Podsećanje
Prošla je čitava decenija od saznanja da je preminuo nesretni čovek koji se kao noćni čuvar zatekao u Savamali kada su ljudi pod fantomkama krenuli da ruše i prave mesta za Beograd na vodi.
Prošla je čitava decenija od saznanja da je preminuo nesretni čovek koji se kao noćni čuvar zatekao u Savamali kada su ljudi pod fantomkama krenuli da ruše i prave mesta za Beograd na vodi.
Ruke na glavu! Lezi dole! To se traži kada se nešto uperi u čoveka: tako je diktator odredio snove. Tačno tako izgledao je i nezakonit početak gradnje Beograda na vodi, ko se još seća.
Evropski sud za ljudska prava je utvrdio da je država Srbija odgovorna jer njeni sudovi nisu zaštitili pravo građanke Vesne Pešić da slobodno javno izrazi svoju političku kritiku jednog ministra.
Iz arhive, 2016: Tekst zbog kojeg je Vesna Pešić osuđena za povredu časti i ugleda ministra policije Nebojše Stefanovića. Evropski sud za ljudska prava utvrdio je da ministar nije bio u pravu.
Izmenama prostornog plana predlaže se da Beograd na vodi zauzme i deo Terzijske terase, Beogradski sajam i deo Topčidera, uz Hipodrom i Staru šećeranu. Učešće javnosti svedeno je na minimum.
Noćni govor Kule posreduje između bezakonja i stabilokratije koji su u Beogradu na vodi uspostavili čvrstu spregu. U toj zoni je super-realnost nadvladala običan život građana i države.
Zavet da neću kročiti u Beograd na vodi već sam prekršio, jer se stari most tamo brani. Hodam po šljunku i blatu i merkam gde je ulaz u raj, veliko gumno veselije od Las Vegasa.
Svake noći, u svakom pogledu, sve više napredujemo, rekao je Vučić usred mraka, na gradilištu u surčinskoj autonomnoj oblasti. Pokazao je šta znači raditi kao predsednik u trećoj smeni.
Pre osam godina objavio sam saznanja o smrti noćnog čuvara posle rušenja u Savamali i zatražio od nadležnih da rasvetle događaje u noći 25. aprila 2016. Obaveza ni danas nije manja.
Dok još ima slobodnih mesta za gradnju u centralnim gradskim zonama kao što su Beogradski sajam, Hipodrom, Košutnjak… ovaj režim će se braniti u Maloj Krsni i ostalim rubnim opštinama.
„Sa ponosom vam saopštavam, ja sam bio čovek koji je doneo odluku da se ruše protivpravne udžerice… otac kriminalca, brat kriminalca, zlikovac i zločinac, fašista, radikalski nepomenik, ja“.
Kriminalac kaže da mu je vođa rekao da ruši. Neka bude da kriminalac laže. Ali kada laže o rušenju u Savamali on u stvari pokazuje da ni posle 6 godina ne znamo ko je rušio, ni mi ni vođa.
Beograd na vodi je monstrum koji guta sve na svom putu. Sada je na redu Stari tramvajski most. Ali ako je Glavna železnička stanica pala gotovo bez borbe, ovde to ne mora biti tako.
Posle Belivukovog priznanja da je navodno on rušio u Savamali, Vučićeva čuvena izjava iz 2016. glasila bi ovako: sve što je Belivuk radio krišom i noću, ja bih radio po danu da svi vide.
To što za punih šest godina projekta „Beograd na vodi“, Srbija u poslu predstavljenom kao „posao stoleća“ po osnovu dividende nije dobila nijedan dinar objektivno deluje deprimirajuće.
Prva žrtva noćnog rušenja 25. aprila 2016. godine u Savamali bio je noćni čuvar koji je bio vezan i maltretiran sve dok akcija nije bila okončana. Umro je mesec dana kasnije, na današnji dan.
Da li bi uređeno šetalište duž reka pomoglo da barem Beograđani, ako ne i Beograd (jer Beograd na vodi nije silazak Beograda na obalu, već neprijateljski desant, agresija na obalu) siđu do reke.
Dva velika vlasnika tržnih centara u SAD su pred bankrotom. Možda bi im trebalo javiti da svoj američki san dosanjaju u Srbiji. Dok oni ne stignu, ovde će sanjati samo jedna osoba – Vučić.
Iako je postavljanje spomenika uveliko u toku i iako brojni stručnjaci, pojedinci i organizacije već više od dve godine govore u vetar, još uvek je moguće dodati neki argument pride.
Vlast je plasirala mnoštvo informacija o spomeniku Stefanu Nemanji, ali nijednu o njegovoj ceni. A onda smo čuli i razlog za to: radi se o tajni. Cena spomenika je poverljiv podatak do 2023.
On je opredmećenje istog mentalnog stanja koje je zazivalo Veliku Srbiju, ali sad može samo da je karabudži u visinu kulama, jarbolima i spomeničkim užasima u unakaženom urbanom prostoru.
Dragi Emire, kako vidim, bio si u žiriju za izbor spomenika Stefanu Nemanji na Savskom trgu. Ako si glasao za, tvoja je dužnost da kažeš šta je na tom projektu dobro, lepo, značajno…
Onog trenutka kada je bivši milicioner Goran Vesić objavio knjigu, na čijoj promociji je govorio Milovan Vitezović, moralo je biti jasno da iz faze vladavine kiča ulazimo u period malignog šunda.
Ne znamo koliko košta spomenik Stefanu Nemanji, a indikativno i nedopustivo je da uprkos obilju raznih u poslednje vreme plasiranih informacija o spomeniku nema nijedne jedine o njegovoj ceni.
Tu vidimo sve osobine ove vlasti: megalomaniju, mitomaniju i potrebu za atrakcijama.
Spomenik obalskim radnicima palim u NOB-u skoro 7 decenija je na obali Save. Gradska vlast će ga sada izmestiti. Sklonost da sve stvoreno pre njih premeste ili unište je neshvatljiva.
Ne ruži se Beograd zato što ga Vesić mrzi. Ne kupuju se novogodišnji ukrasi da bi se neko iz vlasti inatio sa tviter populacijom. Ne grade se fontane da bi se kič promovisao kao novi kulturni standard.
VIDEO i transkript 24. tribine u 2. ciklusu Nije Filozofski ćutati na Filozofskom fakultetu u Beogradu: Branislav Dimitrijević, Ksenija Radovanović, Dušan Čavić, Dušan Šaponja i Nenad Makuljević.
Sve nelogičnosti u ikonografiji koje su teško zamislive kod javnih spomenika sasvim su dopuštene i prisutne u zabavnim parkovima.
Kako pišu dnevni list Danas i portal Insajder, Apelacioni sud u Beogradu je potvrdio presudu Višeg suda po kojoj su Vesna Pešić i urednice Peščanika proglašene krivima za povredu časti i ugleda ministra policije.
U združenoj akciji pranja građevinskih investitora, predsednik države i predsednica vlade su u odvojenim, a ipak sinhronizovanim nastupima pevali istu pesmu: ko radi taj i greši, ko zida taj i gine.
Vučić je potegao hiperbolu, reći će dobronamerni čitalac. Nesreće se događaju (u Sjedinjenim Državama rekli bi – shit happens, naročito kad se peru prozori). Ali, zašto treba da pogine tri miliona perača prozora?