- Peščanik - https://pescanik.net -

Peta ruska oblast

Foto: Rade Vilimonović

Predugo ostajanje na vlasti loše utiče na percepciju političke realnosti, što vrlo često dovodi do halucinacija, logoreičnog govora u medijima, govora o sebi u trećem licu, zanemarivanja činjenica, kršenja zakona i ustava, kao i porasta autoritarnosti koja se najpre demonstrira na najbližim saradnicima, a posredno i na građanima. Naravno, sve ove simptome prati i potreba za preuveličavanjem uspeha u vođenju državne politike, čiji se rezultati uglavnom sameravaju sa najvećim rivalima u regionu, a potom i sa najrazvijenijim državama sveta. Pritom se koristi statistička i tabloidna propaganda, koja se tobože zasniva na činjenicama koje nisu naučno proverljive. Ovakav oblik patologije može da bude naročito opasan kada jedna administrativno-politička jedinica, kojom upravlja ovakav subjekt, uđe u fazu suspendovanja zakonodavne i izvršne vlasti. U takvu terminalnu fazu je ove godine ušla Republika Srbija, za koju se više ne može reći ni da je država niti da je republika, jer više nije zasnovana na pravnom poretku, niti joj je preostala ijedna druga institucija osim – gubernatorske.

Prošlo je šest meseci od izbora koji su sprovedeni na teritoriji Srbije, ali do dana današnjeg nije formirana vlada, niti se sa sigurnošću zna ko će biti mandatar, niti ko će biti ministri, odnosno koje će resore imati buduća vlada. Od raspisanih izbora, zemljom je upravljala Vlada u tehničkom mandatu na čijem čelu je bila Ana Brnabić. Međutim, nakon izbora njena funkcija je postala nebitna kao što je nebitna i funkcija bilo kog političkog aktera u toj vladi, za čije ministre većina građana nikada nije ni čula (osim onih koji vode policiju, vojsku i energetiku i vezani su za pojedine afere). Formiranje vlade se odlagalo mnogo puta sa izgovorima koji su potencirali porast državne opasnosti prvoga reda, najpre zbog rata u Ukrajini, pa zbog Kosova, energetske krize, inflacije, Europrajda, odnosno zbog nestabilnosti „srpskog sveta“. Sami izbori su izvedeni pod veoma sumnjivim okolnostima, dok su republičke i gradske izborne komisije bile raspuštene, da bi njihovu ulogu preuzeo sam Gubernator, koji je već u izbornoj noći izašao pred građane kao načelnik RIK-a. Rezultati izbora u Beogradu nisu se znali duže od mesec dana, dok su sve vreme kolale glasine, najpre o pobedi opozicije, potom o podeljenosti grada, da bi se naposletku ispostavila pobeda vladajuće stranke i to sa jednim odbornikom prednosti (SNS i SPS – 56 odbornika). Izbori za sastav Skupštine Srbije ponavljani su na biračkom mestu broj 6 u Velikom Trnovcu, jer je SPS detektovao da je jedan birač glasao sa nevažećom ličnom kartom. RIK odnosno Gubernator je uvažio žalbu svog koalicionog partnera i ponovio je izbore na tom mestu. Nakon završetka jednog od najmučnijih izbornih ciklusa u istoriji parlamentarizma u Srbiji, nije se došlo do trenutka formiranja vlade. Pre toga, formiranje Skupštine je odlagano do poslednjeg časa kako bi se i sama vlada odložila do daljnjeg.

Skoro čitav predizborni, izborni i postizborni proces u Srbiji odvijao se pod senkom ruske agresije na Ukrajinu. Gubernator je pritom usaglasio svoj diskurs sa Putinovim Ruskomnadzorom – federalnom agencijom za praćenje i nadzor medija i komunikacije. Pažljivo je balansirao svoju politiku prema Rusiji, njenoj agresiji, odbijajući da se pridruži sankcijama koje joj je fazno uvodila Evropska unija. Naprotiv, dobar deo tabloida u Srbiji je otvoreno stao na stranu Rusije, proglasivši 24. februar danom napada Ukrajine na Rusiju, a svakodnevno bombardovanje Ukrajine ratom Zapada protiv Rusije. Gubernator je, da bi građanstvu približio događanja na istoku Evrope, otvorio jedan medij (TV Happy) za danonoćno praćenje i analizu ruskog napredovanja prema Ukrajini u ključu razumevanja te ekspanzije kao neophodnosti odbrane Rusije od NATO-a. Uloga ove televizije, kao i pratećih tabloida pre svega je u tome da se gubernija pripremi za očekivano loše rezultate Gubernatorove politike koji su stigli na dnevni red u Briselu. Najnovija vest kaže da će Evropski parlament (EP) zatražiti od Evropske unije da obustavi pristupne pregovore sa Srbijom dokle god Srbija ne uvede sankcije Rusiji, kako stoji u nacrtu izveštaja o novoj strategiji EU u procesu proširenja.

Od početka ruske agresije na Ukrajinu do Putinovog proglašenja aneksije četiri ukrajinske oblasti (DNR, LNR, Zaporoške i Hersonske), najavljenog za poslednji dan septembra ove ratne godine, Gubernator je napravio mnogo grešaka u spoljnoj i nebrojeno grešaka u unutrašnjoj politici. No to nije moglo da se koriguje budući da nije postojala nijedna institucija koja bi mogla da utiče na njegov rad, pre svega u domenu čitanja političke stvarnosti u zemlji i svetu. Zarobljen u Kosovskom mitu, kao i legendi o ruskom gasu, i pobratimstvu Rusa i Srba u svemiru, Gubernator je doveo svoju guberniju doslovno do ekonomskog i političkog ruba. Sve to uz gromoglasne aplauze političke elite koja je svaki put pozdravljala njegovu mudrost, bilo da se radilo o pregovorima sa kosovskim premijerom Aljbinom Kurtijem, nastupu pred Skupštinom UN-a, ili potpisivanju „tehničkog dokumenta“ preko pomoćnika Nikole Selakovića sa Sergejom Lavrovim.

Za šest meseci Srbija nije dobila vladu niti se zna kada će se to dogoditi. Ne zna to ni Gubernator, niti se sekira zbog toga. On sada čeka spektakl na Crvenom trgu, koji će uslediti kao uvodni program u proslavu 70. rođendana imperatora Vladimira Vladimiroviča. Stari ruski običaj je da osvojene oblasti dobiju vojne gubernatore. Naizgled, sve je legalno napravljeno pošto je Ruska federacija sprovela „referendum“ u novoosvojenim oblastima, pri čemu je čak 99 odsto birača glasalo za pripajanje Rusiji. Na sličan način je Gubernatorova stranka u Srbiji organizovala izbore poslednjih deset godina. No sada to više nije važno, jer su izbori ovde postali samo deo gubernijskog folklora, koji se mogu ponavljati na četiri, ili na dve godine, ili čak na svakih šest meseci. Na njima se ionako ništa ne osvaja, niti menja, niti se zadovoljava puka forma demokratije. Naprotiv, oni su sada samo kao suvenir koji se deli građanima, door-to-door, uz osmeh i flajer na kome je zamišljeni Gubernator, sa tlocrtom Srbije u pozadini, kao neizgovorene pete ruske gubernije koja se, uz četiri ukrajinske oblasti, poklanja baćuški za rođendan.

Peščanik.net, 30.09.2022.

UKRAJINA

The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)