- Peščanik - https://pescanik.net -

Kljukana dinastija

Foto: Peščanik

Smisao skriven među besmislicama – tako bismo mogli čitati slavni citat iz Nušićevog Sumnjivog lica: cenzori njegovog doba izvesno su našli smisao. Stotinjak i više godina kasnije (komad je čekao petnaest godina da bude igran), kljukane dinastije postoje i traže nove načine da se nastave i cvetaju. Evropske, koje najbolje poznajemo, ukrasne su i skupe u različitim odnosima ukrasa i skupoće. Najskuplja, britanska, sem unosnih porodičnih skandala sada očekuje i mnogo ozbiljnije događaje, kakav može biti, recimo, raspad Ujedinjenog kraljevstva. I nije nemoguće da kvinjari krunu sune sam Boris Džonson, koji je takve snove već predočio javnosti. Mnogo su zanimljivije i opasnije dinastije koje s mukom probijaju ustavne i parlamentarne standarde, da bi se održale i stvorile uslove za dinastički kontinuitet. U tome slučaju smo – ako izuzmemo Severnu Koreju – uglavnom tek kod broja jedan. Kineski predsednik je uspeo da osigura svoj dosmrtni predsednički položaj. Putin je stigao do kraja školica koje je igrao sa jednim, ali će verovatno morati da ih drugačije crta sa novim premijersko/predsedničkim partnerom. U Mađarskoj i Poljskoj svoju budućnost vođe pokušavaju da osiguraju raznim zakonima i pritiskom na sudove. Putinov model primenio je Vučić, a dokle će moći još je uvek otvoreno pitanje. Svim ovim novim kljukanim dinastijama zajedničke su igre sa izborima – od kapilarnog partijskog razgranavanja i delovanja u sferi svakodnevnog i privatnog (Vučić), preko direktne represije, širenja straha i mržnje (Kačinski), do prostog angažovanja vrhunskih stručnjaka za pomućivanje razuma za velike pare (Orban). I svi ipak rizikuju narodni ustanak.

Najzanimljiviji i najveći je svakako slučaj SAD. Tamo su već u vreme dinastije Bušovih neki ekscentrici predlagali kraljevski položaj za predsednika: to bi finansijski olakšalo troškove u upravnoj grani vlasti i administraciji, smanjilo bi ogromne troškove kandidature i izbora… Prošlog oktobra, Gardijan je doneo članak o predlozima za monarhiju sa sasvim druge strane: za monarhiju se zalaže opet nekoliko univerzitetskih likova, sa objašnjenjem da bi politika sa kraljem dobila na dostojanstvu i ubedljivosti: to je struja koja smatra da je Tramp sramota za SAD. Na svojoj strani trampovci, posebno otkako traje suđenje, otvoreno stvaraju stanje duha koje bi Trampu omogućilo drugi mandat, pa onda, zavisno od upravljanja i plastelinskih političara, a i biologije, treći i stalni mandat, ili nastavak unutar dinastije. Nije li kćera Ivanka u Davosu predstavljena kao osoba koja vodi američki biznis u svetu, i nije li zet Kušner smislio mirovni plan za Izrael i Palestinu, koji je osnova za njegove poslove sa nekretninama? Tu Melanija, kao ni Megan u drugoj dinastiji, nema nikakve šanse. Šalu na stranu, odbrana Trampa je raskrila osnove nove političke zamisli. Trampov advokat Deršovic, u dosad nezapamćenom pravnom trostrukom ritbergeru, objašnjava da većina visokih službenika i političara sa kojima je razgovarao smatra da Tramp treba da bude predsednik još jedanput – koga briga za glasače i narod! Tramp dakle, sve što radi za svoj ponovni izbor, radi za opšte dobro, i ništa od muljanja, ucenjivanja, cenjkanja, varanja i ostalog ne stoji – jer je potrebno za veliki cilj. Trampova predizborna izjava da bi mogao usred dana ubiti čoveka na Petoj aveniji u Njujorku i da mu se ništa ne bi desilo time se ostvarila. Republikanci, oni artikulisaniji, uopšte više ne negiraju da je došlo do teških prekršaja: sve je to deo opšte koristi, kao što je korist i to da se na suđenju ne prihvate nikakvi dokumenti, dokazi i svedoci. Čemu, ako kralj to neće, a on zna šta je dobro za nas! U svetlu činjenica da je Berni Sanders sakupio nekih 50 miliona za izbornu kampanju, a Tramp nekih 400 i Bajden manje od polovine toga, nadati se je verovatno znak mentalnog poremećaja.

Šta preostaje Evropi i sve realnijem planu uključivanja u nju tzv. zapadnog Balkana? U samom parlamentu, dobro izgleda pretnja Orbanu o izbacivanju njegove partije iz narodnjačke (konzervativne) grupe, kao i formalni pritisak na Poljsku u vezi sa sudskom reformom. Činjenica da preko milion građana Poljske danas živi u krajevima koji su administrativno opredeljeni kao ne-LGBT, i praktično određeni za nastanak budućih logora, neće još dugo biti tolerisana u EU. No najbolje izgleda potpredsednica parlamenta, Irkinja Mejrid MakGinis, koja je naprosto isključila ton Najdželu Faražu kad je krenuo da krekeće sa engleskom zastavom a u vezi sa brexitom. Odmah zatim je hladno objasnila novinarima da je dotični dolazio samo po platu, da je samo smetao i štetio i nikada nije radio svoj poslanički posao. Tako to rade poslovični šumari!

To su dobri znaci i osnova za još malo kredita EU. Nikako se ne treba predati crnim mislima oko, recimo, Vučićeve prihvatljivosti za Evropu, jer je tu mnogo prostora za razum. Što se unutarnjeg širenja kljukane dinastije tiče, tu su stvari neuporedivo opasnije.

Peščanik.net, 01.02.2020.


The following two tabs change content below.
Svetlana Slapšak, rođena u Beogradu 1948, gde je završila klasičnu gimnaziju i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Pasoš joj je bio oduzet 1968-73, 1975-76. i 1988-89. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost 1972-88. Predsednica Odbora za slobodu izražavanja UKS 1986-89, sastavila i izdala preko 50 peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, gde je redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (2002-14), koordinatorka studijskih programa i dekanka na ISH (2004-14). Glavna urednica časopisa ProFemina od 1994. Umetnička direktorka Srpskog kulturnoga centra Danilo Kiš i direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani. Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Napisala je i uredila preko 100 knjiga i zbornika, oko 500 studija, preko 3.000 eseja, nekoliko romana, libreto, putopise, drame; prevodi sa grčkog, novogrčkog, latinskog, francuskog, engleskog i slovenačkog. Neke od novijih knjiga: sa Jasenkom Kodrnja, Svenkom Savić, Kultura, žene, drugi (ur, 2011); Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov (2011); Mikra theatrika (2011); sa Biljanom Kašić i Jelenom Petrović, Feminist critical interventions [thinking heritage, decolonising, crossings] (ur, 2013); Antička miturgija: žene (2013); Zelje in spolnost (2013); Leon i Leonina, roman (e-izdanje, 2014); Leteći pilav (2014); Kuhinja z razgledom (2015); sa Natašom Kandić, ur. Zbornik: Tranziciona pravda i pomirenje u postjugoslovenskim zemljama (2015); Ravnoteža, roman (2016); Preživeti i uživati: iz antropologije hrane. Eseji i recepti (2016); Kupusara. Ogledi iz istorijske antropologije hrane i seksualnosti (2016); Škola za delikatne ljubavnike, roman (2018); Muške ikone antičkog sveta (2018); Libreto za kamernu operu Julka i Janez, Opera SNG Ljubljana, premijerno izvedena 19.1.2017; Antična miturgija (2017); Muške ikone antičkog sveta (2018); sa Marinom Matešić, Rod i Balkan (2018); Mikra theatrika II: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče (2018); Volna in telo: študija iz zgodovinske antropologije (2019); Moj mačkoljubivi život (2021); sa Aleksandrom Hemonom, Mladost (2021); Feminističke inscenacije (2021); Osvetnice, roman (2022); Grožnja in strah: razraščanje sovražnega govora kot orodja oblasti v Sloveniji (2022). Romani su objavljeni na slovenačkom i makedonskom. Dobitnica nagrada Miloš Crnjanski za knjigu eseja 1990, American PEN Award 1993, Helsinki Watch Award 2000, Helen Award, Montreal 2001, nagrade Mirko Kovač za knjigu eseja 2015, nagrade Mira ženskog odbora PEN-a Slovenije 2016, Vitalove nagrade Zlatni suncokret 2017.

Latest posts by Svetlana Slapšak (see all)