- Peščanik - https://pescanik.net -

Mlečni namaz

Artsy-crafty babe

“Mlekare ugrožava uvoz iz EU”, Uvoz mleka dupliran”, “Jeftino mleko iz EU ruši srpske farmere”, Srpska mlekarska industrija pred kolapsom”, “Privremeno zabraniti uvoz mleka iz EU”… To su samo neki od naslova koji su ovih dana preplavili srpsku štampu. Mora da je i to mleko preplavilo Srbiju, misli prosečni čitalac.

Slučaj je dobio i najvišu političku dimenziju: oko mleka su se žestoko zakačili i predsednici dvaju vlada – što je večni Koraks duhovito ovekovečio – ove prave, zvanične, Vučić, i one u hladu, tj. senci, Pajtić.

Ministarka poljoprivrede Snežana Bogosavljević Bošković je brže bolje obećala da će zaštititi domaće mlekare.

Đavo je odneo šalu.

Ali, možda nije zgoreg u ovom času malo obratiti pažnju na činjenice. Koliko je stvarno uvezeno mleka (i mlečnih proizvoda) u Srbiju. Prema podacima, koje je u svom pismu podrške Vladi, izneo Imlek, za prva četiri meseca uvezeno je 2.700 tona mleka, mleka u prahu i sireva. To je duplo više nego prošle godine u istom razdoblju.

Ali, koliko se uopšte, možda nekoga zanima, proizvodi mleka u Srbiji. Godišnja proizvodnja mleka u Srbiji, kaže statistika, iznosi oko milion i 400.000 tona. To znači da dosadašnji uvoz predstavlja 0,2 odsto ukupne godišnje proizvodnje. Ako se to protegne na celu godinu, uvoz će dostići (neverovatnih!?) 0,6 odsto.

Dakle, čitava ova galama po novinama, svi ti vapijući glasovi, cela ta vatrogasna uzbuna u Vladi, sve se to diglo zbog uvoza koji je manji od jedan odsto domaće godišnje prozvodnje.

A Imlek naravno da je zadovoljan. Vlada je samo u protekla dva meseca podelila pet miliona evra za pomoć mlekarskoj industriji, sad će da zatvori tržište – divota. Ko u takvim uslovima ne bi bio uspešan.

Peščanik.net, 27.05.2015.


The following two tabs change content below.
Mijat Lakićević, rođen 1953. u Zaječaru, završio Pravni fakultet u Beogradu 1975, od 1977. novinar Ekonomske politike (EP). 90-ih saradnik mesečnika Demokratija danas (ur. Zoran Gavrilović). Kada je sredinom 90-ih poništena privatizacija EP, sa delom redakcije stupa u štrajk. Krajem 1998. svi dobijaju otkaz. 1999. sa kolegama osniva Ekonomist magazin (EM), gde je direktor i zam. gl. i odg. ur, a od 2001. gl. i odg. ur. 2003. priređuje knjigu „Prelom 72“ o padu srpskih liberala 1972. 2006. priređuje knjigu „Kolumna Karikatura“ sa kolumnama Vladimira Gligorova i karikaturama Coraxa. Zbog sukoba sa novom upravom 2008. napušta EM (to čine i Vladimir Gligorov, Predrag Koraksić, Srđan Bogosavljević…), prelazi u Blic, gde pokreće dodatak Novac. Krajem 2009. prelazi u NIN na mesto ur. ekonomske rubrike. U aprilu 2011. daje otkaz i sa grupom kolega osniva nedeljnik Novi magazin, gde je zam. gl. ur. Dobitnik nagrade Zlatno pero Kluba privrednih novinara. Bio je član IO NUNS-a. Sa Mišom Brkićem ur. TV serije od 12 debata „Kad kažete…“. Novije knjige: 2011. „Ispred vremena“ o nedeljniku EP i reformskoj deceniji u SFRJ (1963-73); 2013. sa Dimitrijem Boarovim „Kako smo izgubili (Našu) Borbu“; 2020. „Desimir Tošić: Između ekstrema“; 2022. „Zoran Đinđić: prosvet(l)itelj“.

Latest posts by Mijat Lakićević (see all)