Telefonski razgovor Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića 29. maja 1991.

Interni broj: CD-1-28-8/01/004

Predmet: Razgovor vođen dana 29.05.1991. godine

između Karadžić Radovana i Milošević Slobodana

Kontrola telefona:

Kodna oznaka: “LATAS”

Milošević Slobodan: ‘Alo?!

Karadžić Radovan: Dobar dan.

Milošević Slobodan: Zdravo Radovane, baš mi je Dobrica otiš‘o pre 5 minuta.

Karadžić Radovan: A je li?

Milošević Slobodan: Rek’o mi je da ste se čuli. Pričo’ si mu taj Kučanov kontakt i tako.

Karadžić Radovan: Da, ovaj me pozvao na ručak, ja nisam htio da odbijem, jer bi on rekao da sam ja odbio i tako.

Milošević Slobodan: Da, da, sigurno.

Karadžić Radovan: Ovaj, čini mi se da oni su to, da je to definitivno, on mi kaže da u Skupštini Bosna to podrži, mada to Kljujić nije podržao, pa su se ovi iznenadili, ovaj se iznenadio, Drnovšek. Kaže “mislili smo da će nas prijatelji i bliža okolina podržati.

Milošević Slobodan: Eee, to je to što sam ja njemu i reko, da prvi oni neće da ih podrže!

Karadžić Radovan: Ja kažem, da gospodine Drnovšek, mi vam i jesmo prijatelji, Srbi i Slovenci nikad nisu bili neprijatelji, a možda vam nismo najbliža okolina, ali prijatelji vam jesmo. To jest, nismo vam neprijatelji. I tako, malo smo se u nekom nevezanom razgovoru u šali, ovaj Izetbegović me zamolio da saznam kakav je tajming Hrvata. Ja pitam, kakve su namjere Hrvata? Kaže, slične!

Milošević Slobodan: Dva dana posle njih?!

Karadžić Radovan: A tajming? Kaže sličan! Međutim, ovaj mi sa ovima našima sada ubrzano razgovaramo, oni su, preksinoć izašli sa jednim, prekjuče sa jednim, posle toga ručka sa jednim potpunim iznenađenjem. Izetbegović je govorio jasno i otvoreno i nikad nije bio otvoreniji, da podijelimo Bosnu! Ja, mi smo se zapanjili. Pa kako to, o tome nismo razmišljali. Onda smo razgovarali o… kako i šta, oni neće da ostanu u federativnoj Jugoslaviji, a mi nećemo da izađemo iz federativne Jugoslavije. I onda smo danas imali nastavak razgovora, tu su oni bili onda ponovo nešto vratili kao na početak, da … hoće da dadnu garanciju Srbima bilo kakve za ostanak, za ostanak u suverenoj Bosni, a mi smo rekli, mi vama nudimo da i kao narod i kao Republika ugradimo u savezni Ustav sve garancije za ravnopravnost i građansku i nacionalnu i republičku.

Međutim, ne bi, onda bi moglo jer bi Hrvati htjeli da izađu iz Bosne, a onda sam shvatio u tom čitavom poslu da on već ima spremljen pakt sa Tuđmanom i da će pokušati ove nekakve četničke budale koje lupetaju da okrivi za obznanjivanje toga tajnog pakta. I ja sam poslao Koljevića dole u Istočnu Hercegovinu da sve te budale ućutka, jer mi nemamo nikakve potreba da nam se tu četnici, ovaj da nam marširaju po BIH, srpski narod je dovoljno jedinstven i odlučan da nema potrebe za nekim gologuzim vojnicima, poluvojnim, nikakvim ustvari, to, sve je to magla i mjesečina, to nema, nikakve, ali eto nismo htjeli da djelimo narod, pa nismo htjeli dalje da, ovaj, dosad da ih tako ružimo i da ih…

Milošević Slobodan: Ja sam ti reko’ da moraš da, u policiji se moraju praviti razgraničenja. I to što nam jako smeta, to podliva vodu Tuđmanu na vodenicu.

Karadžić Radovan: Da, to je tačno.

Milošević Slobodan: On stalno, pa znaš ti koliko nam je Šešelj štetio sa onim pričama kako je on u Borovu selu pobio tamo Hrvate. To je strašno?

Karadžić Radovan: Da, da. Niti je sebi šta doprinio, a i, dobro možda je im’o svojih pristalica tamo?!

Milošević Slobodan: Laže samo.

Karadžić Radovan: Laže, nije iz Srbije bio niko!

Milošević Slobodan: Laže, nije bio.

Karadžić Radovan: On je možda im’o svoje pristalice tamo, ali da su TO.

Milošević Slobodan: Onaj čovek je dao izjavu, onaj što je se udavio, on je dao izjavu, ima na televiziji snimak i to je bilo na televiziji da niko nije bio.

Karadžić Radovan: Izvan.

Milošević Slobodan: A ovima je reko, Antoniju Isakoviću, kaže, bila su trojica, kaže njihova što su tu dolazili kod nas, ovako, ali kad se kaže nešto zapucalo sva trojica su pobegli u podrum, prvi.

Karadžić Radovan: Da, da.

Milošević Slobodan: Znaš?! Tako da nema veze čoveče, to je, to je, samo nam pravi štetu.

Karadžić Radovan: Da, da. Ja sam poslo Nikolu Koljevića da dole napravi aktiv, prvo politički aktiv i da uzme, pozove najbolje domaćine i da im kaže da, dobri domaćini treba da vode tamo opštine i da vode tu politiku, a drugo, onda da napravi građansku tribinu i za Srbe i za Muslimane, jer ovi su se Muslimani dole prepali Srba. Mada nema razloga da se boje Srba, jer dole zaista čak i ti četnički elementi nisu protiv njih nego protiv ustaša, ali svejedno, ljudi ne vole da vide četnike i gotovo! To treba razumjeti i mi ćemo, mi im nećemo dati ovaj, dati razlog da to obznanjuju taj svoj pakt, koji je prema našim saznanjima sklopljen već, i mislim da bi i armija mogla imat’, morala imati podatke! Kad ih imamo mi, morali bi ih i oni imati, o stalnom odlasku ovoga Doke, zatim ovog našeg Delimustafića u Zagreb i stalni kontakt. Maltene dnevno po 5-6 puta telefonom Boljkovac.

Milošević Slobodan: … hoće da se to podeli, da bi deo bio što manji, a on da se ujedini sa Hrvatskom.

Karadžić Radovan: Ja mislim da on ne bi želio da se ujedini sa Hrvatskom, nego ‘oće pomoću Hrvatske da izađe iz Jugoslavije, jer bi on htio jednu enklavu ovde u dolini rijeke Bosne, islamsku, ja mislim da mu ona treba za, za ovaj arapski svijet.

Milošević Slobodan: Da, da.

Karadžić Radovan: Naravno to bi bilo teško cenkanje i veliki problem kako da se, koji princip da se iskoristi. Mi nismo htjeli da izlazimo s tim i još mislimo da bi bilo šteta da se Bosna cjepa. To je naš načelan stav i kad dođe do toga mi ćemo objaviti da, svako, svaka stranka treba da objavi svoj stav.

Milošević Slobodan: Vaš stav treba da bude da ste protiv cepanja i da tražite da ostane Bosna u Jugoslaviji!

Karadžić Radovan: Jeste, aaa.

Milošević Slobodan: Ako bude referendum na tom stavu imati i jedan dobar deo Muslimana.

Karadžić Radovan: Da, da. Mi Aliji, s druge strane ako neko bude htio da cjepa to će morati da rade oni koji odluče da izađu iz Jugoslavije.

Milošević Slobodan: Da, da. Da, da.

Karadžić Radovan: Da li će se Muslimani u većini odlučiti da izvuku svoje kantone, bila je neka, u opciji je neka, to su Hrvati predložili, da ostane Bosna kao suverena, u savezu suverenih država, a da bude kantonalizovana potpuno, po nacionalnim kantonima, a da, da bude suverena i u sastavu suverenih država. Mi smo ih zamolili da to dobro elaboriraju, jer nismo na to re…., o tome dosad razmišljali, pa da to kad dobro elaboriraju ovaj tu situaciju onda ćemo vidjeti, ovaj.

Milošević Slobodan: Nemoj uopšte da time razbijaš glavu, od toga nema ništa!

Karadžić Radovan: Ne, mi hoćemo da oni uđu u duboku vodu tu, hoću da vidim kako bi to izgledalo. Može li onda tako kantonalizovana Bosna da ostane u Federaciji?!

Milošević Slobodan: Da, da.

Karadžić Radovan: Pa da kompromis napravimo između njihovog predloga i između našeg.

Milošević Slobodan: Da, da.

Karadžić Radovan: E onda su Muslimani zaštićeni na dva načina i saveznom državom i svojim kan…, i Bosnom i svojim kantonima. Na tri načina su zaštićeni! Dakle u svom kantonu bi bili apsolutni gospodari tako reći, je li?!

Milošević Slobodan: Ma neće, neće svi Muslimani da rade šta radi Alija Izetbegović, ja ti kažem!!

Karadžić Radovan: Dobro, ali sada je bogami situacija, mislim, jer on je vrlo lukav, on ne govori šta, one uuuu, ultima poteze. One posljednje poteze svoje, posljednje namjere o islamskoj republici, nego on se sad zaklanja iza države građana i tu ide s komunistima pod ruku.

Milošević Slobodan: Da, da, pa znam, ali nisu to komunisti nikakvi, to ti je ovaj islamski fundamentalizam.

Karadžić Radovan: Ma da, dobro, Durakovićevi komunisti.

Milošević Slobodan: Znaš, komunisti ne, nisu za ove nacionalne podele. Tako da to, to Durakovićevo to je neka, neka slika Gorijana Greja.

Karadžić Radovan: Da, da. Jeste tačno to. To se unutra sasipa i drži, mada mladi lik drži, ali unutra se sasipa.

Karadžić Radovan: Ovaj i bojim se da, evo vidite, videli ste to sa armijom i to sa ovim Tuđmanom je li!? Bojim se da će ipak oni ovde pokušati da obznane savez sa, i da zatraže pomoć od Tuđmana.

Miloševć Slobodan: A kako će da obznane savez?

Karadžić Radovan: Pa da optuže Srbe da ih drže kao taoce u Jugoslaviji, ili da ih drže kao, ili da hoće da cjepaju Bosnu ili bilo kako. Bilo zašto? A sad je njima najveća briga da nas optuže, a mi ne damo ni jedan povod.

Milošević Slobodan: Ne, ne. Sutra ću ja da govorim u Skupštini i to će da bude jako nadam se korektno da ne mogu ni oni da se bune.

Karadžić Radovan: Aha. Aha.

Milošević Slobodan: Sad sam Dobrici malo to predstavio i tako.

Karadžić Radovan: Aha.

Milošević Slobodan: (Mislim da), da su to dosta identične, identični pogledi.

Karadžić Radovan: Mm, lijepo je što će te u Skupštinu, vrlo je važno da vi uvažite tu Skupštinu, da je…

Milošević Slobodan: Da, da.

Karadžić Radovan: Da je priznajete za najviši organ vlasti i tako da se oni osete, osećaju dobro. To, to će biti lijepo. Mm, ja ne znam pravo da vam kažem kako ovo sa armijom, da li je ona svjesna kolik’o su ovi naoružani. Dole su u Hercegovini neki šverceri viskijem usput počeli da švercuju i neko staro oružje. To je neka, neki krš bez.

(Zatim se obraća nekome u prostoriji koji mu kaže da ga “Plavšićka treba”. Radovan: “Neka sačeka malo”)

Neki krš koji je bez veze ovaj poturen našim ljudima, pokušaj da se kompromituje pred proglašenje regije dole istočne Hercegovine pred zasjedanje skupštine, te dan uoči toga. Jutros smo recimo ufatili da ovde neki kamion oružja i zamutili su mi to policajci, ne mogu nikako više da uđem u trag. Navodno, bilo na remontu u Kragujevcu i ja tražim popratni list da provjerimo Kragujevac, nisam još dobio ništa. Muslimani se naoružavaju.

Milošević Slobodan: Ma, neće im to pomoći da, da naprave neko nasilje… Dobro Radovane, bićemo na vezi i čujemo se.

Karadžić Radovan: Dobro. Nema drugo ništa novo?

Milošević Slobodan: Nema ništa drugo.

Karadžić Radovan: Je li onaj šef kabineta kontaktir’o?

Milošević Slobodan: Nije. Ovo, u stvari jeste (Lerotić?) kontaktiro sa, sa ovim I oni izgleda hoće da se nešto vidimo, ali ja mislim da on ima nameru sutra kad se vidimo u Beogradu, jer tu je Delor? i to i, bićemo u situaciji da se svi zajedno sretnemo, onda će, onda će verovatno nešto predložiti.

Karadžić Radovan: Aha. Ako se to završi, sve će se završiti kako treba.

Danas, 29. decembar 2003.

Peščanik.net, 28.12.2003

Srodni linkovi:

Presretnuti razgovori (7)

Presretnuti razgovori (6)

Presretnuti razgovori (5)

Presretnuti razgovori (4)

Presretnuti razgovori (3)

Presretnuti razgovori (2)