- Peščanik - https://pescanik.net -

Razgraničenje i pomračenje

To se više ne može čitati – to ne može ni pisac ovih zapisa koga i u novinama bije glas da sve čita i da je to neka patološka sklonost čitanju. U krvi do kolena razgraničavali su Bosnu i nije im dosta; evo jednog koji polovinu Kosova nudi Tirani – ministar Dačić. A to neki agronom iz Drenove i pisac D. Ćosić decenijama čini – ne, to se čitati ne može. Pa ipak, onaj Nečastivi koji upravlja barem polovinom naših postupaka ne daje mira ni nama. Čitamo U tuđem veku D. Ćosića kako ga je istorija obmanula, a kao on nije varao i obmanjivao istoriju. Dosadno i prazno, da nemaš o šta glavu da razbiješ. U zao čas u ovoj dosadnoj knjizi Ćosićevoj – u kojoj se on seća samo sebe punih sedamdeset i i više godina – naiđosmo i na Fjodora Tjutčeva, ruskog pesnika i ideologa s kraja devetnaestog veka. On je – taj osioni spahija – napisao jednom lirsku pesmu čiji stihovi raspamećuju – polovina Rusije se zgrozila od ove lirike. Ćosiću je neko to dao i on navodi loš prevod, iako postoje i dobri:

Umom Rusiju shvatiti nećeš Aršinom opštim ona se ne meri Ona ima samo njoj svojstven stas U Rusiju se jedino može verovati.

Kakva je to zemlja koja se umom ne može pojmiti ako se i Bog tako poima – to je neka metafizička zemlja – ali pustimo prevod. Jedan beogradski psihijatar i bogoslov istovremeno, tu je pesmu pripisao Marini Cvetajevoj. Reagovali smo ali – mačku o rep. Srbi se raspamećuju ovom lirikom. Ima kod F. Tjutčeva još dirljivije lirike i njegov se lirski subjekat topi kada čita da Rusi i ruski car treba da dignu voljenu vojsku i da otmu Turcima Stambol – to mu je Carigrad ili Konstantinopolj. Radi toplih mora južnih i tako dalje – i u Beogradu to zovu poezijom. Baš kao i ono od Matije i bratije, kao da poeziju piše sam doktor K. Deluje neverovatno, ali tako je u Srbiji, a Rusi ozbiljni s kojima se srećemo sležu ramenima.

A ono kako Ćosić u ovoj knjizi čita Mišela de Montenja, o tome ćemo drugi put – i onako nam niko verovati neće. Ćosić je promašio vek i šta se tu može – kod njega se to zove „razistorija“ i niko živ ne zna odakle mu ta reč i šta bi ona značiti mogla. Tako se zove knjiga ponuđena umnim srpskim glavama – to je inače Staljinov izraz – i treba je ili ne treba čitati. Kako vam drago – što rekao sv. Sava u jednoj šaljivoj crnogorskoj pesmi u kojoj sv. Sava kaže Bogu:

Pasi Bože, ja više ne mogu.

Ovo pasi znači – čuvaj narod i štiti ga od zla svakojega, pa i od naopakih sećanja i prisećanja.

 
Zapisi iz palanke

Peščanik.net, 03.06.2011.


The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)