Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Opraštamo se od Mrdićevih zakona pola godine od kada smo ih prvi put videli. Iza njihovih popravki, koje su od juče u skupštinskoj raspravi, konačno je stala Vlada Srbije. Međutim, zbog navike, a i kontinuiteta, neka još malo ostane stari naziv. Makar u svrhu ovog teksta i praćenja verzija tekstova zakona.

Ne opraštamo se samo od imena, nego i od ključnih rešenja Mrdićevih zakona. Većinu rešenja koje je kritikovala Venecijanska komisija, vladajuća većina sada vraća u pređašnje stanje. Nije da nismo upozorili da će se to na kraju ipak desiti – da će vlast morati da odstupi i da će na kraju biti primorana da vrati sve tužioce kojima je zbog primene zakona prestalo upućivanje u tužilaštvo za organizovani kriminal.

Sada bar pouzdano znamo – još jedino zavrtanje fondova može naprednjake da privede pameti. Izgubljeno vreme i međunarodna sramota su trajne posledice sumanutog izleta iz januara.

Iako su prinuđeni da pred licem sveta počiste nered koji su napravili, predstavnici vladajuće većine u Skupštini tvrde da u ovom slučaju nema obrta, da su oni od januara na pravom tragu, da su dobili pohvale Venecijanske komisije (!), te da je Komisija utvrdila da je Srbija doprinela unapređenju efikasnosti pravosuđa. U plasiranju neistina prednjači ministar pravde koji nam sricanjem pripremljenog teksta objašnjava da ove prepravke nisu odustajanje od inicijalnih Mrdićevih zakona, nego da su zakoni samo „unapređeni“. Kaže da su zakoni živ organizam, pa je njihovo okretanje naglavce, kakvo sada gledamo, sasvim normalno.

Na konstataciju opozicionih poslanika da Venecijanska komisija nije primila tekst istovetan onom koji je juče ušao u skupštinsku proceduru, ministar kategorično tvrdi da se tekstovi razlikuju samo u jeziku (srpska i engleska verzija), ali da su inače identične. Ministar je onda pozvao da mu se pokažu razlike, ako ih ima.

Tu smo da odgovorimo na ovaj ministrov poziv.

1. Razlike koje se odnose na prelazne odredbe.

Venecijanska komisija u svom Naknadnom Mišljenju od 16. juna konstatovala da je Srbija ispunila sedam od devet preporuka iz Hitnog mišljenja objavljenog 24. aprila ove godine (na ispunjenje čeka preporuka o unapređenju samostalnosti tužilaštva za visokotehnološki kriminal i povratak preostala dva tužioca u TOK). Međutim, Srbija Venecijanskoj komisiji nije poslala prelazne i završne odredbe svih pet zakona (to se jasno može proveriti upoređivanjem prevoda teksta zakona koji je objavila Venecijanska komisija i predloga koji su u skupštinskoj proceduri). Prelaznim odredbama se u značajnoj meri utiče na to da posledice primene Mrdićevih zakona ostanu na snazi, čak i godinama nakon usvajanja popravki o kojima se trenutno raspravlja. Prelazne odredbe služe i tome da se određene preporuke izvrdaju.

Prelaznim odredbama koje, ponavljamo, Venecijanska komisija nije videla, predlaže se da svim javnim tužiocima koji su tokom primene Mrdićevih zakona upućeni iz nižih u viša javna tužilaštva nastavi da teče mandat u naredne tri godine,1 iako su upućeni mimo preporuka VK, odnosno međunarodnih standarda.

Kada je reč o Komisiji za odlučivanje o prigovorima, iako se ona osnovnim tekstom vraća, prelazne odredbe ne omogućavaju funkcionisanje „stare“ Komisije kojoj je nasilno prekinut mandat od pet godina u januaru, već se daje rok od dva meseca Visokom savetu tužilaštva da izabere nove članove Komisije, a ukoliko to VST ne učini (što se može izvesti već toliko puta viđenom blokadom Saveta), šefovi tužilaštava će nastaviti da odlučuju o prigovorima do daljnjeg, mimo preporuka VK.2 Dakle, nije jasno zbog čega je potrebno formirati novu Komisiju i to mesecima nakon usvajanja zakona, ako je staroj komisiji mimo standarda prestao mandat (ovaj slučaj se ne razlikuje od slučaja prestanka mandata u TOK-u).

Prelazne odredbe o Komisiji za prigovore ostavljaju i mogućnost da VST svojim aktom dodatno suzi listu mogućih kandidata za ovo telo, što nema nikakvo opravdanje i ne bi služilo ničemu drugom do izigravanju preporuka.

VK bi mogle zanimati i prelazne odredbe zakona kojim se uređuje izbor tužioca za visokotehnološki kriminal – iz njih je jasno da ono što se postavlja kao uslov za izbor (potvrda Pravosudne akademije o obuci) nije nikakav objektivan kriterijum (već suprotno – arbitrerni i isključujući), jer prelazne odredbe svedoče da bi Pravosudna akademija tek po usvajanju zakona bila u obavezi da kreira program specijalističke obuke u roku od tri meseca od stupanja zakona na snagu (dakle, takva obuka trenutno ne postoji, iako se normira kao uslov za izbor).3

Kako je juče saopštila Ana Brnabić – vlast pokazuje otvorenost za konstruktivne kritike, ali i brani rešenja u koja veruje. Izgleda da su ta rešenja upravo ova koja su ovde navedena, koja će biti sprovedena uz posredstvo prelaznih odredaba.

2. Razlike u tekstu koje se odnose na sastav Komisije za prigovore

Drugi problem sa identitetom teksta se može i slikovito prikazati (uostalom, na to nas je pozvao ministar). Venecijanska komisija je u svom mišljenju jasno naznačila da je svoje zaključke donela na osnovu teksta od 18. maja (Mrdić III verzija) koju naziva i „poslednjom verzijom teksta“. U skupštinsku proceduru je ušla Mrdić IV verzija. Ta verzija teksta jeste dostavljena Venecijanskoj komisiji 4. juna (to vidimo samo u prevodu teksta, u fusnoti), ali je očigledno ovaj tekst stigao kada je mišljenje već bilo izrađeno, te u samom mišljenju VK ono nije razmatrano. Mišljenje referiše samo na Mrdić III verziju teksta, ne i na Mrdić IV.

Mrdić III i Mrdić IV se, gle čuda, razlikuju upravo u delu koji se tiče Komisije za prigovore, pa kasnija verzija dodatno sužava listu mogućih kandidata – umesto da svi javni tužioci mogu da budu članovi ovog tela, iz njegovog članstva se isključuju oni sa osnovnog nivoa, tužioci specijalizovanih tužilaštava i oni sa manje od šest godina iskustva (sa, kao što smo već rekli, mogućnošću da ova lista bude dodatno sužena na osnovu prelaznih odredaba, podzakonskim aktom).

Ovde podsećamo da bi razlike u tekstu itekako mogle da zanimaju Venecijansku komisiju jer je ona u svom Hitnom mišljenju iz aprila konstatovala da o prigovorima treba da odlučuje kolegijalni organ čiji članovi moraju da budu izabrani u otvorenom i javnom postupku, zasnovanom na objektivnim kriterijumima koji je definisan zakonom (par. 39).

U verziji IV, a koja je sada u skupštinskoj proceduri, povređeni su svi ovi zahtevi VK.

***

Imajući sve navedeno u vidu, bilo bi lepo čuti šta o ovom marifetluku misli i Evropska komisija koja je odmah po usvajanju Mrdićevih zakona zahtevala da se njihova primena hitno obustavi, te da se otklone štetne posledice primene ovih zakona. Predlozima koji su trenutno u skupštinskoj proceduri posledice primene zakona izvesno neće biti dotaknute, a Mrdićevi zakoni će potencijalno nastaviti da žive upotrebom i zloupotrebom prelaznih odredaba i manipulacijama tekstom.

***

Ilustracije:

Naknadno Mišljenje Venecijanske komisije od 16. juna: VK konstatuje da je razmatrala Mrdić II (8. maj) i Mrdić III verziju (18. maj) izmena zakona.

Izmene Zakona o javnom tužilaštvu od 18. maja 2026. godine (izvor: Ministarstvo pravde)

Naknadno Mišljenje Venecijanske komisije od 12. juna 2026. godine iz koga se vidi da je ona prilikom ocene predloga o Komisiji za prigovore odlučivala na osnovu verzije od 18. maja (Mrdić III)

Izmene u skupštinskoj proceduri od 16. Juna (Mrdić IV) sadrže drugačiji tekst o sastavu Komisije za prigovore (izvor: Skupština Srbije)

Izmene prevoda dostavljene Venecijanskoj komisiji 4. juna, koje nisu ušle u Naknadno mišljenje

Peščanik.net, 18.06.2026.

REFORMA PRAVOSUĐA

________________

  1. Član 13 stav 2 Zakona o izmenama i dopunama Zakona o javnom tužilaštvu
  2. Član 12 Zakona o izmenama i dopunama Zakona o javnom tužilaštvu
  3. Član 2 Zakona o izmenama i dopunama Zakona kojim se reguliše položaj VTK
The following two tabs change content below.
Sofija Mandić je rođena 1986. u Novom Sadu. Diplomirana je pravnica, posrednica u mirnom rešavanju sporova i aktivistkinja za ljudska prava. Izvršna je direktorka Centra za pravosudna istraživanja (CEPRIS). Bila je angažovana u Beogradskom centru za bezbednosnu politiku i Nacionalnom demokratskom institutu. Članica je Republičke izborne komisije (RIK). Generalna je sekretarka Peščanika, sa kojim sarađuje od 2007, kao učesnica u radijskim emisijama, a zatim i kao autorka tekstova. Autorka, koautorka i urednica je brojnih analiza o vladavini prava, stanju ljudskih prava u Srbiji i njihovoj perspektivi. Neke od skorašnjih su: Izbori pred Upravnim sudom 2022 – pregled postupanja i odluka (ur. CEPRIS, 2022), Izveštaj o javnosti rada Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca (CEPRIS, 2022), Sloboda izražavanja pred sudom (ur. SĆF, 2021-2022), Rad sudova tokom epidemije zarazne bolesti COVID-19 (OEBS, 2021), Ljudska prava u Srbiji (BCLJP, 2018-2023), Naša urušena prava (FES, 2019), Uslovi za izbor i napredovanje sudija i tužilaca u pravnom obrazovanju (CEPRIS, 2018), Skorašnji Ustav Srbije – rodna perspektiva (ŽPRS, 2017). Kao predstavnica civilnog društva učestvovala je u procesu izrade komentara i mišljenja na izmene Ustava iz 2022, kao i zakona koji proizlaze iz ovih promena. Autorka je knjige „U krugu negacije, godine parlamentarnog (ne)suočavanja sa lošom prošlošću u Srbiji“ (2023).

Latest posts by Sofija Mandić (see all)