- Peščanik - https://pescanik.net -

Srblji svi i svuda nisu svi dobri

Vuk kome pripada ova sintagma iz daleke 1836. se nije izjašnjavao o tome koji su dobri a koji nisu – sada su druga vremena.

Izjavio je preosvećeni Grigorije vladika zahumsko-hercegovački da su Srbi iz BiH „najbolji Srbi koji žive na prostorima bivše Jugoslavije“. Čime se rukovodio u ovoj oceni nije jasno. Verovatno je tom izjavom čestitao Uskrs M. Dodiku. Nedavno je vojvoda Toma te Srbe nazvao Bosancima, ali preosvećeni to nije uzeo u obzir. Na ponos na svoje sunarodnike svako ima pravo, a SPC se godinama ponosila vladikom V. Kačavendom koji stoluje u zlatnim mu dvorima nadomak Bijeljine. O Kačavendi vladika Grigorije ni reči, kao ni o SPC u celini – osim što su ga penzionisali i smestili u muški manastir u Šišatovcu fruškogorskom. Tužna sen lebdi nad manastirom, sen slavnog arhimandrita Lukijana Mušickog, pesnika i poliglote. On je proneo svetom slavu nauke naše i uzoritim životom ostao primer – nećemo o tome. A nema na svetu kutka gde nas Srba nema i sada nisu svi dobri.

Vladika Grigorije je političar i zna šta radi, uz to što je i vladika i svaka bi mu morala biti „ka vladičina“.

Ima nas od Beograda do Timoka i u Šumadiji, ali ti nisu dobri jer nešto su počeli da šuruju sa Zapadom, i pred živom Rusijom da varaju i nju i nas redom. Oni pak na raspetom Kosovu su još sumnjiviji, polovina ih je prihvatila Tačija, a s ovima na severu Kosova ništa se ne zna, jer jesu dobri ali se ne zna kako će proći u ovom natezanju sa Dačićem i Vučićem. Njih odavno zovu ruski Srbi, iako ni Rusija ne zna šta će s njima. O Srbima iz Vojvodine da i ne govorimo. Njih je vladika Nikolaj davno nazvao „švabama“ i nekakvim „kalajisanim Srbima“. Oni se svaki čas kupaju, peru i pirkaju i svi su zaista nekako ulickani. Pogledajte onu lepu A. Jerkov, umnu ženu koja čak traži nekakvu autonomiju – po Ustavu Srbije. Njene Srbe optužuju za separatizam, a oni su ubedljiva većina u Vojvodini. Mora da je Srbiji zaista loše kada se boji srpskog separatizma iz Vojvodine. Svi smo raspamećeni, a vladika Gligorije nam baš staje na muku. Gde nađe da nam uoči Uskrsa prodaje ove teorije. Baš dokon pop i umesto da jariće krsti on se dao u etno-politiku. Nismo mi Srbi baš toliko loši da su jedino Srbi iz BiH dobri neki uzor Srbiji.

Svi smo zbunjeni, a zbunio se i sam vojvoda Toma i ne zna šta će s nama, pa ni šta će sa sobom i svojim savetnicima u Novom dvoru beogradskom.

Deli vojvoda ordenje šakom i kapom i ostaje mu još samo da sebi dodeli neki orden. Ide po svetu tako zbunjen i čini se ne zna šta radi. U Jerusalimu je ispevao himnu narodu izrailjskom koji je narod izabrani i stradalni kao i srpski narod. Rekao je da se divi Jevrejima i pošao dalje u Palestinu. Od Davida dakle do potomaka Golijata odnosno do Filistejaca koji zaista hoće da se odcepe od Izraela. I njima se divio, odnosno divio se separatistima. U Izraelu misle da im Palestinci uzimaju više od petnaest procenata teritorije. Više nego nama albanski separatisti. Nije lako biti Toma u Jerusalimu. Bio je tamo jedan Toma zvani Blizanac i njega je Isus iz Nazareta učio da opipa pa da veruje, da vodi računa o realnosti pa da po tome sudi. Našem Tomi ni Isus ni Toma Blizanac ne pomažu i naša je pretpostavka – dokaza nemamo naravno – da vojvodu Tomu N. savetnici obmanjuju. Možda prevodioci jer politika je to. Knez Miloš je to znao i ponašao se mudro – imao je savetnika za svakog savetnika a da jedan za drugog ne znaju, samo on da zna. A tek ono Miloševo sa prevodiocima je uistinu genijalan izum. Dobije knez Miloš poverljivu poruku od Sultana i dozove jednog prevodioca da mu prevede samo prvi pasus, i otera ga, drugog da mu prevede drugi pa tako redom jer na dvoru se svak svakom izbrblja o državnim tajnama i to se razglasi po narodu. Samo je Miloš znao celi tekst note, ostali ništa. To je mudrost vladanja kojoj Toma N. dorastao nije. A naše prvake ko sve nije s kim u istoriji poredio – i ništa. Sam gospodar Vučić je sebe skoro poredio s knezom Milošem. To budi neku nadu da će i vojvoda Toma nešto naučiti. Ovako gaf do gafa. Treba imati savetnika ali i savetnika za savetnika – da sve bude pod kontrolom – jer u politici šale idu, ali gafovi ne idu. U BiH nema nacije koja sebe zove Bosancima, ali ima Srba, Hrvata i Bošnjaka. I eto, vladika Grigorije kaže da su to najbolji Srbi na Balkanu i šire. Mi smo svi zbunjeni i zbunjuju nas i vojvode i vladike i ko sve ne. I tako zbunjeni zbunjujemo i svet oko nas. Samo se – koliko čujemo – Rusi ne daju zbuniti. A jedan građanin – ne krijemo da nam je lični prijatelj – u novinama piše i uči ove na vlasti – pa dobro ljudi, ako ste priznali Kosovo kažite samo da nikada nećemo priznati da smo to učinili. Uman čovek i kao i mi uči nešto od lukavog, surovog i genijalnog kneza Miloša. A taj je bio nepismen i kao takav pismeniji od mnogih pismenih.

Zbunjena je Srbija i na Uskrs i svi čekamo da se Srblji poprave, da se slože, obože i razmnože, kako se molimo u Crkvi.

 
Zapisi iz palanke

Peščanik.net, 04.05.2013.


The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)