- Peščanik - https://pescanik.net -

Pada vlada

Foto: Alisa Koljenšić Radić

Ne, ne pada! Još ne. Tvrdnja iz naslova je samo kafanska narudžbina. Banda svira, a gosti tragaju za svojom pesmom koja će ih dirnuti. Ili njih ili možda one do kojih im je stalo. Ako želite da na svoje skromno postojanje podsetite damu bez koje se život ne može zamisliti – a imate nezaboravne zajedničke uspomene – evo pesme: Sećaš li se onog sata.. A posle ide: kad si meni oko vrata bele ruke savila!

Koja bi odolela, osim one koja ima srce od kamena? A takvih skoro i da nema. Pa ispratite violinistu do njenog astala, a on na čarobno uvce zagudi, samo za nju: Ko je srce u te dirn’o? Ili Kad se setim mila dušo?

Zna duša čega se vi sećate. Rumenila lica njenog i rujnog vina. I onda taj tako omamljen i smlaćen od bekrijanja krene kući, pa se sapliće, što od vina što od čežnje. Puste najbolje godine! Mada i čiče umeju da pobenave, pa se odaju patnji i omatorelim uspomenama: da znaeš, mori mome da znaeš, kakva e žalba za mladost…

Ali, Pada vlada, ma hajte molim vas! Ko bi poželeo takvu stvar koju Bajaga peva u Profesionalcu? I to naručio u Šapcu, gradu Cicvarića, gde iz svake krčme odjekuje nezamenljivi lokalni i vokalni refren: cvaka cvak, cvaka cvak…

Ali je građanka Vera Palinkaš, nemajući za sebe bolji izbor, naručila subverzivnu pesmu: Pada vlada!

Neki je lokalni Ilija Čvorović sve što se zbivalo u krčmi prijavio nadležnim organima. Nadležni organi, međutim nemaju posla sa muzikom, oni čuvaju red i zakon. Vera Palinkaš, pored toga što je žena koja ima sva kafanska prava na ovom svetu, pa i u Šapcu, bavi se časnim advokatskim poslom. Kad posao završi, može da ide gde želi i sluša ono što plati i čini sa svojim vremenom što joj je volja.

Odmah je prijavljena disciplinskoj komisiji Advokatske komore Šapca, sa predlogom da se kazni za primer, pa ako može, da joj se oduzme licenca.

Zašto bi žena advokatica, koja je naručila pesmu o padu vlade u načelu, morala da ide pred disciplinske organe, zadužene da odbrane njenu profesiju od takvih kao što je ona?

Budni kolega koji je napisao prijavu, svakako je loš u poslu. Da je dobar, ne bi ga se ticala vlada. On je uveren da koleginica misli na ovu vladu. I da očito priziva pad Ane Brnabić, a to bi izazvalo potres nezamislivih dimenzija.

Padanje vlade se ne odvija po muzičkom Bajaginom ritmu, kod njega je to dramatično rušenje: pada, pada, pada vlada! Kao da je bageri ruše. Tako da moja amaterska muzička procena govori da Vera Palinkaš nije mislila na Anu. Zašto bi? Ionako smo jedva dočekali da nam žensko bude premijer. Zabavna je, često je i razumemo o čemu govori, drži stvar u svojim rukama. To bi svaki naručilac pesme, osobito ako je žena, morao da ima u vidu, a muzika da zapakuje sviraljke i odbije da izvodi dušmansku pesmu.

Ali, šta se menja i ako je mislila na nju? Jednoga dana i Ana će pasti, nezavisno od pesme. Mada je u pojmu vlada sažeta ideja o celokupnoj vlasti. Pad vlade bi mogao da bude stropoštavanje svih koji se drže vlasti i moći kao pijanac za svoju nepouzdanu stvar. Zna se, dakle, kakva je bila ideja advokatice Vere.

Advokatska komora Šapca negira da je Vera Palinkaš dobila prijavu zbog nepodobne pesme. Ali prijavu je dobila. I to zbog sasvim druge stvari – rekli su iz komore. Zato što je psovala umetnike! I poznato je da ne voli SNS. Te dve premise, sastavljene u jednoj energičnoj, otresitoj ženi, daju rušilačku formulu.

Kažu da je sočno ispsovala oznojene kafanske umetnike.

Pa šta? Platila je pesmu a banda ne sme i neće da svira!

Kafana u kojoj je Vera naručila svoju pesmu zove se Euforija.

Duško Radović je napisao ovakav dijalog sa sobom, posvećen krčmama:

Šta muškarci rade po kafanama?

Ništa ne rade.

A šta pričaju?

Ništa naročito?

Pa zašto onda sede po kafanama?

Baš zato!

Ali, šta je Vera Palinkaš radila u kafani?

Isto što i muškarci i svi drugi.

Branila je pravo na pesmu koju je izabrala.

Bila je uverena da se makar pesma ovde bira pošteno.

Peščanik.net, 13.03.2020.


The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)