- Peščanik - https://pescanik.net -

NE

Foto: Slavica Miletić

Svi komentatori ustavnih amandmana o kojima ćemo se u nedelju na referendumu izjašnjavati slažu se barem u jednom: krajnji cilj je uspostavljanje stvarne i efektivne nezavisnosti pravosuđa. Cilj je, dakle, da sudije i tužioci slobodno i bez straha donose odluke za koje neće trpeti negativne posledice. Naravno, ne govorimo o apsolutnoj pravosudnoj samovolji, već o mogućnosti da se vode postupci i donose presude protiv izvršne i zakonodavne vlasti kada one krše zakon. Vrhovni sud Hrvatske usudio se da presudi protiv premijera Sanadera i HDZ-a, aktuelno vladajuće partije. Kako reče profesor Miodrag Jovanović u Utisku nedelje, cilj reformi morao bi biti da nam se dogodi hrvatski scenario. Ili rumunski, kada je za vreme Laure Koveši na čelu Direkcije za borbu protiv korupcije u Rumuniji drastično porastao broj presuda za korupciju. Ovom scenariju nada se Milan Antonijević, inače vatreni zagovornik referendumskog DA.

Trenutno smo miljama daleko od oba. Funkcioneri vladajuće partije mogu nekažnjeno ubiti ženu na naplatnoj rampi, zapaliti kuću lokalnom novinaru, ili motkama tući narod na ulici. Treći je slučaj čak toliko soft da se postupak neće ni pokrenuti. Zato je naš nedeljni glas zapravo procena da li će se promenom Ustava situacija promeniti nabolje ili ne. Zagovornici referendumskog DA uvereni su da hoće. Kažu da je korak jako mali, ali istovremeno važan i progresivan. Kao primer navode nekoliko zaista značajnih izmena poput ukidanja probnog mandata sudija. Ističu i da sudije i tužioce više neće birati Narodna skupština već pravosudni saveti u kojima će sedeti značajan broj samoizabranih sudija i tužilaca, čime se isključuje politički uticaj na pravosuđe.

Ovo drugo naprosto nije tačno. Istina je da će sudije sada birati Visoki savet sudstva i da su od 11 njegovih članova 6 sudije koje biraju same sudije. Međutim, tu su i 4 člana koje bira Narodna skupština kao i predsednik Vrhovnog suda. Lako bismo mogli pomisliti kako sudije i dalje imaju većinu (6 prema 5) te mogu izglasati samostalno šta god požele. Problem je u tome što se način odlučivanja u Savetu reguliše zakonom, a poslanik SNS-a Đorđe Dabić u emisiji Reč na reč nagovestio je da će zakon propisati kvalifikovanu većinu. Prostim jezikom rečeno, za donošenje odluka biće potrebno više od 6 glasova, što znači da će izbor svakog sudije morati da aminuju i članovi Saveta izabrani u Narodnoj skupštini. Situacija sa Visokim savetom tužilaštva je još gora. Drugim rečima, režim je naravno našao put da zadrži kontrolu na pravosuđem.

Zagovornici referendumskog DA mogli bi prigovoriti da kontrola zaista i dalje postoji, ali da je makar otežana, što je, uz još par dobrih rešenja poput pomenutog ukidanja probnog mandata, dovoljan razlog da podržimo ustavne izmene. Jer, reći će oni, ne biramo između ponuđenog i idealnog, već između ponuđenog i već postojećeg. Ako će izmene, pravno gledano, barem malo otežati političku kontrolu nad pravosuđem, nerazumno je biti protiv toga.

Zaista, ako smo cilju bliži barem jedan milimetar, nema razloga da taj korak ne napravimo. Znači li to da je referendumsko DA ispravna odluka? Nažalost, ne znači. Jer, setimo se, cilj nije na papiru otežati upliv vlasti u pravosuđe, već koračati ka hrvatskom i rumunskom scenariju. Cilj je osnažiti pravosuđe da donosi zakonske odluke protiv režimskih uzurpatora. Ustavne izmene ne samo da nisu korak bliže tom cilju, već su korak unazad.

Glavna pretnja po pravosuđe u Srbiji je autoritarni režim, a ne pravne norme. Empirijska istraživanja su pokazala da institucionalne promene ne moraju nužno voditi stvarnoj nezavisnosti pravosuđa. Dobro, reći će zagovornici referendumskog DA, to i dalje ne znači da će promena Ustava biti korak unazad, već jedino da su male šanse da se značajno pomerimo unapred. Nisu li i male šanse dovoljan razlog da amandmane podržimo, kad već ništa ne možemo izgubiti?

Sad na scenu stupa presudni momenat. Zaokruživši DA i te kako možemo izgubiti. Računica je jednostavna. Pravosuđe u Srbiji je zarobljeno. Glavna prepreka za njegovo oslobađanje je autoritarni naprednjački režim. Znamo da autoritarni režimi ne mogu vladati samo represivnim metodama jer su one suviše skupe za održavanje na vlasti. Potreban im je legitimitet, odnosno priznanje kako naroda tako i međunarodne zajednice. Znamo i da savremeni autoritarni režimi sve češće svoje odluke pravdaju pozivajući se na procedure. Evo, uvažili smo zahteve Evrope, stavili na papir dobar deo onoga što je od nas tražila Venecijanska komisija, nema nam se šta prigovoriti i zato očekujemo vašu podršku. Efektivna kontrola nad pravosuđem je zadržana, zahtevi bar prividno uvaženi, a krajnji rezultat je ništa drugo do legitimacija samog režima. Ako u nedelju zaokružimo DA osnažićemo najveću pretnju po stvarnu nezavisnost pravosuđa. Ako ne izađemo na biralište, ignorisaćemo problem. Zato je NE jedina dobra opcija.

Autor je istraživač na Institutu za filozofiju i društvenu teoriju i student doktorskih studija na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.

Peščanik.net, 14.01.2022.

Srodni link: VIDEO – Vučić i 29 patuljaka

REFORMA PRAVOSUĐA
USTAV SRBIJE