- Peščanik - https://pescanik.net -

Nosokopač je uspeo

Foto: Vedran Bukarica

Za razliku od sudske reforme, koja je izazvala nešto varnica u javnosti, nosokopač ministar prosvete već je uveliko i odavno ostvario dobar deo svoje misije debilizacije akademskog prostora u celini. Toga su svesni samo unutrašnji akteri i njihove isto tako unutrašnje žrtve, od osnovne škole do akademije nauka i umetnosti, jer mediji, čak i oni drugi, ne hitaju sa ispitivanjem i objavljivanjem dosadnih tema obrazovanja. Težina situacije samo povremeno pukne na površini, koju onda naivno zovemo „dno dna“, kao da ne vidimo da se dno zapravo diglo i progutalo skoro sve ostalo.

Primer koji navodim i koji je uistinu vrh vrhunca desio se – a i gde bi – na Pinku, u subotu 6.2. pre podne, u društvu lika u donjem vešu i uobičajenih statista-kaldrmdžija. Prvo je isti razgolićeni lik drečao o srpskom porodičnom moralu, što je potpuno u skladu sa pornografskom osnovom režima u Srbiji, a onda je sledilo vrzino kolo (v. osnovno značenje) o zaverama sa naglaskom na Epštajnovoj. Tu je nastupio dr Slavko Ivković, predstavljen kao univerzitetski profesor a inače docent na FAM-u, Fakultetu za menadžment lociranom u Sremskim Karlovcima. On je, vođen nepogrešivim prčvarničkim osećanjem, spomenuo ključnog autora i njegovu knjigu, čijeg naslova nije uspeo da se seti u više navrata i do kraja neuspešno – no ime je bilo tu, markiz de Sad. Dotični je sledio navike francuskog dvora srednjeg veka (upotrebljavam masna slova da ne bih stalno ponavljala sic!), i u 17. veku napisao onu knjigu nepoznatog naslova, zbog koje su po njegovom imenu nastali nazivi mazohizam i sodomizam. Ova poslednja pomenuta pojava pojavila se u izjavama istog docenta Ivkovića još nekoliko puta. Doc. dr Ivković naglasio je da je u akademskoj sredini, u kojoj živi i radi, video i bio svedok svega i svačega, misleći verovatno na mazohizam i sodomizam: to je detalj kojem bi čovek još i poverovao… Gde je to doc. dr Ivković video, možda na matičnom FAM-u? Strašnije orgije mazohizma i sodomizma od pridobijanja doktorske titule doc. dr. Ivkovića, priznajem, ne mogu da zamislim.

Kako je dakle mogućno da vi, nosokopaču Dejane Vuče Stankoviću, sličnog ličnog akademskog puta i razvoja, još niste u zatvoru, gde biste sad očekivali prijatno društvo ne manje krivog ministra za kulturu, sa kojim biste mogli imati plodne debate o seksualnim deliktima na srednjevekovnim dvorovima i o knjizi markiza de Sada? Nije li osnovni zadatak ministarstva da vodi računa o standardima u sistemu obrazovanja? Vaš kadar, docent na univerzitetu bi vek ranije u Sremskim Karlovcima pao na maloj maturi, pa čak i u maloj bogosloviji – tamo bar znaju grešnike i sve njihove knjige. A što se ministra za kulturu tiče, uz banalne prestupe poslušnog potrčka većih kriminalaca, u samo jednoj godini ugušio je nekoliko decenijama postojećih i svetski poznatih i uglednih festivala: šta da radimo kad sudovi kasne! A to da su privilegovane, nekontrolisane i standardima tuđe institucije-kante za đubre privatne ne znači baš ništa u državi koja brine za obrazovanje i kulturu. Još gore, rečeni ministri manipulisali su, ukidali i skraćivali državne ustanove na račun one u kojoj predaje doc. dr. Ivković.

Neki filozof u pupoljku mogao bi primetiti da markiz de Sad i ne zaslužuje da bude deo kolektivnog sećanja kulture. No, neki već ocvali mogao bi imati tzv. čekić-argument: akademska sredina bi u tom slučaju morala imati znanje o tome zašto je ispao iz kolektivnog sećanja i koje se sve sumnje iz toga rađaju.

Dobrodošli na malu maturu, osnovu države i građanina!

Peščanik.net, 09.02.2026.


The following two tabs change content below.
Svetlana Slapšak, rođena u Beogradu 1948, gde je završila klasičnu gimnaziju i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Pasoš joj je bio oduzet 1968-73, 1975-76. i 1988-89. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost 1972-88. Predsednica Odbora za slobodu izražavanja UKS 1986-89, sastavila i izdala preko 50 peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, gde je redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (2002-14), koordinatorka studijskih programa i dekanka na ISH (2004-14). Akad. Dr prof. kao članica-osnivačica državne Akademije nauka za trajni razvoj Slovenije, AZTRS, u Ljubljani. Glavna urednica časopisa ProFemina od 1994. Umetnička direktorka Srpskog kulturnoga centra Danilo Kiš i direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani. Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Napisala je i uredila preko 100 knjiga i zbornika, oko 500 studija, preko 3.000 eseja, nekoliko romana, libreto, putopise, drame; prevodi sa grčkog, novogrčkog, latinskog, francuskog, engleskog i slovenačkog. Neke od novijih knjiga: sa Jasenkom Kodrnja, Svenkom Savić, Kultura, žene, drugi (ur, 2011); Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov (2011); Mikra theatrika (2011); sa Biljanom Kašić i Jelenom Petrović, Feminist critical interventions [thinking heritage, decolonising, crossings] (ur, 2013); Antička miturgija: žene (2013); Zelje in spolnost (2013); Leon i Leonina, roman (e-izdanje, 2014); Leteći pilav (2014); Kuhinja z razgledom (2015); sa Natašom Kandić, ur. Zbornik: Tranziciona pravda i pomirenje u postjugoslovenskim zemljama (2015); Ravnoteža, roman (2016); Preživeti i uživati: iz antropologije hrane. Eseji i recepti (2016); Kupusara. Ogledi iz istorijske antropologije hrane i seksualnosti (2016); Škola za delikatne ljubavnike, roman (2018); Muške ikone antičkog sveta (2018); Libreto za kamernu operu Julka i Janez, Opera SNG Ljubljana, premijerno izvedena 19.1.2017; Antična miturgija (2017); Muške ikone antičkog sveta (2018); sa Marinom Matešić, Rod i Balkan (2018); Mikra theatrika II: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče (2018); Volna in telo: študija iz zgodovinske antropologije (2019); Moj mačkoljubivi život (2021); sa Aleksandrom Hemonom, Mladost (2021); Feminističke inscenacije (2021); Osvetnice, roman (2022); Grožnja in strah: razraščanje sovražnega govora kot orodja oblasti v Sloveniji (2022); Kje smo? Ljubljanski steganogram (2024); Hetera in filozof, studija (2024). Romani su joj objavljeni na slovenačkom i makedonskom. Dobitnica nagrada Miloš Crnjanski za knjigu eseja 1990, American PEN Award 1993, Helsinki Watch Award 2000, Helen Award, Montreal 2001, nagrade Mirko Kovač za knjigu eseja 2015, nagrade Mira ženskog odbora PEN-a Slovenije 2016, Vitalove nagrade Zlatni suncokret 2017, nagrade Društva sociologa Slovenije za ne-sociologa 2023, nagrade Druga prikazna, Skopje, 2025.

Latest posts by Svetlana Slapšak (see all)