- Peščanik - https://pescanik.net -

Sedam dana epidemije

Foto: Peščanik

Skupština će danas raspravljati o Predlogu Odluke o ukidanju vanrednog stanja. Osim o ukidanju vanrednog stanja, Skupština će razmatrati i krajnje egzotičan Predlog Zakona o važenju uredbi koje je Vlada uz supotpis predsednika republike donela za vreme vanrednog stanja i koje je Narodna skupština potvrdila. Podsetimo, pre samo sedam dana Narodna skupština je potvrdila Odluku o proglašenju vanrednog stanja, i usvojila Zakon o važenju uredbi koje je Vlada uz supotpis predsednika republike donela za vreme vanrednog stanja, kojim je jednim potezom potvrdila baš sve uredbe koje su donete tokom vanrednog stanja. Ako vam se čini da vam se prošla nedelja, sednica Skupštine i neki akti iznova dešavaju – to nije bez razloga.

Pođimo od Predloga Odluke o ukidanju vanrednog stanja. Dakle, pre devet dana, Narodna skupština se sastala, koristeći elementarna zaštitna sredstva, ne pružajući nijedan argument zbog čega 15. marta nije mogla da se sastane pod istim uslovima i odluči o eventualnom proglašenju vanrednog stanja. O tome smo već govorili. Pre samo sedam dana Skupština je potvrdila Odluku o proglašenju vanrednog stanja koju je doneo egzekutivni trijumvirat. Dakle, najviši predstavnički organ je uvažio obrazloženje da je „širenje zarazne bolesti COVID-19 na teritoriji Republike Srbije ograničeno i da se nalazi pod kontrolom nadležnih zdravstvenih organizacija i državnih organa, te da su se s tim u vezi stekli uslovi da se Narodna skupština sastane“, kao i da je zbog toga „potrebno da Narodna skupština potvrdi Odluku o proglašenju vanrednog stanja koju su 15. marta zajednički doneli predsednik Republike, predsednik Narodne skupštine i predsednik Vlade“.

Skupština je potvrdila Odluku o proglašenju vanrednog stanja, iako se u njenom predlogu navodi da je COVID-19 „pod kontrolom“, iz čega bi se moglo zaključiti da ne postoji više javna opasnost zbog koje je vanredno stanje proglašeno. Do potvrde je došlo tesnom većinom od 127 poslanika. Gde je nestala moćna naprednjačka skupštinska mašinerija? To je posebna tema. Da odluka tada nije potvrđena, vanredno stanje bi bilo ukinuto, a time bi i svi akti usvojeni tokom vanrednog stanja prestali da važe. Time bi agonija ovog vanrednog stanja bila završena nešto ranije.

Ali to se nije desilo. Danas dobijamo obrazloženje u kome se naglašava da su razlozi za ukidanje vanrednog stanja praktično isti kao i oni koji su pre sedam dana bili razlog da se vanredno stanje održi na snazi. Obrazloženje da je COVID-19 pod kontrolom se navodi kao ključni argument, uz dodatnu razradu. Recimo da je „došlo do usporenja epidemijskog toka i stvaranja uslova za postepeno sticanje kolektivnog imuniteta“.

Pažnju svakako treba obratiti i na drugi akt o kome će Skupština raspravljati, a to je Predlog Zakona o važenju uredbi koje je Vlada uz supotpis predsednika republike donela za vreme vanrednog stanja i koje je Narodna skupština potvrdila. Njime se predviđa da se, nakon ukidanja vanrednog stanja, na snazi održe pojedine uredbe donete tokom vanrednog stanja i to „do stupanja na snagu odgovarajućih zakona“. Ilustracije radi, predlaže se da 11 uredbi prestane da važi, a da se čak 15, odnosno većina, održi na snazi. Kako uredbe pokrivaju materiju koja već jeste regulisana zakonima, produžavanje važenja uredbi u vidu blendiranog uredbozakona usvojenog prošle nedelje se samo može nazvati nastavkom državnog udara koji je započet – neki kažu 15. marta 2020, neki početak vide u 2017. godini, dok se neka tumačenja, uključujući i ona autorke ovih redova, protežu i na 2012.

Druga verzija uredbozakona, naravno, reguliše za vlast dva izuzetno važna pitanja. To da će se određeni prekršajni postupci nastaviti (postupci tzv. policijskog časa), iako uredbe kojima su ovi prekršaji propisani prestaju da važe (pravo na žalbu je bilo suspendovano tokom vanrednog stanja). Tu je i uputstvo izbornim komisijama da nastave sa izbornim radnjama tamo gde su stali pre proglašenja vanrednog stanja. Ustavnost ovog pravnog hibrida je jednaka ustavnosti akata koje pokušava da konvalidira ili ostavi na snazi – nikakva. Može se nazvati samo nastavkom pravnog nasilja.

Da li naše vlasti zaista drže da smo mi potpuno neuračunljivi? Ne samo da se isti razlozi koriste za i protiv odluka koje ekstremno zadiru u život svakog građanina, već potpuno neodgovorno, a potencijalno i pogubno, predlagači odluka o potvrđivanju i ukidanju zaboravljaju da nam saopšte da je epidemija od većeg epidemiološkog značaja u našoj zemlji na snazi do daljnjeg. Šta je epidemija od većeg epidemiološkog značaja? Ona označava pojavu teških kliničkih oblika zaraznih bolesti i/ili smrti od zarazne bolesti, pri čemu postoji opasnost od nastanka težih ekonomskih i društvenih posledica, prekograničnog prenošenja bolesti, kao i ponovne pojave slučajeva odstranjene ili iskorenjene zarazne bolesti. Epidemiolozi, sasvim logično, najavljuju da će Srbija biti u epidemiji sve dok traje pandemija.

Naša zemlja je, ponovimo to još jednom, u epidemiji. Svet je u pandemiji, do daljnjeg. Zašto je to važno? Pre svega zato što u tom stanju, odlukama Skupštine kojima se konstatuje da je COVID-19 „pod kontrolom“, isključivo i jedino sprema teren za sprovođenje izbora. Sada je konačno vreme da steknemo „kolektivni imunitet“, iako do juče nismo smeli da se prošetamo praznom ulicom. Izgleda da znamo i koji je najpreporučljiviji način da se kolektivno imunizujemo.

Za to vreme, Predsedavajuća Delegacije EP za saradnju sa Srbijom Tanja Fajon konstatuje da se međunarodna zajednica protivi skorašnjem održavanju izbora u Poljskoj, jer time može biti ugroženo zdravlje ljudi. Komentarišući najavu junskih izbora u Srbiji ona naglašava da smo „još uvek u globalnoj pandemiji i da je pitanje kako je moguće napraviti uslove da ljudi imaju poverenja, da veruju da njihovo zdravlje neće biti dovedeno u pitanje“.

Sve ovo nam samo potvrđuje da korona virus, ma koliko zarazan i opasan, ni u jednom trenutku nije bio u fokusu uvođenja vanrednog stanja, uredbi koje su ga krasile, ali ni njegovog ukidanja. Nije bio u fokusu obima i proporcija uskraćivanja prava građana.

Ovo možemo da kažemo jer je jedini suštinski razlog za uvođenje vanrednog stanja (nakon iscrpljenih svih drugih mogućnosti) moglo biti upravo odlaganje izbora. Oni će milione ljudi dovesti u epidemiološki zabranjeni kontakt. Bez vanrednog stanja, mogle su biti sprovedene mere zabrane okupljanja, putovanja, donekle i kretanja. Ali bez vanrednog stanja nema i nije moglo biti odlaganja izbora.

Zbog toga se na spisak razloga za bojkot izbora koji su bili raspisani za 26. april može dopisati još jedan, sasvim razumljiv i biračima koji preferiraju stranke koje su trenutno na vlasti. Nijedna zemlja, pa čak ni ona sa rukovodstvom skromne pameti, svoje građane ne bi primoravala da vlasti na svim nivoima biraju tokom epidemije. Oni time biraju ne između vlasti i opozicije, već između zdravlja i rizika od bolesti. Želja za samoodržanjem i opstankom bi morala biti mnogo snažnija od bilo kakve ucene ili pritisaka koje će vlast izvršiti samo sa jednim ciljem – kako bi što više ljudi izašlo na izbore u doba epidemije i potvrdilo neograničenu vlast Gospodara zaraze.

Peščanik.net, 06.05.2020.

KORONA

The following two tabs change content below.
Sofija Mandić je rođena 1986. u Novom Sadu. Diplomirana je pravnica, posrednica u mirnom rešavanju sporova i aktivistkinja za ljudska prava. Radi u Centru za pravosudna istraživanja (CEPRIS), a prethodno je bila angažovana u Beogradskom centru za bezbednosnu politiku i Nacionalnom demokratskom institutu. Generalna je sekretarka Peščanika, sa kojim sarađuje od 2007, kao učesnica u radijskim emisijama, a zatim i kao autorka tekstova. Autorka, koautorka i urednica je brojnih analiza o vladavini prava, stanju ljudskih prava u Srbiji i njihovoj perspektivi. Neke od skorašnjih su: Izbori pred Upravnim sudom 2022 – pregled postupanja i odluka (ur. CEPRIS, 2022), Izveštaj o javnosti rada Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca (CEPRIS, 2022), Sloboda izražavanja pred sudom (ur. SĆF, 2021-2022), Rad sudova tokom epidemije zarazne bolesti COVID-19 (OEBS, 2021), Ljudska prava u Srbiji (BCLJP, 2018-2021), Naša urušena prava (FES, 2019), Uslovi za izbor i napredovanje sudija i tužilaca u pravnom obrazovanju (CEPRIS, 2018), Skorašnji Ustav Srbije – rodna perspektiva (ŽPRS, 2017). Kao predstavnica civilnog društva učestvuje u procesu izrade komentara i mišljenja na izmene Ustava iz 2022, kao i zakona koji proizlaze iz ovih promena.

Latest posts by Sofija Mandić (see all)