- Peščanik - https://pescanik.net -

Nova klasa, nov ustav

Foto: Predrag Trokicić

Javnosti su predstavljeni opaki Uglješa i skoro dva primerka novopečenih ustavnih vučisudija. Time je potvrđeno da državu očekuje ne samo čistka u sudstvu, nego i nužna promena ustava. U živahnoj debati na Pinku, koja zbog dranja nije bila u potpunosti razumljiva, postalo je ipak jasno da postoji nova klasa za koju nije jasno ima li status građanina, ali je jasno da ne može imati ista prava kao ostali građani. To bi se moralo odnositi na njihov status u sudskim postupcima i na njihova ljudska prava. Kad se jedanput promeni sudstvo, neće se postavljati pitanje jednakosti pred sudom, dakle to pitanje otpada. Što se ljudskih prava tiče, nova klasa verovatno ne može uživati ista prava kao i ostali građani, jer tako stvari postavlja promenjeno sudstvo. Izrečena je i definicija nove klase – to su ljudi koji mrze sve srpsko. Kao takvi, mrze i srpski jezik, a dokaz je, recimo, upotreba reči „apel“ umesto srpske reči – draža im je tuđa reč. Citiram tačno ovaj izuzetni spoj lingvistike i prava. Zato oprez, promenjene sudije – čim čujete tuđu reč, pred sobom imate nešto blizu narodnog izdajnika.

Prirodno bi bilo da takvu grupu, koja očito nije mala i beznačajna, država u Srbiju zaljubljenih Srba izoluje i tako spreči sve njihove negativne uticaje. Zakonsko regulisanje ovog državnog zahteva uistinu podrazumeva promenu ustava, i to će biti glavni zadatak promenjenog sudstva. Dodatne povezane promene, kao što je recimo glasačko pravo, logično će slediti. Postavlja se pitanje društvenih i kulturnih promena, odnosno formulisanja i sprovođenja kriterijuma za minimalnu zaljubljenost. Tome je pre svega namenjena reforma prosvete. Ukidanje tuđica, latinice i jekavice prirodno se nameću kao vodeći okviri: zaljubljeni Srbi koji su zbog izdaje prethodnih blokaderskih vlada i pojedinaca, kao i pogrešne prosvetne politike ostavili mnoge zaljubljene regionalne Srbe da nekontrolisano upotrebljavaju jekavicu, biće procesuirani u naknadnim kursevima. Novi obrazovni sistem bi brzo morao da smanji broj padeža i, kao prvu meru, da glagolu „trebati“ vrati sva lica: mi trebamo, itd. Pakleni Uglješa mogao bi postati uzor nove, u Srbiju zaljubljene retorike. Izgleda kao težak zadatak: međutim, već je dobar deo posla obavljen, vučimediji besprekorno sprovode promene u fonetici, morfologiji i sintaksi, a bogme i u akustici. Ostaje da se po već utvrđenim postupcima kadrovski oplemeni učiteljski i profesorski zbor, te da ostanu samo zaljubljeni Srbi. Nameće se vizija univerziteta sa rektorom Šešeljem, kao model svim ostalim univerzitetima, pardon, unezveritetima.

Kultura je lakši zadatak, jer ima relativno malo državno zaposlenih: Narodno pozorište primerno pokazuje kako se posle samo nekoliko kadrovskih promena odmah prepoznaje i predviđenim merama disciplinuje ansambl. Istovremeno, slične mere mogu posredno da vrate državu u avangardni amaterizam u svim umetnostima, iz čega bi izvesne vrste umetnosti odnosno amaterizma pridobile novi ugled – recimo ikonoslikarija, izrada umetničkih brojanica, murali sa portretima svetaca i ratnih zločinaca, spomenici kraljevskim jahačima, a sa druge strane, pozorište, film, ples i muzika definitivno bi ostali u volonterskom amaterizmu. Logično bi pri tome ustanove obrazovanja za te umetnosti postale neupotrebljive, a i inače su to već davno identifikovana mesta za odljubljivanje od Srbije.

Strašni Uglješa i sagovornici već su nagovestili problem stranih jezika, koji su jedno od oruđa odljubljenih Srba. Jednostavna zabrana rešila bi nemogućnost primene kadrovanja u ovom slučaju. Ilegalno područje učenja stranih jezika, premda zakonski sankcionisano, ostalo bi težak zadatak za represivni aparat države.

Ovo su samo sumarne pretpostavke o poslu ustavnih sudija i sudstva uopšte pod gvozdenom rukom zloduha Uglješe. No izvan kruga izvršitelja, ostaje idejni horizont nove Srbije sa novim ustavom: postaće jedina država na svetu u kojoj je ljubav osnova građanske svesti i celokupnog državnog sistema.

Peščanik.net, 25.12.2025.


The following two tabs change content below.
Svetlana Slapšak, rođena u Beogradu 1948, gde je završila klasičnu gimnaziju i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Pasoš joj je bio oduzet 1968-73, 1975-76. i 1988-89. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost 1972-88. Predsednica Odbora za slobodu izražavanja UKS 1986-89, sastavila i izdala preko 50 peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, gde je redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (2002-14), koordinatorka studijskih programa i dekanka na ISH (2004-14). Akad. Dr prof. kao članica-osnivačica državne Akademije nauka za trajni razvoj Slovenije, AZTRS, u Ljubljani. Glavna urednica časopisa ProFemina od 1994. Umetnička direktorka Srpskog kulturnoga centra Danilo Kiš i direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani. Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Napisala je i uredila preko 100 knjiga i zbornika, oko 500 studija, preko 3.000 eseja, nekoliko romana, libreto, putopise, drame; prevodi sa grčkog, novogrčkog, latinskog, francuskog, engleskog i slovenačkog. Neke od novijih knjiga: sa Jasenkom Kodrnja, Svenkom Savić, Kultura, žene, drugi (ur, 2011); Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov (2011); Mikra theatrika (2011); sa Biljanom Kašić i Jelenom Petrović, Feminist critical interventions [thinking heritage, decolonising, crossings] (ur, 2013); Antička miturgija: žene (2013); Zelje in spolnost (2013); Leon i Leonina, roman (e-izdanje, 2014); Leteći pilav (2014); Kuhinja z razgledom (2015); sa Natašom Kandić, ur. Zbornik: Tranziciona pravda i pomirenje u postjugoslovenskim zemljama (2015); Ravnoteža, roman (2016); Preživeti i uživati: iz antropologije hrane. Eseji i recepti (2016); Kupusara. Ogledi iz istorijske antropologije hrane i seksualnosti (2016); Škola za delikatne ljubavnike, roman (2018); Muške ikone antičkog sveta (2018); Libreto za kamernu operu Julka i Janez, Opera SNG Ljubljana, premijerno izvedena 19.1.2017; Antična miturgija (2017); Muške ikone antičkog sveta (2018); sa Marinom Matešić, Rod i Balkan (2018); Mikra theatrika II: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče (2018); Volna in telo: študija iz zgodovinske antropologije (2019); Moj mačkoljubivi život (2021); sa Aleksandrom Hemonom, Mladost (2021); Feminističke inscenacije (2021); Osvetnice, roman (2022); Grožnja in strah: razraščanje sovražnega govora kot orodja oblasti v Sloveniji (2022); Kje smo? Ljubljanski steganogram (2024); Hetera in filozof, studija (2024). Romani su joj objavljeni na slovenačkom i makedonskom. Dobitnica nagrada Miloš Crnjanski za knjigu eseja 1990, American PEN Award 1993, Helsinki Watch Award 2000, Helen Award, Montreal 2001, nagrade Mirko Kovač za knjigu eseja 2015, nagrade Mira ženskog odbora PEN-a Slovenije 2016, Vitalove nagrade Zlatni suncokret 2017, nagrade Društva sociologa Slovenije za ne-sociologa 2023, nagrade Druga prikazna, Skopje, 2025.

Latest posts by Svetlana Slapšak (see all)