novak je (ponovo, posle nesrećnog pogađanja linijske sutkinje pre dve godine lopticom u grlo) postao nacionalna figura mučenika. Svojim zatočeništvom u Australiji otelovio je mit o svetskoj zaveri protiv Srba. Ne samo Vučiću, koji poput vampira jedva čeka da isisa krv iz svake situacije podatne da se lažno protumači kao globalna antisrpska ujdurma, sekunde su bile potrebne i Novakovom ocu da s istom pričom ponovo pljasne u javnost.

Što se Australijanaca tiče, njima je do zavere protiv Srba kao do lanjskog snega. Oni muče svoje muke. Ista ta savezna vlada što sada kinji Novaka, maltretira svojim lošim politikama u vezi sa sprečavanjem zaraze već dve godine žitelje Australije. Najnovija bruka premijera Scotta Morrisona u vezi je sa propustom da se obezbede brzi besplatni testovi i organizuje vakcinacija trećom dozom pod pretnjom ultrabrzog širenja novog soja virusa. Vođen instinktom političkog predatora (jeste, baš kao Vučić), Morrison je osetio da bi Novaka mogao da iskoristi da popravi svoj rejting uoči skorih izbora u Australiji. Dan pre nego što je Novak poleteo za Melburn, Morrison je bezbrižno lupio kako njegova, Novakova dakle, viza nije stvar saveznih vlasti, već savezne države Viktorije – i ostao živ.

Netom što je Novak krenuo na put, neko je Morrisonu objasnio da izdavanje viza nema nikakve veze s administracijama saveznih država ponaosob, to je isključivo posao saveznih vlasti. Oluka da se Novaku iako nije vakcinisan dozvoli ulazak u Australiju izazvao je veliki bes među žiteljima Australije, naravno ne protiv samoga Novaka, već protiv njihovih tamošnjih vlasti, zbog očajnih mera u vezi sa zarazom. I kako to obično biva, vlastito neznanje i odgovornost, notorni Morrison je rešio da gurne pod tepih isprovocirane mržnje, pošto su mu objasnili da je ipak on, to jest administracija pod njim vlasna da izdaje i ukida vize. Pa je požurio da Novaka baci lavovima, to jest razjarenim Australijancima, i ukine mu vizu kao da ju je Novak sam sebi izdao, pa on, Morrison dakle, sada stvari dovodi u red.

Kada se sve ovo ima u vidu, ispada da žitelji Srbije i Australije imaju mnogo više zajedničkog, nego što ih dele belosvetske zavere. I jedni i drugi žive pod administracijom na čijem su čelu nekompetentni ignoranti. I jedni i drugi propatili su pod promašenim merama protiv zaraze i zbog toga postradali od bolesti. I jedni i drugi trpe štetu pod vođstvom osoba kojima su raspoloženja javnog mnjenja i izgledi na uspeh na izborima umesto opšteg dobra jedine smernice za odlučivanje i tobožnje osmišljavanje politika. Konačno, i jedni i drugi, umesto da ispravno identifikuju mete svog opravdanog besa, troše se iskaljivanjem mržnje, jedni na navodne antisrpske zaverenike, a drugi na – Novaka. Što bi se reklo: ništa novo pod suncem Srbije, a kako sad vidimo – i Australije.

Mučna situacija s Novakom dala je povoda nekim komentatorima i da naglase kako se menja odnos prema protivnicima vakcine: sve je manje razumevanja i strpljenja za njih. Poenta ima smisla: sledeći veliki teniski turnir je u Parizu, a kako stvari sada izgledaju, politika francuske vlade je da se svima nametne vakcinacija. Iz tog ugla, australijski incident je neka vrsta opomene za Novaka. Kako god da se razreši tekuća vizna sapunica, izvesno je da su novi zapleti s dozvolama za igranje tek pred Novakom. On to mora da reši. Ali, dok god vlade nisu spremne da propišu obaveznu vakcinaciju, sve sporadične mere (recimo, oko dozvola za ulazak u zemlju ili restoran) proizvoljne su i osećaju se kao nasilje, a ne kao staranje države za zdravlje. U tom smislu, Novak je nedvosmisleno žrtva loših australijskih politika.

Komentar dakle promašuje suštinu. Na prvi pogled ispada kako je Australija na strani vakcinacije, dok Srbija stoji na čelu nepokornog i slobodarski nastrojenog antivakserskog sveta, sa Novak(s)om kao svojom glavnom ikonom. To je pogrešna slika. I Australija i Srbija, kao i veliki deo ostatka sveta, pokazuju istu slabost svojih administracija. Te dve države, kao mahom i sve druge, naprosto nisu spremne da preuzmu odgovornost i proglase obaveznu vakcinaciju. U tom smislu, Srbija, nažalost, zaista ne stoji mimo sveta. Srbija je po svemu deo tog lošeg sveta.

Tek nešto malo drugačija, ali sa istim patosom, sklapa se priča i u ovdašnjem okruženju. Novak je šampion s lošim/niskim (etničkim/nacionalnim) poreklom i zbog toga je meta rasističkih, diskriminatorskih politika takozvanih većih sila. Kao što smo videli, treba sumnjati u to. Pre će biti da je Novak jednostavno žrtva loših politika u vezi sa zarazom širom sveta. I ne samo u vezi sa zarazom. Teško je objasniti kako se to dogodilo, ali dogodilo se da Novak završi u zatočeništvu u hotelu u Melburnu u kome se smeštaju izbeglice i tražioci azila u Australiji. Za hotel se u stranim medijima kaže da je pristojan (četiri i po zvezdice), sa bazenom i saunom. Ali, „gostima“ hotela izgleda da bazen i sauna nisu na raspolaganju.

Izbeglice se žale na smeštaj i hranu, a u našim („srpskim“) medijima kaže se i da bube plaze po sobama. Nevoljni „gosti“ hotela u Melburnu sada su se ponadali da će im dolazak u hotel tako ugledne i širom sveta poznate ličnosti kao što je Novak (otprilike kao da im je u posetu došao papa Francisco lično, što bi uostalom od njega, Francisca dakle, i moglo da se očekuje) popraviti položaj. Ako tako bude, eto ipak i nekih dobrih vesti za Božić.

Peščanik.net, 07.01.2022.

NOVAK ĐOKOVIĆ

The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)