- Peščanik - https://pescanik.net -

Strogo poverljiv galimatijas

Foto: Predrag Trokicić

Nema ničeg lošeg ili nelogičnog u tome da se mediji bave ugovorima koje vlade zaključuju sa privatnim ekspertskim firmama ili konzorcijumima. Naprotiv, nastojanje medija da zadovolje legitimne interese javnosti u vezi sa pravnim poslovima sa privatnim subjektima koje vlast plaća javnim novcem uvek je opravdano i dobrodošlo, pogotovo onda kada Vlada, bez prihvatljivog razloga, pokušava da prikrije sadržinu ili samo postojanje takvog ugovora.

U skladu sa tim mediji su nas ovih dana obavestili da je pozivajući se na energetsku krizu u Srbiji Vlada donela odluku da angažuje konsultanta za rešavanje „energetskih izazova“ koji očekuju našu zemlju. Ministar finansija Siniša Mali u ime Vlade Srbije potpisao je dokument o konsultantskom poslu pod nazivom „Podrška Republici Srbiji u rešavanju trenutne energetske krize i izradi dugoročne energetske strategije za zemlju“, a Vlada je odlučila da posao neposredno poveri norveškoj firmi „Rystad Energy“ i da joj za njega, do 15. novembra, isplati 1,55 miliona dolara. Zadužila je Ministarstvo finansija da „pripremi predlog kako da se obezbede sredstva“, s tim da isplata bude „sa računa Generalnog sekretarijata Vlade“.

I ugovor i zaključak Vlade kojim je posao definitivno potvrđen klasifikovani su kao „strogo poverljivi“. Kao obrazloženje za to navedeno je da bi „u suprotnom Republika Srbija bila u obavezi da pruži informacije za koje smatra da bi njihovo otkrivanje štetilo bitnim interesima njene bezbednosti“.

Već na prvi pogled je jasno da nedostaje odgovor na pitanje – kako to baš izbor „Rystad Energya“ otklanja navodnu potencijalnu opasnost?

A i sasvim nezavisno od toga i pod pretpostavkom da neke konkretne informacije jesu iz kategorije rizičnih po bezbednost zemlje, one mogu biti zaštićene ali to nikako ne može biti razlog da se od javnosti sakriju sve informacije. Interesi bezbednosti nisu opravdanje za sakrivanje kompletnog aranžmana. Verovatnije je, zapravo izvesno, da se njegovim proglašavanjem za strogo poverljiv želelo prikriti nešto drugo, nelegalno.

Vlada Srbije je u tzv. tehničkom mandatu, sa suženim ovlašćenjima i shodno čl. 17 Zakona o Vladi može da vrši samo tekuće poslove. Odlazeća Vlada je dugo svojim diletantskim potezima dovodila i dovela energetski sistem u katastrofalno stanje ignorišući pritom upozorenja domaćih stručnjaka. To da sada na brzinu zaključuje sa stranim partnerom ugovor koji podrazumeva buduću višegodišnju saradnju nije njen tekući posao.

Ali to sigurno jeste posao na koji se odnose odredbe Zakona o javnim nabavkama. Da je tako sasvim nesporno govori već čl. 2 ovog zakona koji na njegovu primenu obavezuje sve budžetske korisnike, a potom i čl. 3, 5, 7, 8 i niz drugih odredbi ovog zakona koji obavezuju na transparentnost i što veću konkurenciju u postupku javne nabavke. Neposredna dodela posla, bez postupka javne nabavke, bez bilo kakve procedure „Rystad Energyu“ ili ma kome drugom, bezočno je kršenje svih pomenutih odredbi zakona.

Konačno, suvišno je naglašavati da je stvari kao što su tajnovitost plaćanja i improvizacija u vidu plaćanja ugovora sa računa subjekta koji nije ni ugovorna strana ni korisnik ugovora, nemoguće dovesti u sklad ni sa fundamentalnim načelima ni sa nizom konkretnih odredbi Zakona o budžetskom sistemu i Zakona o budžetu.

Možda najmarkantniji, za zemlju vrlo ponižavajući, ovogodišnji rezultat odlazeće Vlade je najlošiji plasman i ocena Srbije na Globalnom indeksu percepcije korupcije u poslednjoj deceniji.

I međunarodni i domaći stručnjaci kao motor endemske korupcije vide upravo veliku i rastuću netransparentnost rada Vlade, pogotovo pri raspolaganju javnim novcem i resursima. Vlada koja na brzinu zaključi ugovor kakav je ovaj fabulozni mora biti svesna da to neizbežno asocira na korupciju.

Ugovor koji kršeći više zakona zaključuje tehnička Vlada, koji potpisuje nenadležni ministar a plaća nenadležni generalni sekretarijat je samo nekakav aberratio ictus (promašeni udarac, izazivanje neželjene posledice), apsolutno nepodoban pokušaj legalizacije faktičkog aranžmana o kome je predsednik Republike, takođe nenadležan, govorio i pre otkrivanja ugovora. A nastojanje da se zloupotrebom i kršenjem Zakona o tajnosti podataka cela stvar prikrije i opravda nekakvim pravnim argumentima je ništa drugo do običan galimatijas.

Peščanik.net, 14.10.2022.

Srodni linkovi:

Jovan Rajić: Promena energetskog kursa Srbije – nešto se kuva

Zlatko Minić – Norveška kutija