- Peščanik - https://pescanik.net -

Miloševićeva darovnica

Da V. Pešić nije rekla ono o Dačićevom gambitu – onako jasno kako to ona ume – ova bi stranica iz ovih zapisa bila istrgnuta.

U igri oko sastavljanja Vlade – koja povremeno deluje hazarderski – I. Dačić je istorijski slučaj iz više razloga. Sve se stranke ponašaju – po večnom zakonu ponašanja igle u magnetnom polju vlasti. Tu ni Dačić nije izuzetak, ali je vešt i lukav, jer njegovo magnetno polje seže do same Moskve. Stoga je neka vrsta istorijskog osvrta nužna, opet iz više razloga. Razmenili su on i B. Tadić Nejaki bolove za umrlim Miloševićem, a i za mučki ubijenim Z. Đinđićem. Bila je to nekakva deklaracija o pomirenju i trajalo je koliko je trajalo – vladao je Dačić bez problema i politički je nadživeo B. Nejakog. Još vlada i tek misli da u Srbiji bude glavni. Dačićev bol za Miloševićem bio je iskren, ali je trgovina propala – barem B. Nejakom. A Dačiću su važni ključevi, ne obični – nego oni istorijski ključevi vlasti.

Sama po sebi se nameće još jedna istorijska digresija, a bez toga autor ovih zapisa ne može, a koliko znamo ni neki od eventualnih njegovih čitalaca. Uvek se radilo o onom što se zvalo potestas clavium, jer okolnosti se menjaju a ljudsko ponašanje teče po obrascu koji smo gore pomenuli kao ponašanje igle u magnetnom polju. Smislili su bili davno u vreme udesa Isusa iz Nazareta da je On navodno dao sv. Petru ključeve da veže i određuje i da večno vlada Crkvom i svetom. Nije tako bilo i to znamo – nije On ni imao vremena, ubili su ga rimski legionari jer je propovedao jednakost među ljudima. Ne bi on sv. Petru to dao, jer je ovaj bio kavgadžija, uvek sa mačem i nekim bodežom, znao je On da Pavle drži njegovu poruku upućenu svim narodima, a ne samo Jevrejima. Ali priča u svetu je „upalila“ i Rim i pape su vladali svetom, formirali vlade onako kako su hteli i vladali i ratovali vekovima po tom obrascu. Potom su smislili drugi obrazac. Navodno je car Konstantin – onaj iz Niša – na samrti izdiktirao dokumenat pod naslovom – Donatio Constantini koji su naši stari pravoslavci prevodili tačno – Konstantinova darovnica. Moćni car je navodno papi Silvestru dao pravo da pape vladaju vekovima i sastavljaju vlade u svetu. Vekovima je tako bilo, i italijanski humanista imenom Lorenzo Valla je 1440. utvrdio da je to falsifikat, ali svejedno, tako se vladalo i danas se vlada. Na nekog se pozivaš kao na sveca i idemo dalje – ljudi se menjaju ali su obrasci ponašanja večni.

Dačiću naravno nije do istorije – njega zanima obrazac vlasti i kako se ona čuva i prenosi – i on se tu zaista vešto snalazi. Vojvoda Toma će kraljevati, ali neko mora da vlada Srbijom. Kao Miloševićev ideolog, naslednik i bojovnik, Dačić ima samo jedno na umu. Da se očuva kontinuitet Voždove nacionalističke politike i da se zatre svaka pomisao na ono što je od godine 2000. bilo neko petooktobarsko nasleđe. Ako ga je bilo, i ako je od tog nasleđa uopšte nešto ostalo posle umorstva Z. Đinđića. I ona njegova trgovina bolovima sa B. Nejakim Tadićem bila je samo to, da se nastavi ono što je Vožd započeo, posebno svojim ratnim pohodima. Ono što je glavni Agronom režima zauvek proslavio u svojim zapisima i pesnici opevali za vekove. Igra Dačić i jednako to na umu ima. Vodi politiku nacionalizma malo drugačijim sredstvima. On postaje opasan. I ako se ne skloni – kako gđa Pešić kaže, biće belaja u Srbiji. Njemu ne smeta što ima Ministarstvo za Kosovo i čitav legion državnih sekretara za Kosovo, ali mu smeta ako bi neko pokušao da otvori nekakvu „kancelariju“ i u Prištini i u Beogradu. Kancelarija je tu smišljena za zastrašivanje, jer niko nije to ni hteo, niti je onima u EU to nužno za odnose Beograda i bivše Pokrajine. Važno je da se recimo neki LDP ili slični prokažu i sklone sa scene, i da se učvrsti savez sa RS, „najmlađom srpskom državom“, kako kažu patrijarh Irinej i vrhovni Agronom. Tu su naravno i Rusi. Ruski ambasador A. Konuzin u jednoj izjavi se čudi Srbljem zašto im je toliko stalo da im neko iz inostranstva sastavlja Vladu – kao čudi se, ali on je istorijski igrač na nemirnom Balkanu. Zna on kao iskusni diplomata obrasce koje smo mi pominjali. Zna on da nije dobro da se Rusija graniči sa NATO-om u Srbiji, a ako mora da se graniči sa NATO-om negde oko Zubinog potoka, onda mora. Ali – i to nije loše, jer će tako lakše ucenjivati Beograd sa Kosovom. To i Dačić zna. I stoga mu se savetuje – iz Moskve otvoreno – da vladu sastavlja radije sa SNS i sličnima, a ne sa onima sa kojima Rusi nisu zadovoljni. To se jasno kaže i niko to ne krije, dok su oni na Zapadu zbunjeni i neodlučni. Kaže jedan komentator jutros da će sve zavisiti od „boje dima koji će se pojaviti na krovu Dačićeve kancalarije“ na Studentskom trgu u Beogradu. Drugi je bezobzirniji – kaže da je ovo Dačićevo i ovakvo sastavljanje Vlade „kupleraj“. Izraz je ružan i mi se izvinjavamo zbog pominjanja ove ustanove, koja je u istoriji igrala veliku ulogu po onom obrascu vladanja. Nijedna kombinacija nije isključena, ali je u ovim trenucima Dačićeva čežnja da nastavi politiku S. Miloševića izglednija. On uskoro putuje opet u Moskvu, a u Patrijaršiji je ionako gužva ko će pre do patrijarha. I u Moskvi je isto. I tamo se u trećem i poslednjem Rimu isti pitaju.

Možda će dani koji dolaze ponuditi i noviju varijantu onog obrasca. Obrasca vladanja i držanja kontinuiteta – videćemo.

Zapisi iz palanke

Peščanik.net, 20.06.2012.


The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)