- Peščanik - https://pescanik.net -

Prva među neznalicama

Foto: Peščanik

Premijerka Ana Brnabić je juče nastupila na Beogradskom bezbednosnom forumu. Ovo je bila retka prilika da predsednicu vlade čujemo u manje kontrolisanim uslovima nego obično. Publika je bila brojna i ne nužno probrana u vladi Srbije. Samim tim su se povećavale šanse da Brnabić bude upućeno pitanje iz sfere realnog života, a ne isključivo sugestivna i režirana pitanja provladinih medija. Takođe, izlaganje predsednice vlade je bilo znatno duže nego obično. Izgovor o ograničenosti vremena konferencija za medije u ovom slučaju nije bio od pomoći, pa je Brnabić u dužem izlaganju mogla da se javnosti predstavi u pravom svetlu.

Tako smo saznali da predsednica vlade misli da „u Srbiji postoji sloboda izražavanja“. I ne samo to! Njena vlada, kaže Brnabić, pokušava da postavi primer otvorenosti prema medijima. Naravno, uzornost u ovoj oblasti koči to što je „problem neslobodnih medija nasleđen“. Zašto uopšte sumnjati da je u sedmoj godini vlasti srpske napredne stranke za sve probleme odgovorna neka prethodna vlast.

Brnabić je zapazila i da je Freedom House, koji konstantno loše ocenjuje Srbiju u domenu slobode medija – neobjektivan. Odlučno je zaključila i da Aleksandar Vučić ne vrši pritisak na medije.

Ne mari predsednica vlade za to što i najneobavešteniji (recimo oni koji prate provladine propagandne medije) primećuju da opoziciju u javnom prostoru ne mogu da pronađu ni lupom. Ne mari za to što se kritički mediji zatvaraju zbog finansijskih pritisaka, što se nerežimskim novinarima nekažnjeno preti. Ne brine Brnabić to što su se kontrolna medijska tela samoukinula, niti to što predsednik svakodnevno viče, preti i etiketira novinare kao izdajnike. Ne brine je ni to što predsednik i njeni ministri svako malo preko medija naručuju ishode istražnih i sudskih postupaka. Ne vidi predsednica vlade da mediji već godinama gotovo čitave informativne emisije posvećuju liku i delu predsednika (dobro, ponekad i ona dobije nekoliko minuta kao prvi predsednikov šegrt). Ne samo da ne mari i ne vidi, ona izgleda misli da se upravo tako „postavlja primer otvorenosti prema medijima“.

Slušalac zaista može da se zapita da li je moguće da iko, pa makar i predsednica banana republike Srbije, sa takvom lakoćom laže pred desetinama ljudi? Da li je takav nastup odraz sociopatije, obuzetosti novcem? Ili je u pitanju čista i netretirana glupost? Ako već ne želi da govori o stanju u zemlji na čijem je čelu sa minimumom osvrta na stvarnost, nije li bilo bolje da odbije učešće u panelu na koji je pozvana. I tako sačuva nešto malo obraza.

Međutim, Brnabić nije bolje prošla ni sa drugim pitanjima koja su je pogodila kao nenavođena raketa. Iz publike je upitana za uzroke neusvajanja zakona o rodnoj ravnopravnosti. Jedno dosta prosto i moglo bi se čak reći – tehničko pitanje iz domena njenog svakodnevnog rada. Predsednica vlade je odgovorila da je poslednji nacrt zakona bio nerealan i neprimenjiv (ne treba posebno navoditi da je taj nacrt pripremila upravo vlada). Kao najneprimenjiviju odredbu nacrta Brnabić je navela onu o zabrani poslodavca da ženama postavlja pitanja o bračnom statusu i planiranju porodice. Naglas se zapitala predsednica vlade – ko će to da kontroliše? Ko može da kontroliše šta radi poslodavac?

Koristim ovu priliku da predsednicu vlade obavestim da je u nadležnosti organa vlade – recimo inspekcija u okviru ministarstava, a naročito inspekcije rada, da kontroliše poslodavce. Da poslodavci nisu iznad zakona i da itekako postoje oni koji mogu i moraju da ih kontrolišu.

Takođe koristim priliku da obavestim Anu Brnabić da je poslodavcima u Srbiji već preko deset godina izričito zabranjeno da kandidatima postavljaju pitanja o ličnom životu. Zakon o radu u članu 26 zabranjuje poslodavcu da zahteva od kandidata podatke o porodičnom, odnosno bračnom statusu i planiranju porodice, kao i da zasnivanje radnog odnosa uslovljava testom trudnoće. Manje izričito, ali isto čine i Zakon o zabrani diskriminacije i Ustav Srbije.

Dok se prvi biser predsednice vlade tokom jučerašnjeg izlaganja prevashodno može pripisati želji za ulagivanjem njenom „mentoru“, drugi se zaista može videti kao slika neznanja koje kulja i ne proizvodi ni najmanju nelagodu. U prikazivanju opšteg neznanja predsednica vlade se prikazala kao prva među jednakima. Šta je naučila Ana Brnabić tokom nekoliko godina boravka u vladi, kako provodi svoje dane? Da li je ikada pročitala ijedan zakon koji vitalno uređuje živote građana – poput Zakona o radu? Jučerašnji nastup je dao odrične odgovore na sva tri pitanja. Šta bismo tek čuli od predsednice vlade da su mediji zaista slobodni i da smeju da postavljaju pitanja? Bolje i da ne razmišljamo o tome.

Peščanik.net, 20.10.2018.


The following two tabs change content below.
Sofija Mandić je rođena 1986. u Novom Sadu. Diplomirana je pravnica, posrednica u mirnom rešavanju sporova i aktivistkinja za ljudska prava. Radi u Centru za pravosudna istraživanja (CEPRIS), a prethodno je bila angažovana u Beogradskom centru za bezbednosnu politiku i Nacionalnom demokratskom institutu. Generalna je sekretarka Peščanika, sa kojim sarađuje od 2007, kao učesnica u radijskim emisijama, a zatim i kao autorka tekstova. Autorka, koautorka i urednica je brojnih analiza o vladavini prava, stanju ljudskih prava u Srbiji i njihovoj perspektivi. Neke od skorašnjih su: Izbori pred Upravnim sudom 2022 – pregled postupanja i odluka (ur. CEPRIS, 2022), Izveštaj o javnosti rada Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca (CEPRIS, 2022), Sloboda izražavanja pred sudom (ur. SĆF, 2021-2022), Rad sudova tokom epidemije zarazne bolesti COVID-19 (OEBS, 2021), Ljudska prava u Srbiji (BCLJP, 2018-2021), Naša urušena prava (FES, 2019), Uslovi za izbor i napredovanje sudija i tužilaca u pravnom obrazovanju (CEPRIS, 2018), Skorašnji Ustav Srbije – rodna perspektiva (ŽPRS, 2017). Kao predstavnica civilnog društva učestvuje u procesu izrade komentara i mišljenja na izmene Ustava iz 2022, kao i zakona koji proizlaze iz ovih promena.

Latest posts by Sofija Mandić (see all)