- Peščanik - https://pescanik.net -

Naravno da lažete!

Foto: Predrag Trokicić

Mediji i narod lažu, a to ne treba da rade, kaže predsednik države, čije bezgranične ingerencije ne poznaje nijedan ustav neke postojeće parlamentarne države. I u pravu je, jer jedino on uzima sebi pravo da određuje šta je laž a šta istina, kako mu odgovara. Nikakvog drugog kriterijuma nema. I niko drugi nema takvog prava. Šta tu nije u redu? Tako radi Tramp u slučaju korona virusa: prvo je tvrdio da su problem izmislili demokrati; onda da virus nije ozbiljan i da će brzo proći, i onda konačno da je to strani virus i da je unet iz Evrope, gde nisu uveli prave mere zaštite. Ako mislite da je to išlo bez šale i komike, pogledajte kako šef štaba za bolesti reaguje kad Tramp proglasi nekog drugog nadležnim za taj posao, i kako Tramp na demanti beži na zadnja vrata, sve pred kamerama! U oba slučaja, glavni problem ili bar tačka u kojoj mediji (bar mali deo) i narod (bar mali deo) još uvek reaguju, jeste to što između bivše i nove laži nema nikakvog prelaza. Izvinjenje ili objašnjenje su davno zaboravljeni. Zapravo, ne samo da nema prelaza, nego su oni koji su čuli i videli zapravo lažljivci. Kako već rekoh, jesu, oni koji nisu naštelovani. Sve što Trampu koristi u određenom trenutku, jeste istina. Sve što Vučiću koristi u određenom trenutku, jeste istina. I još su obojica osvetoljubivi prema svakom koga su uhvatili da je mrdnuo obrvom na izostanak prelaza iz jedne laži u drugu.

Kašnjenje, neefikasnost i neozbiljnost, odnosno neodgovornost, možda će Trampa koštati još jednog mandata, jer se počela valjati ozbiljna ekonomska kriza, koja jedino može da ga ugrozi. Hoće li bilo šta moći da spreči nove pobedonosne izbore Vučića? Isti razlog – virus. Bilo bi smrtonosno održavati izbore u zemlji sa zvanično proglašenom epidemijom, a ona se, kao nužno prihvaćeno stanje državnog aparata suočenog sa bolešću, širi zajedno sa virusom. Proglašenje epidemije pitanje je dana. Slovenija je proglasila epidemiju, uskoro će Hrvatska, BiH, Makedonija… Kineski epidemiolozi konstatuju kraj vrhunca virusne krize i predviđaju, u najboljem slučaju, potpuno slabljenje pandemije negde počekom juna. Skoro je, dakle, sigurno da se „praznik demokratije“ u Srbiji neće održati ovog proleća. Bojkot možda uopšte neće biti potreban.

Virus će izvesno uneti mnogo straha, jada i besa i neće birati žrtve, nego lakše puteve propasti. Njih osigurava loše organizovana država, prožeta kapilarnom vlašću jedne stranke sa autokratorom na čelu. Termin nije preteran, jer predsednik upravlja svim granama vlasti. Umesto propagandom, takva vlast muči narod verbalnom dijarejom, koja izostankom onog prelaza koji sam spomenula ne manipuliše, nego zamara. Zamor je takav da se bezbrižna transparentnost korupcije kočoperi posvuda: jer, nemojte opet da lažete! Uz krvavu svakodnevicu, u kojoj nema hleba izvan SNS.

Svet se sada spopliće i tetura kako mu virus naređuje. Posledice – bar neke – možda nisu nepredvidive.

Peščanik.net, 13.03.2020.

KORONA

The following two tabs change content below.
Svetlana Slapšak, rođena u Beogradu 1948, gde je završila klasičnu gimnaziju i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Pasoš joj je bio oduzet 1968-73, 1975-76. i 1988-89. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost 1972-88. Predsednica Odbora za slobodu izražavanja UKS 1986-89, sastavila i izdala preko 50 peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, gde je redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (2002-14), koordinatorka studijskih programa i dekanka na ISH (2004-14). Glavna urednica časopisa ProFemina od 1994. Umetnička direktorka Srpskog kulturnoga centra Danilo Kiš i direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani. Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Napisala je i uredila preko 100 knjiga i zbornika, oko 500 studija, preko 3.000 eseja, nekoliko romana, libreto, putopise, drame; prevodi sa grčkog, novogrčkog, latinskog, francuskog, engleskog i slovenačkog. Neke od novijih knjiga: sa Jasenkom Kodrnja, Svenkom Savić, Kultura, žene, drugi (ur, 2011); Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov (2011); Mikra theatrika (2011); sa Biljanom Kašić i Jelenom Petrović, Feminist critical interventions [thinking heritage, decolonising, crossings] (ur, 2013); Antička miturgija: žene (2013); Zelje in spolnost (2013); Leon i Leonina, roman (e-izdanje, 2014); Leteći pilav (2014); Kuhinja z razgledom (2015); sa Natašom Kandić, ur. Zbornik: Tranziciona pravda i pomirenje u postjugoslovenskim zemljama (2015); Ravnoteža, roman (2016); Preživeti i uživati: iz antropologije hrane. Eseji i recepti (2016); Kupusara. Ogledi iz istorijske antropologije hrane i seksualnosti (2016); Škola za delikatne ljubavnike, roman (2018); Muške ikone antičkog sveta (2018); Libreto za kamernu operu Julka i Janez, Opera SNG Ljubljana, premijerno izvedena 19.1.2017; Antična miturgija (2017); Muške ikone antičkog sveta (2018); sa Marinom Matešić, Rod i Balkan (2018); Mikra theatrika II: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče (2018); Volna in telo: študija iz zgodovinske antropologije (2019); Moj mačkoljubivi život (2021); sa Aleksandrom Hemonom, Mladost (2021); Feminističke inscenacije (2021); Osvetnice, roman (2022); Grožnja in strah: razraščanje sovražnega govora kot orodja oblasti v Sloveniji (2022). Romani su objavljeni na slovenačkom i makedonskom. Dobitnica nagrada Miloš Crnjanski za knjigu eseja 1990, American PEN Award 1993, Helsinki Watch Award 2000, Helen Award, Montreal 2001, nagrade Mirko Kovač za knjigu eseja 2015, nagrade Mira ženskog odbora PEN-a Slovenije 2016, Vitalove nagrade Zlatni suncokret 2017.

Latest posts by Svetlana Slapšak (see all)