- Peščanik - https://pescanik.net -

Kako zaustaviti rat

Foto: Konstantin Novaković

Ukrajinska kriza ušla je u fazu u kojoj nam mediji pokazuju dijagrame sa naoružanjem: hiljadu tenkova, stotinu borbenih aviona, 55 lansera raketa dugog dometa. Slična sklonost primećuje se i u govorima političara: Džo Bajden teoretiše o „manjem vojnom upadu“; britanski ministar odbrane Ben Valas govori o „odbrambenom oružju kratkog dometa“. Televizijski eksperti za bezbednost barataju pojmovima kao što su „bataljon“, „brigada“ i „udar“ dok se iza njih smenjuju animirani grafikoni.

I levica se pridružila ovom trendu. Na nedavnom antiratnom onlajn skupu aktivista za ljudska prava iz Rusije i Ukrajine zahtevano je da žrtve Vladimira Putina progovore u njegovu odbranu, uz optužbe zapada koji steže „imperijalistički obruč“ oko Rusije svojim „vojno-industrijskim kompleksom“.

Rat nikada nije apstraktan. Za žrtve je on uvek konkretan. Na ovom skupu je Oleksandra Matvijčuk, pravnica za ljudska prava iz kijevskog Centra za građanske slobode, govorila o svom iskustvu rada sa žrtvama na obe strane tokom 8 godina ruske okupacije Krima i Donbasa: „Razgovarala sam sa stotinama žena i muškaraca, uglavnom civila, žrtvama silovanja, prebijanja, odsecanja prstiju, kopanja očiju, mučenja strujom. Dakle, rat čine takve stvari… i one će nastaviti da se dešavaju ako dođe do nove ruske invazije.“

Imao sam sreću da doživim rat zaštićen pancirom i aurom nedodirljivosti koja prati novinarske ekipe u mestima poput Gaze. Iskustvo me je naučilo da rat pre svega izaziva strah i paralizu, i vojnika i civila. On se svodi na pretvaranje odraslih muškaraca, lokalnih heroja, na ljudske olupine. Rat srozava društva na niz bespomoćnih žrtava u okruženju bez pravila kojim haraju podivljali zločinci.

To ne mora biti namera rata, ali to je njegov učinak koji ne vidimo na grafikonima u TV studijima. Tu nema mirisa straha, krvi, truljenja tela, improvizovanih toaleta, smetlišta koje za sobom ostavljaju kolone izbeglica, ni očaja bolničara pred beskrajnim redom ranjenika.

Treba da kažemo „Stop ratu“ jer sve to čeka Ukrajinu ukoliko ne sprečimo sukob koji priprema Putin. Razumem njegov problem. Stvorio je paralelnu realnost u kojoj su Ukrajina i Belorusija deo velike ruske porodice sa sedištem u Moskvi koja je zavela diktaturu bezakonja i ne priznaje višepartijsku demokratiju i vladavinu prava.

Zato Putin želi da prinudi Ukrajinu na „meku federaciju“. Njemu je u Kijevu potrebna vlada koja će priznati aneksiju Krima i trajno prepustiti odmetničke „narodne republike“ u Donjecku i Lugansku ruskoj kontroli, čime će delegitimisati sankcije protiv Rusije.

Ako želimo „Stop ratu“ moramo zaustaviti konkretan rat koji planira Putin. Umesto naklapanja o svetu posle Klauzevica, treba iskoristiti sredstva koja je pobrojao stari pruski general: države, vojske i građansko društvo. Za kratko vreme koje nam je preostalo te alate treba da upotrebimo za deeskalaciju nasilja, odvraćanje od sukoba i sprečavanje upotrebe vojne sile.

Nato je jasno stavio do znanja da neće ulaziti u sukob za odbranu Ukrajine. Među zemljama koje bi mogle da uđu u tu bitku, a to su SAD, Poljska, UK, Francuska i možda Grčka – nema saglasnosti u vezi sa vojnom odbranom Ukrajine. Prema tome, u doglednoj budućnosti nema šanse da Ukrajina uđe u Nato. Tu poruku treba uputiti i Moskvi i Kijevu. Samo to može značajno smanjiti tenzije.

Ne mogu se držati otvorena vrata Natoa za fragilne demokratije usred pograničnog rata, ako ona vode u obavezujući nuklearni odbrambeni savez. Primarna sredstva odvraćanja moraju biti ekonomska. Nema tog oružja, bili to britanski antitenkovski projektili ili haubice na čiju je isporuku Nemačka stavila veto Estoniji, koje bi Putina odvratilo od napada.

Ekonomske sankcije nažalost mogu biti delotvorne samo ako ugroze svakodnevni život ruskih građana, čiji su TV ekrani preplavljeni lažnim vestima. Što zapad bude jasnije pokazivao šta sankcije znače za konvertibilnost rublje, ruski finansijski sistem i međubankarske transakcije, veći su izgledi da se Putin predomisli i odustane od rata.

Za ubeđivanje je potrebno građansko društvo. Putin se najviše plaši širenja „obojenih revolucija“ na svom terenu. On se može odvratiti od rata tako što će mu se predočiti dve izvesnosti: da će okupacione snage naići na opšti otpor mnogo većih razmera od protesta na Majdanu 2013-14, kao i da mu preti pobuna kod kuće. Sve progresivne partije sa zapada treba da aktivno podrže rusku opoziciju, sa ciljem da suverena Rusija konačno zauzme svoje mesto u svetu kao ponosna demokratija.

U ovom trenutku nijedna zapadna vlada ne ulaže napore u tom pravcu. Teoretiše se o urušavanju ruskog bankarskog sistema, ali niko ne pominje logični ishod te strategije: opštenarodnu pobunu koja će okončati vladavinu Putinove kriminalno-bezbednosne elite.

Tako da onom delu anglo-američke levice koji se učlanio u Putinov fan klub mogu samo da poručim da je krajnje vreme da iz sveta apstrakcije pređe u svet konkretne realnosti, u kojoj socijalizam i anti-imperijalizam nisu na strani osvajačkih planova oligarhijskih država, već u službi odbrane njihovih žrtava.

New Statesman, 26.01.2022.

Prevela Milica Jovanović

Peščanik.net, 02.02.2022.

KULTURA MIRA I NENASILJA
UKRAJINA