- Peščanik - https://pescanik.net -

Panika na Andrićevom vencu

Foto: Peščanik

Vučevićeva tužba stigla je odmah, a Vučićeva ni do dana današnjeg. Iako je ova druga najavljena znatno pre prve.

Da podsetim, odmah pošto je „provaljeno“ da je vlasnik poljoprivrednog dobra „Jovanjica“ Predrag Koluvija prilikom hapšenja (navodno) zvao Andreja Vučića, ovaj je najavio da će tužiti Miroslava Aleksića, koji je „provalu“ informacije izvršio. Aleksić je, kao što sam o tome već pisao, na to odgovorio da tužbu jedva čeka. Nekoliko dana kasnije Aleksandar Vučić najavljuje tužbu protiv samog sebe i brata mu; Miroslava ne pominje.

Iz toga nije teško zaključiti da Vučić ne želi da sudski proces izađe iz kruga familije. Uključivanje „trećih lica“ moglo bi da dovede do neželjenih otkrića i nesagledivih posledica.

Zato se opredelio za svoj omiljeni informativno-propagandni rat. Ali ne protiv Aleksića nego protiv Dragana Đilasa i Boška Obradovića. Protiv kojih je odmah isfabrikovao „kompromitujuće“ fotografije. Vuk Jeremić, predsednik Narodne stranke, koji je opet izneo optužbe na račun Vučića seniora rekavši da „Anđelko Vučić veoma često posećuje sedište BIA“, ovog puta je bio pošteđen napada.

Uzgred, kad smo već kod ratova, javljaju se ideje da su afere Jovanjica i Krušik koje je Jeremić okarakterisao kao „rat režimskih klanova“, zapravo posledica „špijunskog rata“ (za koji se takođe odavno tvrdi da tinja na području Srbije a i šire, Balkana) između ruskih i američkih obaveštajnih službi. Prvih koje (ako je verovati Ponošu i Šutanovcu i ne sporeći ogroman doprinos domaćih medija) prate puteve oružja, i drugih koje su posebno zainteresovane za puteve droge. I novca, razume se, koji je u oba slučaja sa tim povezan. Obe strane, kaže se, aferama žele da detronizuju najmoćnijeg čoveka Srbije ne bi li ga tako motivisale da ispuni ono što im je obećao. Bitka za Vučića, takoreći.

Kao posebno zanimljiv i do sada neobjašnjen detalj navodi se da je i od hapšenja Aleksandra Obradovića i od hapšenja Predraga Koluvije do izbijanja njihovih slučajeva u javnost proteklo (najmanje) petnaestak dana. Zašto, šta se u međuvremenu dešavalo, pitanje je na koje odgovora još nema.

Kako god, dve teške afere potresaju Srbiju. Oružje i droga – nema ništa gore i crnje u savremenom svetu niti kompromitantnije za jednu zemlju. Pri čemu je ova potonja, sa drogom, za Aleksandra Vučića čini se još opasnija. Ne samo zato što se u vezi sa njom pominju prvi ešaloni vlasti, nego i zbog njenog (još uvek samo potencijalnog) odjeka u javnosti. Naime, proizvodnja i prodaja oružja „tamo nekima“ (čak i uz svu beskrupuloznu pljačku i korupciju) da se oni tamo ubijaju je jedno, a proizvodnja i prodaja droge ovde (bez obzira na pakete sa etiketom „Kosovo“) našoj deci, da se od njih prave narkomani, nešto je sasvim drugo.

I to je ono što „ubija u pojam“ Vučića. Aleksandra.

Peščanik.net, 13.12.2019.

JOVANJICA

The following two tabs change content below.
Mijat Lakićević, rođen 1953. u Zaječaru, završio Pravni fakultet u Beogradu 1975, od 1977. novinar Ekonomske politike (EP). 90-ih saradnik mesečnika Demokratija danas (ur. Zoran Gavrilović). Kada je sredinom 90-ih poništena privatizacija EP, sa delom redakcije stupa u štrajk. Krajem 1998. svi dobijaju otkaz. 1999. sa kolegama osniva Ekonomist magazin (EM), gde je direktor i zam. gl. i odg. ur, a od 2001. gl. i odg. ur. 2003. priređuje knjigu „Prelom 72“ o padu srpskih liberala 1972. 2006. priređuje knjigu „Kolumna Karikatura“ sa kolumnama Vladimira Gligorova i karikaturama Coraxa. Zbog sukoba sa novom upravom 2008. napušta EM (to čine i Vladimir Gligorov, Predrag Koraksić, Srđan Bogosavljević…), prelazi u Blic, gde pokreće dodatak Novac. Krajem 2009. prelazi u NIN na mesto ur. ekonomske rubrike. U aprilu 2011. daje otkaz i sa grupom kolega osniva nedeljnik Novi magazin, gde je zam. gl. ur. Dobitnik nagrade Zlatno pero Kluba privrednih novinara. Bio je član IO NUNS-a. Sa Mišom Brkićem ur. TV serije od 12 debata „Kad kažete…“. Novije knjige: 2011. „Ispred vremena“ o nedeljniku EP i reformskoj deceniji u SFRJ (1963-73); 2013. sa Dimitrijem Boarovim „Kako smo izgubili (Našu) Borbu“; 2020. „Desimir Tošić: Između ekstrema“; 2022. „Zoran Đinđić: prosvet(l)itelj“.

Latest posts by Mijat Lakićević (see all)