- Peščanik - https://pescanik.net -

Nova fora

Koje god nezgodno pitanje da se postavi pripadnicima naše političke klase, odgovor je doskora bio „sve je po zakonu“. Sada su smislili novu foru: „očekivano je, nema tu ničeg novog“. Kad je holandski parlament odbio da ratifikuje Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sa Srbijom, od predsednika pa nadole, svi zaduženi službenici su taj neprijatni događaj komentarisali kao „očekivan“, „ništa novo“, „ma nema veze“ i „nije to ništa ozbiljno“. Holandija će to odmah popraviti, samo čekaju izveštaj Bramerca. Koji smo inače svi čuli, a i ceo svet i čuo i pročitao (prezentiran je u Ujedinjenim nacijama), ali su ga Holanđani nekako prečuli. Oni čekaju tekst i snimak. I svima je to očekivano i sasvim logično. Nemojmo se brinuti oko Holanđana, svi znamo da njih muči Srebrenica, a ko im je i kriv. Da je sve u redu, nonšalantno i veselo, poručio nam je sam Predsednik, i to prilikom svečnog otkrivanja spomenika Hejdaru Alijevu, diktatoru Azerbejdžana, tu kod nas, u Tašmajdanskom parku.

Dobro, ‘ajde da ne brinemo za Holanđane. Njihova reakcija je očekivana zbog Srebrenice, teško su tu zabrljali. Ali, fora „ništa novo“ nastavlja se dalje. I kad Brisel zatraži ovih dana da se ispostave rezultati dijaloga sa Prištinom, i to na papiru, o tzv. svim životnim pitanjima, čuje se to zlokobno „ništa novo“. Mi izgleda nismo planirali da se to tako brzo završi i sva konkretna pitanja reše crno na belo, a da nigde ni reči ne bude o statusu po modelu podele za kojim iznenada crče Dačić, ali ni po modelu Tirola za sever Kosova, a ni po modelu „dve Nemačke“. Čuje se samo to da Brisel očekuje i u ovoj fazi približavanja Srbije Evropskoj uniji da ona normalizuje odnose sa Kosovom. Treba da se pokaže da je dijalog uspeo, tako što su svi konkretni problemi uspešno dogovoreni i rešeni. Dok formalno priznanje Kosova može da čeka, dobrosusedski odnosi ne mogu. Ali, naši zvaničnici se ne brinu. U stilu „ništa novo“, naš Borko Stefanović zbori ovako: „to što Brisel traži od Beograda nije ništa novo i mi to shvatamo kao zahtev da se razgovori s Prištinom nastave i da se u njima što pre dođe do konkretnih rešenja“. Nisu to nikakvi novi uslovi za status kandidata. I Štefan File, tu u sred Beograda, reče da je neophodno da dijalog Beograda i Prištine donese konkretne rezultate. Pa ako je to očekivano, gde su onda ti rezultati? Zašto ih nema? Kažu: nema brige, ništa novo, sve očekivano. Ali očekivanog nigde nema. A ja počela da brinem baš za to očekivano, i baš za one očekivane Holanđane.

Ali nova fora se širi do gluposti. Stiglo sitno pismo iz Brisela da nadležni organi (tužilaštvo i policija) moraju ispitati sporne privatizacije. Naši spremno odgovaraju da ti zahtevi nemaju „uslovljavajući ton“, nego onako, bez veze nas pitaju. Treba videti i kakva je bila uloga državnih zvaničnika u procesu privatizacije, tj. u tim spornim prodajama preduzeća. Ima da se preispita ni manje ni više nego 24 takva slučaja. Tužile nas velike evropske kompanije Evropskoj komisiji, jer su im interesi u Srbiji ugroženi. Dobra je vest da niko od zvaničnika nije iznenađen. Toma Zorić, portparol Republičkog javnog tužilaštva, totalno spremno, kao iz topa reče da se sve to već uveliko preispituje i da ćemo rezultate brzo saznati. Kad se pogleda koji su slučajevi u pitanju, oni su se svi odreda dogodili pre deset, sedam ili najmanje pet godina. Od kad se priča za Sartid, za Jugoremediju, Luku Beograd, Večernje novosti, Knjaz Miloš, Šinovoz, ama sve oni isti slučajevi s kojima nam glavu probija Verica Barač već sto godina. I krivične prijave za svaki slučaj ona je po tri puta podnela. Dok je svima uši probijala, nadležni ništa nisu znali, ali odjednom, kad stiže pismo iz Brisela, oni u glas viču „ništa novo – sve očekivano“. Šarmantni Ivica Dačić potvrđuje da je pismo iz Brisela stiglo i da je već predato nadležnim organima koji će se baviti ispitivanjem navoda. Ali da se ne brinemo. Ivica kaže utešnu stvar: „na tom spisku nema ničeg novog što ranije nije bilo poznato u javnosti ali nije bilo predmet provera“. Reče tako i ostade živ. Kaže da to pismo iz Brisela nije ništa spektakularno, jer se sa Evropskom komisijom često razmenjuju informacije o pojedinim procesima i dešavanjima. Ma to je tekuća stvar te kvarne privatizacije. I javnost i nadležni znaju za to. Ali policija i tužilaštvo ni makac, ni prstom da mrdnu. Nema ni tu ničeg novog.

Pa da, u pravu je Dačić, u Srbiji odavno nema ničeg novog. Možda je zaboravio da nije novo ni to da je on ministar policije već tri godine. Ipak je neizdrživ taj apsurd da i najužasnije stvari i najteža krivična dela sada treba stavljati u rubriku „ništa novo, nismo iznenađeni“. Ni ministar policije. Nego sam kaže da se ni malo nije iznenadio na vesti iz Brisela i sam kaže da se nije bavio svojim poslom. Pa zaista ni to nije ništa novo. Ali ništa novo nije ni to što Ivica Dačić, na današnji dan, reče da se sprema da bude i u sledećoj vladajućoj koaliciji sa istim koalicionim partnerom. A ni partneri nisu iznenađeni. Sve po starom.

Čini se da elementarna pristojnost nalaže da naše zvaničnike treba ponešto da iznenadi. Pristojno bi bilo da se ministar policije iznenadi kad čuje za toliki kriminal i korumpirane privatizacije. A ne da mrtav hladan kaže da to nije ništa novo, a da policija nije ništa radila. A pri tom socijalista. Pa zar se noću nije trzao što su toliki ljudi ostali bez posla. Gde je tu briga za penzionere? Ili što su prljave privatizacije raznele privredu, minirale pravosuđe i sve institucije, i što narod više nema od čega da živi. Ma hajde da se ne lažemo, kaže Ivica.

Kad vlast sve zna a ništa ne radi po tom pitanju, jedina je šansa da se više za nju ne glasa. Ali kod nas taj metod ne pomaže. Jer nema nikoga ko nije bio na vlasti, i to lično, sve znao ali ništa nije proveravao. Ko god da pobedi ili sračuna onih 126 komada u skupštini, biće to očekivano i ništa novo.

Peščanik.net, 19.06.2011.


The following two tabs change content below.

Vesna Pešić, političarka, borkinja za ljudska prava i antiratna aktivistkinja, sociološkinja. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Beogradu, doktorirala na Pravnom, radila u Institutu za društvene nauke i Institutu za filozofiju i društvenu teoriju, bila profesorka sociologije. Od 70-ih pripada peticionaškom pokretu, 1982. bila zatvarana sa grupom disidenata. 1985. osnivačica Jugoslovenskog helsinškog komiteta. 1989. članica Udruženja za jugoslovensku demokratsku inicijativu. 1991. članica Evropskog pokreta u Jugoslaviji. 1991. osniva Centar za antiratnu akciju, prvu mirovnu organizaciju u Srbiji. 1992-1999. osnivačica i predsednica Građanskog saveza Srbije (GSS), nastalog ujedinjenjem Republikanskog kluba i Reformske stranke, sukcesora Saveza reformskih snaga Jugoslavije Ante Markovića. 1993-1997. jedna od vođa Koalicije Zajedno (sa Zoranom Đinđićem i Vukom Draškovićem). 2001-2005. ambasadorka SR Jugoslavije, pa SCG u Meksiku. Posle gašenja GSS 2007, njegovim prelaskom u Liberalno-demokratsku partiju (LDP), do 2011. predsednica Političkog saveta LDP-a, kada napušta ovu partiju. Narodna poslanica (1993-1997, 2007-2012).

Latest posts by Vesna Pešić (see all)