- Peščanik - https://pescanik.net -

Kad je Bjela sreo Gagu

Foto: Predrag Trokicić

Kafanske tuče u Srbiji mogu se razumeti kao osobena vrsta hedonizma. Ima jedna kafana pored Niša, ne znam postoji li još, pod imenom Šoferska noć. Brka Đorđević, niški sociolog kafana, pisao je o toj krčmi, koja je svako jutro dočekivala izubijana i rasturena od šoferskih šaketanja, puna srče i skršenih stolica. Tamo policija nije zalazila.

Negde prema Komrenu je krčma Džerima, junakinja obimne Brkine studije. Mnoge je kafane Đorđević oslikao kao nasušne fenomene socijalnog života, a u njima se razgovara, peva, ruše se i sastavljaju vlade. Jede se, pije, a tamo gde ima rakije i špricera – a svuda ima – ljudi kratkog fitilja stignu da potegnu teške reči, pesnice ili šta im već dođe u šake.

Pažljivo prateći Brkin kafanski sociološki inventar, nisam tamo našao hotel Ambasador i njegov bar, mesto obračuna Dragana Bjelogrlića i Predraga (Gage) Antonijevića.

Za razliku od drugih kafanskih tuča, koje traju kratko i ostaju nezapažene, meč u Ambasadoru već je posto vodeća tema. Nasilna radnja se odigrala na celonoćnim marginama filmskih susreta u Nišu. Filmski radnici, sa svim slabostima svoje ljudske vrste, možda malo naglašenim, dosađivali se u dugom sedenju, i u ranu zoru se potukli.

Tačnije bi bilo da je u jednom času Bjelogrlić ustao i pesnicama više puta udario Antonijevića. Priveden je i biće zadržan najmanje 48 sati.

Nekoliko sati ranije Bjelogrlić je doživeo ovacije kao najbolji glumac, posle festivalske projekcije filma „Nečista krv“.

Posle svoje druge Zlatne palme, Kusturica je u ulozi džentlmena koji štiti čast izvesne dame (neko je dotičnu štipnuo za debelo meso), započeo masovnu tuču usred Kana. Bila je to čista zabava izazvana pićem i pobedničkom euforijom.

Isti reditelj je u svoje vreme, prema urbanoj legendi, došao specijalno iz Sarajeva da bi istukao Dragoslava Bokana, tada filmskog kritičara „Duge“. Bokan je negirao Kustinu originalnost i prozvao ga kao prepisivača, Jiržija Mencla, pre svih.

I Nebojša Pajkić je osetio snagu Kusturičinog bokserskog dara, mada nije bio impresioniran: „Nije to bilo ništa. Samo mi je udario dva-tri šljampava krošea“. Dok je slavni reditelj posvećeno tukao Pajkića, Isidora ga je branila udarajući Kustu svojom tašnicom.

Pre desetak godina izbila je nekakva svađa i ljuta zađevica između Tanasija Uzunovića i Ivana Bekjareva. Spor je razrešen na prijemu posle pozorišne premijere „Karoline Nojber“. Tamo su se glumci prilično ozbiljno potukli a sažeti javni izveštaj je glasio: Bekjarev je, uz slomljeni prst, izvukao deblji kraj.

Ni u jednom od navedenih primera nije bilo privođenja ni zadržavanja.

U svom pohodu prema glavi Antonijevića, Bjelogrlić je potpuno zanemario ili ignorisao moć video nadzora. Ko osim njega zna šta mu je to trebalo? Stari računi, još sveže javne uvrede. Adrenalin u slavlju najboljeg glumca večeri na festivalu. Dobacivanja, raskol do mržnje oko podele finansijske pogače. Ili nešto što samo njih dvojica znaju.

Tuča je dobila značaj javnog skandala. Navodno to ne priliči ljudima „koji drže do sebe“. Nasilje se ne isplati, osim ako nisi na njegovom izvoru ili imaš monopol na upotrebu pesnice i pendreka. Bjelogrlić je poslušao svoje impulse i atavističke imperative, pa smo videli scenu kao prepisanu iz Jatagan male. Film je sišao u život, ljudi koji stvaraju fikciju na platnu, postali su junaci svoje nadrealne stvarnosti. Tvorac „Dare iz Jasenovca“ s jedne i tumač Borine „Nečiste krvi“ sa druge strane.

Tuča, u kojoj je samo jedan tukao, dobila je neizbežnu političku konotaciju. Navodno je Antonijević režimski reditelj, neka varijanta filmskog bota. Svoju duboku odanost Vučićevom režimu on ističe kao vrhunsko lično svojstvo i vrednost samu po sebi.

Bjelogrlić je više puta javno kritikovo vlast, njen razorni učinak u kulturi i u svemu čime se bavi. Poslanik Atlagić je svojim poganim jezikom na sednici skupštinske štale označio Bjelogrlića kao lice kome nije mesto u Srbiji, i tražio od njega da napusti zemlju.

Zanimljive su preterana policijska revnost i nagla tužiteljska uzbuna, zadržavanje i promptno izvođenje Bjelogrlića pred tužioca.

Režimski bilteni su pronašli sebi novu žrtvu, čoveka koji je iz čista mira i manjka žrtvenog rodoljublja, napao reditelja „Dare iz Jasenovca“ s leđa, i naneo mu povrede na licu. Tako udara siledžija koji mrzi Vučića i sve što je srpsko.

Umetnici umeju da se pobiju. Ništa lepo i ništa novo. To se naprosto događa.

Zagorka Dolovac je proglasila mobilizaciju svojih snaga. Pravna država se budi iz mrtvog sna.

Na dan kad je Bjela tukao Gagu.

Peščanik.net, 24.08.2021.


The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)