- Peščanik - https://pescanik.net -

O bregu i Muhamedu

Foto: Peščanik

Da je Putin čovek od principa, on bi sad pozvao Vučića kod sebe, kad već Lavrov ne može kod Vučića. Da je Vučić čovek od principa, on ne bi sad drvljem i kamenjem po komšijama, nego bi spremio avion pa pravac Moskva. Da Lavrov veruje u ono što govori, on ne bi osuđivao Brisel da sprečava zemlje da vode suverenu spoljnu politiku, nego bi se lepo sa Selakovićem dogovorio gde i kada da se sretnu. Zapravo, izgleda da je Selakoviću poziv za Moskvu već stigao. Ali nije Selaković Vučić. Sve u svemu, Lavrov je u Beogradu trebalo da razgovara, kako kaže vest, s Vučićem, Porfirijem i Dačićem. Ko njih trojicu sprečava da otputuju u Moskvu? A da to urade, e to bi bila potvrda prijateljstva i suverenosti, a ne Vučićeva jeremijada na RTS-u.

Ispada da je Srbija okružena sve samim dobronamernim susedima. Na čuveno starozavetno – zar sam ja čuvar brata svojega, ni nalik notornom Kajinu, naši susedi kažu – da, mi čuvamo brata/suseda svojega. Da su hteli da mu naude, na brata/suseda mislim, mirno bi pustili avion: gospodine Lavrov, prijatan let vam želimo, samo izvolite kod Vučića, neka se slupa zajedno s vama. Ali brat odavde umesto hvala, pušta penu na RTS-u. Laje na susede. Oni su jedan čopor, kaže Vučić. Nemaju ni čvrstu volju ni integritet, dodaje. Podvili rep pred najjačim psetom iz Brisela. Kad smo već kod toga, gde će Vučić sa svojim repom kad mu na par sati ovih dana dođe predsednik nemačke vlade Scholz? No dobro, pustimo repove i čopore. Argument glasi – Srbija je nezavisna i slobodna, a svi uokolo nisu, rade šta im se kaže.

Samo što argument ne pije vodu. Upravo su naši susedi demonstrirali čvrstu volju i integritet. Dok se Vučić, po običaju, prenemaže. Kao i Lavrov, uostalom. Mada, Lavrov radi ono što može – pokušava da izvuče što veću korist iz jedne propale posete. Kao ono kad je pominjao Hitlera. Pa ga posle Putin vadio. A Vučić? On bi da ispadne jak, a opet se pokazuje kao slabić. Jer, zaista, pitajte obične ljude na ulici – da ti neko kaže da ta i ta osoba ne može kod tebe, koliko god da ti je stalo da je vidiš, šta bi uradio? – verovatno bi rekli: pa odoh onda ja kod nje. I nema tu ničega junačkog, to je naprosto stvar zdrave pameti. Ako je susret s Lavrovom bio tako važan, ako se nije radilo o nečemu što se moglo rešiti telefonom, kao onomad s Putinom, pa zaboga, čoveče, kreći, leti, hrli prijatelju.

A i ako nije bilo ništa važno, ako je prijatelj hteo samo simbolično da potvrdi prijateljstvo, da utvrdi strateško partnerstvo, kako je Vučić opisao svoj razgovor s Putinom, onda opet – sve isto. Neće se desiti. Nisu to ljudi tog formata. Veliki gestovi im ne stoje, sve i kad bi znali šta je to. Vučić se zatvori na sigurno, u studio RTS-a, postavi nesrećnu novinarku, voditeljku… šta god da je ona tako nema u tom trenutku… naspram sebe i krene da se – junači. Dotle može da dobaci. Da me čitalac slučajno ne shvati pogrešno – odlično je što Lavrov nije došao. Ali, to tako meni izgleda. Vučiću ne izgleda. O tome je ovde reč. Ako zaista veruje da treba da se vidi s Lavrovom, Vučić nema šta da prebacuje komšijama i raspravlja s njima. Niti s Briselom. Zna se, kad neće breg Muhamedu, onda će Muhamed bregu.

Samo što u ovoj priči o Vučiću i Lavrovu nema ni Muhameda ni brega. Duplo golo. A ako su ovdašnjem pravoslavnom uhu zasmetali Muhamed i njegov breg, ima i nešto starija hrišćanska verzija iste priče, kod Pavla – o veri koja premešta gore. Ali, daleko su Vučić i Lavrov od bilo kakve vere, što nas vraća na one principe od početka, koji kod obojice tako upadljivo nedostaju.

Peščanik.net, 07.06.2022.


The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)