- Peščanik - https://pescanik.net -

Međunarodna konferencija

Dizajn: Apostol

Ne mogu da kažem da razumem gospodu Vučića i Dačića, pri čemu Dačić najavljuje međunarodnu konferenciju o Kosovu, drugi Dejton takoreći. Na njoj će, ako sam to dobro razumeo, da se dogovori razgraničenje Srbije od Kosova.

S tim da Srbija neće priznati Kosovo iako će ono sa te konferencije izaći kao nezavisna država. No, kako se Srbija nikako neće odreći severa Kosova, konferencija će joj ga dodeliti, jer bi inače kosovske vlasti upotrebile silu da na severu uspostave vlast, Srbija bi reagovala silom, NATO snage su već prisutne, Rusija bi se umešala i…

Zašto bi se Rusija vojno angažovala na strani Srbije? Postoji li sporazum o tome, a da to nije poznato? Ili obećanje koje nije javno? Ili ministar spoljnih poslova Srbije nagađa? Koliko je to dobar način da se pristupi pregovorima, ne bi trebalo da je sporno.

Zaista, stabilnost bi bio važan cilj međunarodne konferencije, ako bi je bilo. Usled čega se nikako ne može očekivati da bi se na njoj moglo razgovarati o pomeranju granica, osim ako bi se strane u sporu o tome dogovorile. U kom slučaju nije jasno zašto bi bila potrebna međunarodna konferencija kada već postoji Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija. Računa se, pretpostavljam, da bi na konferenciji bio učinjen pritisak, prema srpskim vođama, na kosovske vlasti da, recimo, članstvo u Ujedinjenim nacijama plate u teritorijama. Ali ako Srbija svejedno ne bi priznala Kosovo, taj bi pritisak bio besciljan jer stabilnost ne bi bila postignuta.

Jedini način na koji mogu da razumem ovu najnoviju ponudu razmene teritorija, pri čemu uopšte nije jasno koje bi srpske teritorije bile ponuđene u zamenu, jeste da je reč o pokušaju da se srpske vlasti nekako oslobode obaveze preuzete Briselskim dogovorom da sa Kosovom potpišu pravno obavezujući sporazum o normalizaciji odnosa. Računa se, izgleda, da bi u tom smislu Trampova administracija bila sklona da se nagodi sa Rusijom i da se tako zaobiđe Evropska unija i posebno Nemačka ili, drukčije rečeno, da se sadašnje srpske vlasti oslobode obećanja koje su dale kada su u ovaj najnoviji kosovski proces ušle.

Hoće li Sjedinjene Države hteti da u tome učestvuju? A i druge stalne članice Saveta bezbednosti, pre svih Ujedinjeno kraljevstvo? Može se računati, da napravim ne baš beznačajnu disgresiju, da se Kina neće previše angažovati u čitavoj toj stvari, ali ne bi trebalo zaboraviti da je ona veoma osetljiva na promene granica i, uopšte, na otvaranje teritorijalnih pitanja. Takođe, a i to nije beznačajno, Evropska unija bi bila ujedinjenija u neslaganju s prekrajanjem teritorija jer 5 njenih članica koje ne priznaju Kosovo imaju taj stav pošto se ne saglašavaju sa bilo kakvim korekcijama teritorija kako bi se izašlo u susret etničkim manjinama.

Važnije od toga, nedostatak stabilnosti na Balkanu svakako je u neskladu sa britanskim interesima. Zapravo, međunarodna konferencija bi povećala ulogu Velike Britanije, koja je sada kada napušta Evropsku uniju (EU) značajno umanjena. Jer, dok teče Briselski proces, Britanija je izvan njega čim bude izvan EU. Na međunarodnoj konferenciji, međutim, stalna članica Saveta bezbednosti ne može a da nema ključnu ulogu, ukoliko je želi. A Britanija će svakako hteti da bude u središtu pregovora i svakako će koristiti svoj glas kako bi uticala na ishod. A ključni i odlučujući kriterijum će biti stabilnost rešenja jer nestabilnost povećava ulogu Rusije, koju će britanski diplomati svakako hteti da izbegnu. Zanimljivo je, mada je to druga tema, koliko su ruske vlasti unazadile odnose koje je Gorbačov uspostavio sa Tačer, koji bi, očekivalo bi se, mogli da budu od velike koristi upravo sada kada se ponovo raspravlja o svim najvažnijim evropskim pitanjima.

No, koliko sam u stanju da dokučim, u srpskim se političkim krugovima računa s “novim vetrovima” sa druge strane Atlantika. Ne znajući ono što srpski diplomati navodno znaju, nije jasno zašto bi Sjedinjene Države podržale planove srpskih vlasti. Uzmimo da je tačno da bi sadašnja američka administracija podržala teritorijalno razgraničenje; to bi moglo da bude tačno ukoliko bi njen cilj bio dalje slabljenje Srbije. Jer, bilo kakva razmena teritorija ne može a da ne oslabi Srbiju na Balkanu, o Evropi i svetu da i ne govorimo. Jedno je normalizovati odnose sa susedima, uključujući i Kosovo, s ciljem jačanja međunarodnog položaja i na Balkanu i u Evropi, igrajući, recimo, ključnu ulogu u proširenju EU na Balkan, a drugo je trgovati teritorijom. Recimo, dati parče juga Srbije. Gubitak severa Kosova ne jača tu, potom, novu državu, ali ona polazi sa veoma niske osnove. Za Srbiju je trampa teritorija mnogo veći pad, politički i svaki drugi.

Sumnjam da je to cilj američke administracije. Normalizacija odnosa donosi stabilnost, ne ostavlja prostor drugima da povećavaju rizik ni američkih niti NATO snaga, a i ne menja odnos snaga na Balkanu. Usled čega je teško očekivati da će do međunarodne konferencije uopšte doći, a ako bi i došlo, ona ne bi mogla da se bavi promenama granica, posebno ako je reč o nametnutom rešenju. Uostalom, kao u Dejtonu.

Novi magazin, 10.09.2018.

Peščanik.net, 11.09.2018.

KOSOVO

The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija