- Peščanik - https://pescanik.net -

Presretnuti razgovori (4)

Telefonski razgovor Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića, 12. jun 1991.

Interni broj: CD-1-28-8/01/010

Predmet: Razgovor vođen dana 12.06.1991. godine između Milošević Slobodana i Karadžić Ljiljane, a zatim sa Karadžić Radovanom

Kontrola telefona:

Kodna oznaka: “LATAS”

Karadžić Ljiljana: Halo.

Milošević Slobodan: Halo.

Karadžić Ljiljana: Da?

Milošević Slobodan: Je l’ Karadžić?

Karadžić Ljiljana: Da.

Milošević Slobodan: Dobro veče, Slobo Milošević.

Karadžić Ljiljana: Dobro veče, a dobro veče, kako ste?

Milošević Slobodan: Evo dobro, kako ste vi?

Karadžić Ljiljana: Pa kod nas malo trešti televizor pa se onda ne čuje, ne čuje šta se govori. Evo tu je Radovan upravo je ušao.

Milošević Slobodan: Da ga čujem.

Karadžić Ljiljana: Jeste vi dobro?

Milošević Slobodan: Ja…

Karadžić Ljiljana: E fino, baš mi je drago.

Milošević Slobodan: Vidim Radovan se jutros interesovao za moje zdravlje mnogo pa da mu kažem…

Karadžić Ljiljana: A jeste li vi dobro u tom smislu?

Milošević Slobodan: Ja sam doš‘o sad već kući.

Karadžić Ljiljana: E fala Bogu. Evo daću vam Radovana, sve najbolje, prijatno.

(Zatim razgovaraju Karadžić i Milošević)

Karadžić Radovan: Halo.

Milošević Slobodan: Evo, kako rekosmo ako Bog da.

Karadžić Radovan: Ako Bog da imate pravo. Odakle zovete?

Milošević Slobodan: Od svoje rođene kuće.

Karadžić Radovan: E, odlično. I kako je bilo?

Milošević Slobodan: Pa bilo je teško, ali uglavnom dobro. Ja sam onaj, vaš papir tražio tamo da umnože i da njih dvojica to gledaju, čitaju. Aliju sam 20 puta vraćo‘ kad god je govorio o otcjepljenju, o raspadu Bosne. Molim Vas, gde vi u celom ovom papiru vidite raspad Bosne i Hercegovine. Ima li ijedna reč, ijedna misao.

Karadžić Radovan: Da, da.

Milošević Slobodan: I onda on kaže nema i ja bi to odma potpiso kad bi to prihvatila Hrvatska.

Karadžić Radovan: E molim lijepo, mi sad zavisimo od drugih to.

Milošević Slobodan: E pa da, ja mu isto to kažem.

Karadžić Radovan: On ne može…

Milošević Slobodan: Pa ne može.

Karadžić Radovan: Nek’ se on ljuti na Hrvatsku onda.

Milošević Slobodan: …. da nema ništa od države, jer on uopšte ne može.

Karadžić Radovan: On ostaje uopšte…

Milošević Slobodan: Ne može to da prihvati, ne može prihvatiti državu.

Karadžić Radovan: Aha.

Milošević Slobodan: I onda smo se na tome uglavnom mučili, i jedni druge mrcvarili, ali video si saopštenje kratko, ali konstruktivno.

Karadžić Radovan: Sad sam ušo, nisam slušo mi smo imali Skupštinu danas, ide dobro, mi držimo stvar u svojim rukama.

Milošević Slobodan: E da. I sad trebalo bi da ipak jedan deo tih drugih poslanika, ti se založi za to majku mu, nije valjda samo da će Srbi da traže to. Valjda će i neko još da kaže, e u redu je.

Karadžić Radovan: Ovde je odjeknulo među narodom jako dobro što je Maksimović pročitao. Mi ćemo sada to da odštampamo lijepo i da delimo i Srbima i Muslimanima i Hrvatima kao papir pod naslovom “Šta hoće SDS”, jer stalno nas optužuju da nešto hoćemo, nek’ se vidi sad šta hoćemo.

Milošević Slobodan: Ne, ali onda izvucite da je to papir koji čuva integritet Bosne i Hercegovine, koji čuva ravnopravnost Bosne i Hercegovine u Jugoslaviji, koji obezbeđuje da svi narodi koji žive u Jugoslaviji, žive zajedno u istoj državi sa svojim maticama.

Karadžić Radovan: Da, da.

Milošević Slobodan: Koji obezbeđuje, znaš od tih nekoliko stvari i koje stvari sigurno i koji je na kraju krajeva napravljen u duhu evropskih i svetskih ovih…

Karadžić Radovan: Da, da.

Milošević Slobodan: Mišljenja.

Karadžić Radovan: Odlično, to je dobra sugestija. A dobro, koliko ste ti razgovarali? Koliko je vremena bilo, prošlo?

Milošević Slobodan: Pa razgovarali smo od 11 s pauzom od jedno 2 sata… ručak, do šest.

Karadžić Radovan: Do šest… je l’?

Milošević Slobodan: Da, da, do šest.

Karadžić Radovan: Aha, ništa, evo sad slabije čujem. A recite je li Franjo… naznačio išta drugo?

Milošević Slobodan: A jeste.

Karadžić Radovan: Je l’ da?

Milošević Slobodan: Jeste, ali nisam, za, za…

Karadžić Radovan: Dobro, dobro.

Milošević Slobodan: Za razgovore ove, jeste bogami i Alija je jako, jako se sekir’o zbog toga.

Karadžić Radovan: Zbog, zbog njegovih ideja je l?

Milošević Slobodan: Da.

Karadžić Radovan: Aha, ha, ha.

Milošević Slobodan: Jako se sekiro i eto ja ću da budem zahvalan gospodinu Miloševiću da on to ne prelomi preko usta.

Karadžić Radovan: Šta, da on to ne?

Milošević Slobodan: Da ja to ne prelomim preko usta.

Karadžić Radovan: Aha.

Milošević Slobodan: Za te stvari, ja kažem, pa evo ja stojim iako nikakvog udela nemam u ovome što je napravila SDS Bosne i Hercegovine, to se potpuno podudara s mojim… Prema tome, u tome nema ništa te vrste i molim lepo.

Karadžić Radovan: Aha.

Milošević Slobodan: Tako da to je dobro, videćemo, nastavićemo razgovore iduće nedelje.

Karadžić Radovan: Isto u troje?

Milošević Slobodan: A, da, isto u troje, nastavićemo razgovore.

Karadžić Radovan: Sad bi valjalo da se proširi sa predsjednicima Skupština bar.

Milošević Slobodan: Ja sam to predložio, Franja prihvatio, Alija al’ to ne možeda govori znaš, zato što je među nama trojicom, ali on je reko’ ja sam zasad odbio, al’ još ću da razmislim. Onda Franja kaže da al’ biće bez Hrvata, onda ja kažem evo ja pristajem Bosna nek’ bude izuzetak nek’dođe i jedan predstavnik Hrvata.

Karadžić Radovan: Da, da.

Milošević Slobodan: Ništa, važno je da je Krajišnik.

Karadžić Radovan: Ma, da.

Milošević Slobodan: Kaže da, onda ste vi jači, pojačani sa obe strane, a ja sam ostajem kao Musliman.

Karadžić Radovan: Da, da.

Milošević Slobodan: Znaš, meni ne smeta nek’ dovede Kljujića baš me briga.

Karadžić Radovan: Tako sam ja njega uhvatio kad on kaže dobro Armija je srpska itd, ja kažem što vam je to važno ako vi ne planirate nešto protiv te armije.

Milošević Slobodan: Da, da.

Karadžić Radovan: Što, jer ja kad bih živio u jednoj zemlji i u Beogradu… da jedan čitav narod se bavi samo odbranom baš me briga. Ako ne planiram ništa protiv te države protiv te zemlje da li bi volio da nemam svoje ljude tamo?

Milošević Slobodan: Naravno, naravno. Tako da to je bilo, eto. Bilo je uglavnom pristojno i konstruktivno i dobro.

Karadžić Radovan: I vrijeme teče je l’?

Milošević Slobodan: Vreme, vreme teče, razgovaraćemo iduće nedelje, pa ćemo…

Karadžić Radovan: Nećete, ne planirate još ništa bilateralno je l’?

Milošević Slobodan: To ćemo još da vidimo.

Karadžić Radovan: Ja vas ne sprječavam ništa da vi prvo s jednim pa s drugim ako treba.

Milošević Slobodan: … ne sprečavaš sigurno, ali malo je…

Karadžić Radovan: Da, ako bi bilo neuobičajeno ne treba.

Milošević Slobodan: Ako bi bilo neuobičajeno…

Karadžić Radovan: Ne treba tajno, ali poslije toga možda, možda još jednu rundu tako pa ćemo onda videti.

Milošević Slobodan: Videćemo kako dalje ide, e eto da ti se javim, što ti se javljam, pravo da ti kažem ovo bi ti sve mog’o da ispričam i sutra, a javaljam ti se, jer sam čuo da si se jutros javljo, sekir’o se da ne idem tamo.

Karadžić Radovan: Ma najbolje bi bilo sadada se kaže Beograd u okviru savezne institucije ne mora prisustvovati Predsjedništvu, ali tamo je…

Milošević Slobodan: Da,da. Ali ovaj Bora (Jović) me sinoć zvao i kaže nemoj molim te, javili su mi se iz Makarske, javili su mi se ne znam iz nekih mesta u Dalmaciji, ima onu neku rodbinu, svi kažu da ima da te ubiju. Odgovori pošto su ovakve demonstracije, sve je bilo na televiziji, Split je uzavreo, brodogradilište, svi su protiv.

Karadžić Radovan: Da.

Milošević Slobodan: Svi, kaži nećeš u tim uslovima i odbi.

Karadžić Radovan: A on je od žena otišao boga mi, pobjegao ženi.

Milošević Slobodan: Neću ja ni od, ni od, ni od muškaraca, neću vala, nisam ga ni zvao ni ništa.

Karadžić Radovan: I k’o da gledam, niste ono uradili.

Milošević Slobodan: Ne brate, kažem ja, dobro, dobro Boro dobro, dobro, dobro,dobro, ništa ti ne brini i onda spustim slušalicu.

Karadžić Radovan: Da.

Milošević Slobodan: Ma, nema bre problema to uopšte.

Karadžić Radovan: Dobro. Sad mi recite, ja nigdje ne idem, vani sam, samo dva puta bio i ljudi se ljute…

Milošević Slobodan: Ideš u Grčku je l?

Karadžić Radovan: Ne, Nikola ide u Grčku.

Milošević Slobodan: U Švajcarsku?

Karadžić Radovan: Da.

Milošević Slobodan: Idi, idi u Švajcarsku, to je dobro i jako je važno Nikola da bude u Grčkoj, da Micotakisu kaže pravu stvar o Srbiji i o Jugoslaviji.

Karadžić Radovan: Odlično, on nek’ ide, ja sam odobrio da on ide dole, mada, mada, ovde Biljana ostaje sama, ali neće do nedelje bit ništa novo.

Milošević Slobodan: Što bude do nedelje slobodno idi, ništa se neće desiti donedelje, ali pazi šta je, mora Nikola da pravi bude Koljević, da zakolje ove, ove tamo verbalnim duelom, ovu našu izdajničku opoziciju koja će da radi na naopak način.

Karadžić Radovan: Da, da. To će…

MiloševićSlobodan: Da objasni šta je interes Srbije i da je to jedina politika,na činjenici da se potpuno podudara interes SDS i zvanična politikaSrbije u ovim stvarima.

Karadžić Radovan: Da, da.

Milošević Slobodan: I da oni samo tu tandaraju.

Karadžić Radovan: Da, da, odlično. On će to sigurno obaviti, a osim toga on ima i on je i građanskog porijekla i nema, nikakav proleter nije, ne može sad tu da mu neko kaže da je boljševik.

Milošević Slobodan: Jebem mu mater.

Karadžić Radovan: Nikakav on boljševik nije. A ovaj mi smo gore Vuka potukli, a nismo ni odlazili gore u Švajcarskoj, sad su svi ovi ljudi naši gore potpuno. I sad je red, moram da odem, ali nešto, neke vijesti izgleda da su ovi 15. ili 16. možda planirali neku čarku u Krajini i negde oko 40 hiljada oko Krajine ljudi.

Milošević Slobodan:

Karadžić Radovan: … do tada, je l’?

Milošević Slobodan: Jest.

Karadžić Radovan: Dobro.

Milošević Slobodan: Neće oni to da rade, nisu oni blesavi.

Karadžić Radovan: Da, neki naši ljudi bi volili da oni urade pa da…

Milošević Slobodan: Ma naših ima ludih ko što ima i njihovih.

Karadžić Radovan: Da, da ludih imaju i jedni i drugi.

Milošević Slobodan: To je ludilo uopšte podeljeno po nacionalnom ključu.

Karadžić Radovan: A pravilno je raspoređeno je l’?

Milošević Slobodan: Ono je pravilno raspoređeno.

Karadžić Radovan: Dobro.

Milošević Slobodan: Svako ima svoj procenat budala. Dobro, evo da znaš.

Karadžić Radovan: Dobro.

Milošević Slobodan: Da zna i da se ne sekiraš.

Karadžić Radovan: Dobro, drago mi je da ste vi gore, a onda ćemo polako. Šta je sa … bratu Beogradu ne treba više za to.

Milošević Slobodan: Videćemo, sigurno da je.

Karadžić Radovan: A kad će to naredne nedelje, opet srijeda vjerovatno?

Milošević Slobodan: Pa videćemo, to je ostalo da se dogovorimo.

Karadžić Radovan: Dobro bi bilo da se proširi, da se polako širi.

Milošević Slobodan: Ja bih želeo i to se mnogo insistiralo.

Karadžić Radovan: Da, doduše zanimljivo je da ovaj Franjin to čuje ovo pred Alijom tamo.

Milošević Slobodan: Pa, ovo je važno da čuje, jer on će prvi da krene u to.

Karadžić Radovan: Da, da, odlično.

Milošević Slobodan: A, drugo, reče mu sam Franjo.

Karadžić Radovan: Da, moram mu reći.

Milošević Slobodan: Pripremiće ga. (smijeh)

Karadžić Radovan: Da, da. Možda će mu se i Alija požalit malo.

Milošević Slobodan: Molim?

Karadžić Radovan: Možda će mu se i Alija požaliti, da je lakše bilo ovaj mada je…

Milošević Slobodan: On kaže meni je teže onda, jer ja onda moram s vama kad razgovaramo da usaglasim i sa Krajišnikom i sa Kljujićem.

Karadžić Radovan: Pa neće mu Krajišnik biti lak.

Milošević Slobodan: Neće.

Karadžić Radovan: Krajišnik je veliki bosanski rodoljub, on ne da stopu bosanske zemlje.

Milošević Slobodan: Ma nema problema.

Karadžić Radovan: On hoće da sva Bosna bude u Jugoslaviji i da svi živimo zajedno.

Milošević Slobodan: … Sve objasnio i sve ide, ja kažem znate šta, sve što ste rekli, evo sve što ste rekli, potpuno je podudarno sa ovim što predlaže SDS.

Karadžić Radovan: Aha.

Milošević Slobodan: Evo, ja nijedan raskorak iz onoga što ste vi rekli, pa dobro da li je moguće da i to ne prihvatite. Pa, kaže, ja bi’ to odma’ potpis’o ako bi to prihvatio Tuđman.

Karadžić Radovan: E, pa da nek’ onda nama kaže, onda ćemo mi da kažemo da mi nećemo u toj mjeri da zavisimo od drugih.

Milošević Slobodan: Da, da, prema tome.

Karadžić Radovan: Mi ne možemo da zavisimo od drugih u toj državi.

Milošević Slobodan: To ti je čista stvar. Prema tome, to, to je, to je poezija.

Karadžić Radovan: Dobro.

Milošević Slobodan: On kaže da se strašno umara dok … strašno teško pada, on je star čovek…

Karadžić Radovan: Da jeste, ali, ali mi smo njemu davno rekli da on može da bude jedan od trojice obnavljača Jugoslavije, da s vama i s Bulatovićem, da obezbedi svoj narod za ova vremena i da se…

Milošević Slobodan: Ne, on je čak objašnjavo da bi ta podela značila da milion Muslimana ostane izvan države, da njemu to nije interes, da oni hoće dažive zajedno…

Karadžić Radovan: A koja podjela dolazi u obzir, da i oni dobiju nešto svoje je l’?

Milošević Slobodan: Ne, pa to je Franjo sad stvaro kao mogućnost da ja…

Karadžić Radovan: Da tri kantona budu je l’?

Milošević Slobodan: Nije toliko kantona, nije bilo i reči, malo je bilo pomena, to su…, nema veze.

Karadžić Radovan: … ovde njegovi, ovde Franjini već crtaju mape kantona i nama pokazuju to.

Milošević Slobodan: Ne, ne, neka crtaju.

Karadžić Radovan: Ne, oni to pokazuju nama već gotovo javno, pa nek’ sazrijeva u njihovoj glavi ta ideja. On je izašo ovaj Ljubić, zamjenik Krajišnikov, na zajedničkim izborima, s tim da ga ja malo u duboku vodu, kaže da znate mi o tom nismo razmišljali, biste li malo mogli da da nam objasnite, kako vi to zamišljate. Pa smo ga malo ovaj čačnuli da to bude njegov i da osjete, da svi vide da to mi nismo nikad pomenuli.

Milošević Slobodan: Da, da.

Karadžić Radovan: Dobro, hvala vam lepo što ste se javili pa ćemo biti u kontaktu.

Milošević Slobodan: E, važi.

Danas, 5. januar 2004.

Peščanik.net, 04.01.2004.

Srodni linkovi:

Presretnuti razgovori (7)

Presretnuti razgovori (6)

Presretnuti razgovori (5)

Presretnuti razgovori (3)

Presretnuti razgovori (2)

Presretnuti razgovori (1)