- Peščanik - https://pescanik.net -

Let u Melburn

Foto: Rade Vilimonović

Tenis, to je samo zabava džentlmena. Tako je bilo na početku igre koja se ogledala možda u nepostojećem, ali naglašenom gospodstvu. Kasnije su se udaranju loptice pridružile i dame, dajući tenisu nasušnu eleganciju i šarm. To je bila ekskluzivna stvar bogatih, plebs je bio udaljen od mrežice i mlatilice kojom se udara lopta.

Šta se promenilo? Ni danas tenis nije proleterska zabava. Najbolje igraju najbogatiji, zato su i najbogatiji. Oni su globalne zvezde. Ima ih dvadesetak, možda manje. Oni su uzori, predmet divljenja i obožavanja, njihov teniski dar je jedino što daju puku. I to nije malo, jer je igra postala deo urbane sreće, mnogo više od onoga što istinski pruža. Iluzija o moći i slavi je ostvariva, samo valja naučiti kako reketom krotiti tako nemirnu stvar kao što je loptica, i poslati je na željeno mesto. Ništa više.

U tenisu se ispisuju delovi istorije ove igre. Ko je najbolji od njenog početka do danas? U toj raspravi koja traje godinama, koriste se razna merila. Najgluplje koje sam čuo je da to mora da bude Federer, jer igra „najlepršavije“. Samo sam običan posmatrač, ali nikada ne zatekoh Federera u lepršanju. Možda je to Nadal, „kralj šljake“, atleta koji je sebi nabacao više mesa nego što njegove kosti mogu da ponesu.

Ili je to Novak Đoković, čovek koji je proveo najviše sedmica na prvom mestu. Borac sa nedokučivom „mentalnom snagom“ koji je iz svoje ishrane izbacio meso i svoj sportski a i lični život uveo u tajne o tome šta je sve moguće učiniti sa telom kad ga staviš na muke. Imao je pored sebe i istočnjačke gurue, mnoge rituale nejasne navijačkoj publici, a i onima „koji ne vole našeg Noleta“. Čudili smo se zašto naša osećanja ne dele svi, jer smo u usponu Novaka Đokovića lakše odbolovali naše padove u provalije. Odatle je svaki uspeh izgledao kao titanski podvig, pa su sportske emocije postale način održavanja ubogog života. Mi smo on, to nas drži.

Želimo da Novak osvoji taj 21. slem i postane najbolji u istoriji nečega. Rezultati su ono što se meri, a Federer neka posle leprša koliko hoće.

Možda je otvoreno prvenstvo Australije ta prilika. Mesecima pre nije se znalo hoće li Novak uopšte biti tamo. Nije se izjašnjavao. Nije se znalo da li je vakcinisan, o tome nije govorio javno. Konačno je odleteo, i na granici zemlje njegovih najvećih uspeha počinje drama. Ne znamo šta se tamo događa, iako je svako osim Novaka ispričao svoju, potpuno nejasnu verziju. Devetostruki šampion AO se našao u nekoj vrsti pritvora. To je incident koji do krajnjih granica ponižava sportistu i čini domaćina nedostojnim tako velikog događaja.

Mislio sam da bi čovek koji drži do sebe, morao odmah da se vrati, i ne čeka deportaciju. Odoh ja, jebite se vi i vaš turnir, bez mene to je palanački panađur.

No ipak, kažu da je Novak ostao da se bori. Kad se izbori ili ne uspe u tome, možda saznamo šta nije valjalo. Vladar je objavio da je više puta razgovarao sa Novakom, i da će „država da mu pomogne“. Taj je u stanju da nam svakodnevno, dodatno smuči i ovako mučan život. Ali, on je pokazao da brine baš o svemu, a Ana se upregla da Novaku nađe bolji smeštaj. Gde da mu ga nađe?

Novakova porodica je pozvala medije i razglasila svoje ogorčenje. To je javna briga roditelja i braće, uz proglašavanje problema sa vizom kao nacionalnu stvar. Srđan Đoković je čak govorio o podeli svetova, i pozvao se na one koji razumeju nas Srbe: Rusiju, Indiju, Kinu, Brazil. Upotrebio je poučnu izreku neke svoje mudre babe Crnogorke: stidite se guzice kad obraza nemate!

Neki poznavaoci igre nagovestili su da to već postaje politička stvar. Mračne sile žele da spreče Novaka da bude najbolji u istoriji, mada on to već jeste.

Bila bi šteta da najbolji igrač sveta ne igra na prostoru svojih najvećih uspeha. Ako ne igra, to je već problem koji nije moguće razrešiti logikom carinske drame. Igrač će najbolje znati šta je sve bilo pre zapleta.

Vrhunski teniseri igraju za veliki novac. To je njihov barjak, takav je svetski poredak. Ne igraju za državu, naciju niti za zemljake. Svoje su pare zaradili po važećim tržišnim uslovima, i tu nema spora. Novak se približio brojki od pola milijarde evra. Čini li nas taj podatak ponosnim Srbima?

Verujem da će još da igra, volim da gledam tog bogataša kad pobeđuje. Možda zaista i bude najbolji u istoriji.

To je od osobitog značaja za ovu zemlju razorenu svojom novom praistorijom.

Peščanik.net, 07.01.2022.

NOVAK ĐOKOVIĆ

The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)