- Peščanik - https://pescanik.net -

Niske strasti u skupštini

Foto: Predrag Trokicić

Kad nema fudbala, nije zaludno gledati prenose iz srpske narodne skupštine. Narod inače skoro nikakve veze nema sa navedenim prostorom, iako je taj arhaizam u upotrebi naroda neotklonjiv. Skupština uglavnom pripada onima koji su sami sebe izabrali, i tu kuću smatraju svojim posedom.

Njihovi politički protivnici koji rade u ime svog dela naroda pod istim krovom – heterogena, neubedljiva i razdrobljena opozicija – teško dolaze do reči. Ako i dođu, reč, kao vlasništvo jače sile od protivnika vlasti, biva oduzeta ili ugašena.

Od opšte vike i padanja u besednički oganj, teško je slušati i pojmiti o čemu se tu radi. Ali je za letargičnu publiku donekle i zabavna takva polemika, koja često dolazi do same granice opšte tuče. To je parlamentarna dinamika koja pokazuje skoro svako odsustvo nade u ovom umirućem društvu. Skupštinska nadvikivanja su kvantaška refleksija, rodoslovi mnogih deputata prepuni su tamnih mrlja. Ali ih oni nose kao ordenje. Psovke i kletve koje izgovaraju, najbolje je što mogu da daju. I oni zaista daju sve od sebe. Bio bi to samo mozaik od bizarnih folklornih detalja, da nije reč o ljudima koji donose zakone da bi se tim zakonima ozakonilo bezakonje.

Recimo da je vladajuća sekta pokušala i uspela da dnevni red udesi tako da se na njega ne može uticati. Nije ih briga što je to nedopustivo i nečasno, takve su kategorije odavno nestale iz parlamentarnog opštenja. Etička svojstva predsednika skupštine, njegovih asistenata i glasačke većine su na nivou potpune moralne rezistencije. Recimo da su pokušali i uspeli da zataškaju postojanje ogromne rupe u budžetu i misteriju o isparenju skoro 200 miliona evra.

Odlučili su da se u zemlji fudbalskih autsajdera i lupeža koji ovdašnjim loptanjem vladaju, gradi „nacionalni stadion“ od najmanje milijardu evra.

Opoziciji je samo ostalo da postavlja pitanja koja počinju sa „kako“ i „zašto“, bez izgleda da se na njih dobiju odgovori. Neki malo grlatiji su ponovo navodili najteže primere iz mafijaške istorije režima, ali su brzo ućutkivani teškim diskvalifikacijama, bez prava na repliku.

Nastavlja se unošenje nečiste političke krvi u skupštinski prostor, poslanici koji dangube u njemu vide u svojim kolegama upotrebljive erotske objekte. Diskretna ili javna distribucija nepristojnih zvukova, još je jedan prilog uzbudljivom životu narodnog doma.

Na istom mestu je u svoje vreme prenošena trijumfalna poruka vodećeg tabloida, da vlasnik Srbije raspolaže najvećim belim bubrezima na Balkanu, pa je samim tim, sa njegovim alfa statusom, u njega najveći. Sa takvim alatom on može svakome od moćnih da kaže šta želi, pa i govori. A ovde radi kome šta hoće. Tabloidna mitologija kazuje da je čak i virtualna falusna nadmoć dovoljna da neko bude neosporni poglavica u divljem plemenu.

Poslanik SNS-a je pre mesec dana sa svog poslaničkog mesta ponudio koleginici iz opozicije oralno opštenje, pokazujući grimasama i pantomimom šta, kako i od koga želi to što je ponudio. Niko ga nije opomenuo zbog toga, osim nekih poslanika opozicije, čije je ogorčenje ignorisano.

Nekako se i Boško Obradović, pomalo u opoziciji, više pri vlasti, ogledao u skupštinskom seksističkom osvrtu na premijerku Brnabić. Ona je njega zbog insistiranja na etničkoj donorskoj čistoti radi čuvanja „srpskog genoma“ nazvala fašistom, a on nju gospodinom.

Po posebnoj vrsti ulizištva poznati Nebojša Bakarec, usred rasprave a izvan teme poslao je poruku iz davnog hita Andrijana Čelentana, 24 hiljada poljubaca. Sve te poljupce, ali ne iz pesme, nego svoje, isporučio je opoziciji. Taj potpuno sumanuti izraz erotomanske mržnje protumačen je kao najava i apologija nasilja i zlostavljanja. I da sve to ide tragom Jutke, čuvenog sms pastuva SNS-a. Bakarec je negirao bilo kakvu ideju sličnu Jutkinoj, čovek naprosto voli sve oko sebe, na način kako to ume.

Opozicioni poslanik Aleksandar Jovanović, poznatiji kao Ćuta, požalio se da mu čuveni naprednjački par Atlagić i Rističević upućuje erotske poruke. Čudno ga i zavodljivo gledaju, namiguju, daju čoveku jasne znake naklonosti, a na telefon mu stižu njihove ponude posebne vrste, što on smatra seksualnim uznemiravanjem. Odakle im njegov broj telefona? I čovek traži zaštitu. Ali, ako je već zapao za oko ovoj dvojici istaknutih srpskih muževa, teško će je dobiti.

To je možda i najbizarniji epilog opštenja u parlamentu, prirodni rezultat prostačke infekcije narodnog doma. Atlagić i Rističević kao politički seksualni predatori, to bi mogla da bude ideja koja u svojoj poruci sadrži potpuno oslobođeno nasilje. To što su ovi nasilnici već radili nije dovoljno, smatra se da u njihovim poduhvatima nedostaje dimenzija dodatnog opšteg poniženja.

Ćuta će morati da se zaštiti sam. Valjda ume, čitavog života se borio protiv otrova i smeća.

Peščanik.net, 09.12.2022.


The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)