- Peščanik - https://pescanik.net -

Most ne radi

Viseći most u Ovčar Banji 2012, foto: Peščanik

Srušio se most i dve žene su se udavile u reci. Most je bio viseći. Meštani iz okoline mosta kažu da su daske na mostu bile istrulile, kao i sajle koje su ih držale. Ministar – zar je bitno koji i za šta – kaže da je inspektor – opet isto, zar je bitno koji i za šta – zabranio da se most koristi. Desilo se da nigde na mostu i njegovoj okolini nije stajala zabrana. Pitati ministra sada šta vredi što je postojala zabrana kada niko za nju nije znao – kasno je.

Vest kaže da su žene došle iz Zvornika. Da su sa svojom grupom mahom penzionera putovale po Srbiji da obiđu ovdašnje manastire. Tako su stigle i do Ovčarsko-kablarske klisure, gde ima više manastira i gde je bio i taj prokleti most. Da li su preko mosta išle da posete manastir ili su se iz posete vraćale – više nije bitno. Sve se nekako namestilo da bude simbolično – i grupa penzionera, i obilasci manastira, i truli most koji nije mogao da izdrži posetioce s one strane Drine.

Ali, jeftina je to simbolika. Umesto simbolike zadržimo pažnju na činjenici – dve žene su mrtve jer se pod njima srušio most. Hoće li neko odgovarati za to? Ako je verovati ministru – neće. Jer, ministar se već ogradio, kaže da je sve bilo u redu, inspekcija je našla da most ne može da se koristi. To bi značilo da ministar veruje da su dve žene preko mosta prelazile na sopstvenu odgovornost. Ali, ministar ne kaže gde su žene mogle da se obaveste o riziku koji su preuzele na sebe zakoračivši na most.

Da je na mostu stajala tabla da je van upotrebe, ministar bi svakako bio u pravu. Ali, table nema, a most je stajao. Gde se ministar obavestio o zaključku inspektora o stanju mosta i zabrani da se on koristi? Da li je dokument iz koga se obavestio ministar bio javan? Ili je i taj dokument kao mnogi drugi u ovoj zemlji klasifikovan kao tajna? Neka bude da je reč o javnom dokumentu, ponovo pitanje za ministra – kako neko iz susedne države da zna gde da se obavesti o tome koji su mostovi u upotrebi u Srbiji?

Ovčarsko-kablarska klisura s dobrim razlozima privlači turiste. Desi se ponekad da turisti ne govore isti jezik kao i mi. Zamislimo da je grupa posetilaca u obilasku domaćih manastira došla iz neke dalje strane zemlje, gde se ne govori naš jezik. Gde bi ti turisti mogli da se obaveste o stanju domaćih mostova? Nema razloga da više zamišljamo: ako je tačno da je inspektor proverio most i zaključio da se preko njega ne sme prelaziti, ko je trebalo da postavi prokletu tablu o zabrani?

I zašto uopšte insistirati na tabli, jednostavno je most trebalo srušiti, kad je već ionako bio sklon padu. Dakle, ne pitati gde je tabla, nego zašto niko nije srušio most. Možemo nagađati – most je bio potreban. Ako bi se preko mosta išlo jedan po jedan, rizik bi bio manji… Koliko košta da se napravi ili obnovi viseći most? Ima li Srbija novac za jedan viseći most? Kada inspekcija utvrdi da most treba da se stavi van upotrebe, da li to znači da je to zauvek ili postoji obaveza da se most popravi?

Dve žene su se udavile. Putovale su sa svojom grupom. Turisti u obilasku Srbije. Tako smo – sticajem okolnosti – dobili i snimak kako most pada u reku. A s mostom i ljudi. Neka mi čitalac oprosti što sam se zagledao u taj snimak. Gledam most i ljude kako padaju i vidim nas. Jeste, i to je jeftina simbolika. Držimo se činjenica – dve žene su mrtve zato što je most, inače po nalazu inspekcije van upotrebe, pao. Ko će odgovarati za te dve smrti?

Ministar, inspektor, neko zadužen za table, neko zadužen za rušenje dotrajalih mostova… Da je Srbija država, u vesti bi stajalo – odmah po nesreći, osoba XY privedena je jer nije postavila tablu, srušila most… šta god. Ali Srbija nije država. I zato ministar može da kaže – pobogu, šta su te žene tražile na mostu preko koga je inspektor zabranio da se prelazi. Dakle, žene su krive, tvrdi ministar. Mi sležemo ramenima, pomišljamo, zaista, šta su te dve nesrećne žene uopšte tražile u Srbiji.

Srbiju bi duž granica sa susednim zemljama trebalo okružiti tablama – ulazite na vlastitu odgovornost; jednom kada pređete granicu, više niko ne garantuje za vašu bezbednost. Srbija kao minsko polje. Čitalac se buni, i drugde padaju mostovi, svuda se događaju nesreće. Istina. Ali, drugde padaju mostovi iznenada. To su takozvane neočekivane nesreće. Za ovaj truli viseći most se znalo da će pasti, i nikoga nije bilo briga što će neko tako izgubiti život. To nam kaže ministar – šta hoćete od mene, je l inspektor lepo napisao u rešenju da most ne radi.

Peščanik.net, 14.10.2022.


The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)