- Peščanik - https://pescanik.net -

Pokret crvenih cipelica

Foto: Lazara Marinković

Anja Golob, pesnikinja (nije u rodu sa pobednikom izbora u Sloveniji), umesto cipelica sa visokom štiklom predložila je crvene kopačke, što je sasvim razuman predlog… A evo o čemu je reč: Urška Klakočar Zupančič, prva izabrana žena predsednica skupštine, izašla je prvi put na govornicu u elegantnom crnom ansamblu, sa crvenim salonerkama sa visokim štiklama. Sasula se salva uvreda, od toga da je prva kurtizana u državi, do šarlatanskih tumačenja tipa kišobran je simbol ruže, štikla je simbol Ajfelove kule, tebi curo nešto fali, nešto je falično, itd. Rečena Urška je potpredsednica pokreta Svoboda koji je uraganski dobio izbore. Njena karijera započela je kad je u zatvorenoj FB grupi 2020. napisala da je Janša „veliki diktator“ i dodala još nekoliko učtivih, ali jasnih stavova o njegovoj vladavini. Prilježna koleginica preposlala je njeno mišljenje kome treba, bivši policajac i bivši ministar unutrašnjih poslova, Janšin podložnik intervenisao je u sudu gde je radila kao sudija; došlo je do disciplinskog postupka u kojem je oslobođena krivice, ali joj je pritisaka bilo dosta, te je napustila službu. Uskoro je započela političku karijeru i izdala roman Gretin greh… o suđenju vešticama. Samostalna majka i artikulisana profesionalka u velikoj meri je doprinela uspehu pokreta. Njen zagrljaj sa predsednikom pokreta Robertom Golobom posle pobede doveo je Janšine medije do usijanja. Da li je Janšina supruga Urška u ormanu imala i neke crvene cipelice, nikada nećemo saznati.

Što se crvenih cipelica tiče, skupština se naglo napunila najrazličitijim oblicima obuće ove enervantne boje: 40% poslanica novog saziva, što je impresivno i po skandinavskim standardima, može i mnogo više. Tu dolaze one kopačke. Na prvom, konstitutivnom zasedanju skupštine, opozicija je dala predlog za 34 nova zakona, da bi sprečila nastup nove vlade. Između ostalog i za nekoliko referenduma, čak i jedan na sopstveni predlog zakona. Svaki referendum, 4,5 miliona evra: to se zove konstruktivna i državotvorna opozicija, dok njeni pripadnici dosledno bleje u kamere. Najava novih ministarstava i ministara, a naročito ministarki ih je duboko potresla: zasad kulturu, unutrašnje i spoljne poslove, poljoprivredu i bar još tri ministarstva treba da vode žene. Jedna od njih trebalo bi da bude i Alenka Bratušek, nekadašnja premijerka, čija stranka nije ušla u skupštinu: vode se pregovori da njena stranka i stranka Janšinog prethodnika Šarca postanu deo Golobove velike stranke. Ministar predviđen za socijalu, porodicu i jednakost je sekretar Levice i LGBT+ aktivista Simon Maljevac. Koordinator Levice, Luka Mesec, izvesno će biti ministar, prvo ministar za rad, a docnije će verovatno preuzeti novo ministarstvo socijalne brige i ekonomske demokratije… No, bar jedno je jasno – Janša se nije pomirio sa porazom. Nema bolje kazne od te.

Sloveniji je takva vlada bila potrebna pre 30 godina, i tu nam banalnost da nikad nije kasno mnogo ne pomaže. Ženske kvote mogu biti suštinski nevažne – važne su jedino kad ih nema. Šta to obećava novoj politici, nije jasno, sem jasnih osnova. Nedavni Golobov nastup na javnoj televiziji bio je toliko levi, da skoro „levlje“ ne može biti; danas (23. maj) javna televizija konačno štrajkuje, posle nekoliko meseci potpune kadrovske papazjanije, dnevnih promena programa, ukidanja najpopularnijih emisija i čestih nastupa najbedastijih novinara. Kašnjenje formiranja vlade produžiće i tu agoniju: Janša namešta svoje kadrove u ritmu i do 150 dnevno. Kako će desnica vrisnuti kad se takne u to, nije teško zamisliti. Slovenija još jako dugo neće biti dosadna.

Mitološka težina crvenih cipelica nije mala: od vrhunski morbidne Andersenove bajke, u kojoj uobraženoj junakinji Karen amputiraju stopala u crvenim cipelicama, preko ne manje morbidnog filma iz 1948, u kojem junakinju crvene cipelice bace pod voz, pa preko Kejt Buš i videa sa mnogo vatre i đavola, veza između ženskog greha (što je žensko) i crvene obuće zaista je impresivna: kao i u Andersenovoj Maloj sireni, veza između ženske mobilnosti i ženskog govora dvostruko je vezani čvor zabrana i cenzure: ni govor, ni mobilnost! Karen iz bajke ušla je u crkvu u crvenim cipelicama umesto u crnim, kako je red: Urška Klakočar Zupančič ušla je u skupštinu u crvenim cipelicama, i još je govorila! Postoji zaista i međunarodni pokret crvenih cipela, koji je više korporativno opredeljen. U popularnoj kulturi, sve je krenulo naopako kad je Doroti (Čarobnjak iz Oza) prisvojila crvene cipelice od mrtve veštice koju je u pristajanju na novi svet ubila, i konačno ih odvela „kući, gde je najbolje“, tamo, gde u filmskoj verziji, sve ponovo postane realno i crno-belo… Kuća, crkva, ništa crvene cipelice, i naročito ne skupština! Mogle bismo se čak i diviti izdržljivosti mitoloških uzoraka, kad nas ne bi tukli po glavi. Da li je neka pre pola veka mogla da zamisli da će iz Zagreba morati na abortus u drugu državu?

Imala sam Marimeko crvene balerinke, pa sam ih, ne misleći na političku budućnost, poklonila; imam još uvek Mefisto japanke, crvene i sa cvetom, ali nisu za urbane prilike. Sportska obuća je preskupa. Ukratko, ostaje mi još prefarbavanje. Kako se Karen nije toga setila?

Peščanik.net, 25.05.2022.

FEMINIZAM

The following two tabs change content below.
Svetlana Slapšak, rođena u Beogradu 1948, gde je završila klasičnu gimnaziju i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Pasoš joj je bio oduzet 1968-73, 1975-76. i 1988-89. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost 1972-88. Predsednica Odbora za slobodu izražavanja UKS 1986-89, sastavila i izdala preko 50 peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, gde je redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (2002-14), koordinatorka studijskih programa i dekanka na ISH (2004-14). Glavna urednica časopisa ProFemina od 1994. Umetnička direktorka Srpskog kulturnoga centra Danilo Kiš i direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani. Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Napisala je i uredila preko 100 knjiga i zbornika, oko 500 studija, preko 3.000 eseja, nekoliko romana, libreto, putopise, drame; prevodi sa grčkog, novogrčkog, latinskog, francuskog, engleskog i slovenačkog. Neke od novijih knjiga: sa Jasenkom Kodrnja, Svenkom Savić, Kultura, žene, drugi (ur, 2011); Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov (2011); Mikra theatrika (2011); sa Biljanom Kašić i Jelenom Petrović, Feminist critical interventions [thinking heritage, decolonising, crossings] (ur, 2013); Antička miturgija: žene (2013); Zelje in spolnost (2013); Leon i Leonina, roman (e-izdanje, 2014); Leteći pilav (2014); Kuhinja z razgledom (2015); sa Natašom Kandić, ur. Zbornik: Tranziciona pravda i pomirenje u postjugoslovenskim zemljama (2015); Ravnoteža, roman (2016); Preživeti i uživati: iz antropologije hrane. Eseji i recepti (2016); Kupusara. Ogledi iz istorijske antropologije hrane i seksualnosti (2016); Škola za delikatne ljubavnike, roman (2018); Muške ikone antičkog sveta (2018); Libreto za kamernu operu Julka i Janez, Opera SNG Ljubljana, premijerno izvedena 19.1.2017; Antična miturgija (2017); Muške ikone antičkog sveta (2018); sa Marinom Matešić, Rod i Balkan (2018); Mikra theatrika II: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče (2018); Volna in telo: študija iz zgodovinske antropologije (2019); Moj mačkoljubivi život (2021); sa Aleksandrom Hemonom, Mladost (2021); Feminističke inscenacije (2021); Osvetnice, roman (2022); Grožnja in strah: razraščanje sovražnega govora kot orodja oblasti v Sloveniji (2022). Romani su objavljeni na slovenačkom i makedonskom. Dobitnica nagrada Miloš Crnjanski za knjigu eseja 1990, American PEN Award 1993, Helsinki Watch Award 2000, Helen Award, Montreal 2001, nagrade Mirko Kovač za knjigu eseja 2015, nagrade Mira ženskog odbora PEN-a Slovenije 2016, Vitalove nagrade Zlatni suncokret 2017.

Latest posts by Svetlana Slapšak (see all)