- Peščanik - https://pescanik.net -

Mi smo vlast!

Luka Knežević Strika na protestu (u ruci nosi ovaj govor)

Govor Luke Kneževića Strike na protestu Tragovima fantoma 25.4.2017.

I stigli smo između gradske i republičke skupštine prateći tragove fantoma. U jednoj skupštini sede kriminalci i njihovi saučesnici, a u drugoj nalogodavci i ideolozi takvih i gorih zločina. Mi građani smo na ulici. I ulice su ponovo naše.

Pre samo godinu dana, delovalo je nemoguće da ljudi izađu na ulice u velikom broju, čak i u Beogradu, a sada svakog dana na ovoj istoj ulici protestuju studenti i đaci, na istoj ovoj ulici prekjuče su protestovali prosvetari, dan pre toga naučnici, a i danas smo svi tu: policajci, vojnici, nezaposleni, penzioneri, mladi, stari… i nismo samo ovde, nego i u Novom Sadu, u Nišu, u Vranju, Somboru, Zrenjaninu, Subotici.

Tu smo jer smo odavno izgubili državu, institucije su privatizovane i instrumentalizovane, nema ko drugi da zaustavi otimačinu i pljačku… Prvo su došli saučesnici i profiteri rata koji su rasparčali zemlju, onda su se utrkivali u privatizaciji državnih i društvenih preduzeća, a kad su sve to prodali, sad rasprodaju samu zemlju na komad, javna dobra, komunalna preduzeća, javni prostor, sve pod izgovorom investicija, i sve samo zarad ličnih interesa svoje male grupe povlašćenih, dok su nama ostavili da živimo svoje živote na komad. Vrh te male grupe se smenjivao, ali većina ih je tu od početka, veterani te prljave borbe vlasti protiv države i vlasti protiv društva.

I naša borba traje duže od godinu dana i ona nije samo na ulicama, ona je i na pisarnicama, ona je na sudovima, ona je za kompjuterom, ali i iza objektiva, ona je u glavi, ali je i u nogama i od te borbe i te energije i istine koju ona iznosi na videlo, oni ne mogu da se sakriju. Od rušenja u Hercegovačkoj prošlo je godinu dana i taj događaj je označio buđenje za veliki broj ljudi i tih ljudi je sve više, a ta energija sve veća, a strah sve manji.

Pre samo godinu dana, sadašnja vlast je uspela da još jednom prevari ljude da je za sve kriva prethodna, i da će baš dogodine biti bolje. Predugo pričaju istu priču, predugo je sve gore i sve manje ljudi im veruje, iako su mediji kontrolisani, a ljudi ucenjeni. Danas, ta vlast je počela da doživljava prve poraze i jasno je da je počela silazna putanja i da će ona otići.

I baš zato je važno da se postaramo da umesto njih ne dođu opet isti ljudi iz istih potrošenih partija, da se svi preletači samo ne vrate nazad u stranke iz kojih su pobegli, ili da dođu neki novi ljudi a da sve ostane po starom.

Ne treba nam da se plašimo vlasti, niti da se sa njom ganjamo da li da nam uzme obalu ili penzije ili sve odjednom. Mi smo vlast! Građani ove zemlje su njena vlast! Sve ostalo su uzurpatori i okupatori, odbegli funkcioneri i prevaranti.

Može Siniša Mali da kaže da ne želi da se kandiduje za gradonačelnika, ali on se nikada nije ni kandidovao, može da kaže da se vraća privatnim poslovima, ali on sve vreme i radi samo privatne poslove, a iz fotelje iz koje ih radi može i mora da ode samo na jedno mesto, a to je sudnica.

Ali naša borba je šira od jednog kriminalca ili jednog udruženog zločinačkog poduhvata trenutnih vlasti. Naša borba je na svakom mestu na kojem je nepravda. Moramo da stanemo uz pijačnog prodavca kojeg ugnjetava komunalna policija, uz komšije koje iz stana izbacuju privatni izvršitelji jer nemaju da plate infostan, uz radnike koji od nemoći dižu ruku na sebe, uz one koji ne mogu da dođu do posla, jer nemaju ni za autobusku kartu.

Ta borba ne sme biti samo odgovor na njihova zlodela. Suviše dugo gledamo isti film da bismo poverovali da će drugačija podela vlasti, a drugačija podela vlasti je neminovna, sama po sebi nešto promeniti.

Mi moramo da menjamo scenario, moramo da menjamo kako se politikom uopšte bavimo. Profesionalni političari, baš isti oni koje već decenijama gledamo u skupštini, od politike prave mulj u koji niko ne želi da uđe, a kada se neko pobuni biva optužen da se „bavi politikom“ a ne komšijskim, studentskim, stručnim ili sindikalnim pitanjima. Moramo da raskrstimo s tim – pitanja koja se tiču našeg grada, u kome živimo, učimo i radimo su naša politička pitanja i nećemo ih više prepuštati šačici karijernih političara i profesionalnih menadžera. Vratimo demokratiji njeno značenje, vratimo životu u Srbiji dostojanstvo.

Borićemo se u kraju, na poslu, u mesnoj zajednici, na izborima, na ulici, na fakultetu.

Borićemo se za svakog čoveka, za sve one koji žive u strahu i mraku.

Mrak ima razne oblike i naše svetlo moramo tome prilagoditi, u borbi protiv mraka Beograda na vodi koji nasilnike bogati, a nas siromaši.

Protiv mraka prodaje PKB-a kojim ćemo izgubiti svaku prehrambenu sigurnost.

Protiv mraka nedostupnog zdravstva i obrazovanja.

Protiv mraka u kulturi, protiv medijskog mraka.

Dajte svetla, dajte da vas čujem.

Čiji grad?

Naš grad nije samo usklik na ulici. Naš grad je naša borba na svakom mestu i u svim oblicima. Nema povlačenja pred uzurpatorima i nasilnicima.

Naši su Kumodraž i Krnjača, naša Ada Huja i hipodrom.

Vidimo se u blokovima i na Ceraku, naša je Karaburma i naša Banjica…

Vidimo se na Dušanovcu i na Čukarici, naš Obrenovac i naše Barajevo, naš Sopot i naš Surčin.

Jasno je da trčimo maraton, ali jasno je i da smo davno prošli start i jasno je da nismo sami.

Samo hrabro ljudi.

Ne da(vi)mo Beograd, 25.04.2017.

Peščanik.net, 29.04.2017.

BEOGRAD NA VODI
IZBORI I PROTESTI 2017.