- Peščanik - https://pescanik.net -

Simpatičan mladić

Foto: Predrag Trokicić

Prvi tim režima ulaže sve misaone snage ne bi li odbranio gazdinog starijeg mladunca. Od čega i od koga, to nije poznato. Niko ne ugrožava Danila Vučića (tako se zove sin), osim njegovog oca, koji ugrožava sve što se ugrožavanju ne opire.

Sin se ovde pojavljuje kao fenomen restlova moći, ćutljivi maneken čudne vladajuće porodice i sumnjivog polusveta. Potpuno nejasan lik iz fundusa osakaćene staleške države, nastao kao nasledni proizvod vladajuće zlovolje.

Nikoga od nas ne bi trebalo da se tiču potomci prvog oca. To su njegove lične radosti i brige. Naporno je da se bavimo užom familijom i njenom genetskom izvrsnošću, ako pred sobom već imamo njenog začetnika kao prauzor svake zebnje. Suvišan nam je i taj jedan. Naslednik prvog sina nacije dobija mesto u prvom redu pri raspodeli zvaničnih emocija. Ali prvi otac ne zna šta bi učinio sa tim, pa preko svih nas rešava svoja nadošla i potpuno haotična roditeljska osećanja. Pored svega ostalog, i u tome je postao izrazito naporan.

Sin se ovde pojavio kao štićeno i nedovoljno zaštićeno lice, koje je u pravo vreme zapalo u loše društvo. Odatle ga tata nije dovoljno uporno vadio, tvrdeći da su njegovi drugari u biti sjajni momci. Neosuđivani, krotki, bez dosijea. Bili su dadilje mladom nasledniku, sve dok nisu uhvaćeni.

Danilo radi posao za koji dobija skromnu platu. Nije izvesno da se na tom proleterskom mestu završavaju njegove ambicije. Možda i saznamo šta Danilo namerava da čini sa sobom i šta misli o bilo čemu kad jednom progovori. Zasad, on nema primedbi. Mediji koji drže do sebe nisu se bavili privatnim, nego javnim licem D.V. i jasnom najavom njegovog uključivanja u važne srpsko-srpske poslove.

Vučićevo okruženje je odmah razumelo suštinu „napada“ na njegovo dete. Preko Danila žele da slome Vučića, a samim tim i Srbiju. Ta jednačina funkcioniše u sekti bez razumnog otpora. Samo do juče, Srbija je jednačena sa Danilovim ocem, a sada i sa Vučićevim sinom. Više i ne znamo šta je sve Srbija, na kojem se mestu i zbog koje ugrožene vrednosti lomi.

Vučić otac tvrdi da neko želi da mu ugrozi dete, a on svoje potomke voli „najviše na svetu“. Patetični i plačljivi okvir za njegove emotivne slomove postaje javna politika, a porodični okvir centar autokratske melodrame. Tako je opskurni portret srpske Porodice Adams podignut na visoki zid. Neuravnoteženi Gospodar svog mladunca razume kao tajno oružje u borbi za visoku tugaljivu vernost umorne sekte. Obaveza da se svako ko tamo ume da govori bavi Danilom, postaje ponižavajuća, uz zadato ravnanje tog mulca sa sudbinom ruševne države. To se teško podnosi čak i među dresiranim kaplarima partije. Takve pukotine pokušava da svojim posustalim (nikakvim) ugledom i otežalim telom začepi Šef lično.

Kako on to radi? Naravno, onako kako najbolje ume: odvratno. Izložio je poruzi i pretnjama sve koji se bave najvažnijim detetom. Poslao ga na kozačku Dodikovu proslavu kao delegata kuće Vučića, to jest države Srbije, takve kakva jeste. Poveo ga na Hilandar, mesto spiranja starih i pribavljanja novih grehova. Slikali su se zajedno, nasmejani i srećni, i na toj slici Danilo je bio u lošem društvu.

Svi mediji koji se bave značajem prvog deteta za život Srbije, izloženi su zvaničnom neumerenom gnevu. Najveći gnevnik je u hroničnom nervnom rastrojstvu.

Premijerka je pokazala najviše entuzijazma, dorađujući malog kičicom koja je oblikovala sliku Dorijana Greja: „Danilo je, jadan, tu samo kolateralna šteta i bezgranično mi ga je žao, jer je do te mere divan, vaspitan i požrtvovan mladić. To je brutalni fašizam, napadi su sve bezobzirniji…“

Bilo bi bolje za naslednika da ga Ana ne brani. Zašto misli da je jadan, i čija je on (kolateralna) šteta? Zašto je uzela deo replike Danila Bate Stojkovića iz filma „Ko to tamo peva“? Kad Berček, neodrasli sin Pavla Vuisića iz Firme Krstić vidi krdo svinja pored autobuskog stajališta i oduševljeno uzvikne: Tata, prase!

Bata onda kaže: Simpatičan mladić!

Ana misli da je Danilo požrtvovan dečko koji je kolateralna šteta. Tu štetu čini njegov otac, želeći za sebe i one parčiće pažnje koju ima sin. Razlozi za to stižu sasvim s onu stranu razuma. To je smisao pokušaja da se odbrani nagoveštena institucija naslednika.

Ili je već u opticaju fantastična ideja o uspostavljanju kimovanja u Srbiji! Možda je zrelo, kimologija u srpskom svetu nije moguća bez dinastije. Pogledajte samo te likove od kojih je sastavljen krem! Estetika beznađa! Onaj koji je stavio onako izvornu sliku Velikog Oca u gornji levi ugao jučerašnje Politike (12.1.2023) baš ga ne voli. Ali to ne utiče na status harizmatičnog lica. Ono je neotklonjivo.

Danilo, jadan, kako reče Ana, pod višom silom je stigao u centar bljutave porodične političke sage. Posle toga slede usponi ka vrhu nastrane monarhije. Ni tata nije večan, ali večnosti ima.

Njegov otac je, kako pišu tabloidni biografi, nedavno lično sprečio svetski rat.

Naš život u pijanoj mitomaniji postaje sve zabavniji i strašniji.

Peščanik.net, 13.01.2023.


The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)