- Peščanik - https://pescanik.net -

Temelji

Juče je u Beogradu, u Domu omladine otvoren Informacioni centar Evropske unije. Centar je otvorio Žoze Manuel Barozo, činovnik na najvišem položaju evropske birokratske hijerarhije. Vest dalje kaže da se po otvaranju Barozo upustio u razgovor sa građanima, iz čega bi se moglo zaključiti da je razgovor bio javan i slobodan. To naravno nije tačno: svakoga ko je juče pokušao da uđe u Dom omladine na ulazu je zaustavljao policijac sa pitanjem – iz koje ste organizacije? Dakle, Barozo nije razgovarao sa građanima nego sa članovima “organizacija” kojima je bio dopušten pristup.

Ali, nije to sad bitno. Pored ostalog, Centar čine i konzole sa računarima, koje su postavljene u holu Doma omladine tako da delom zaklanjaju impresivan, nedavno očišćen mozaik slikara Žike Miloševića. Mesto na kome se nalaze te konzole ukazuje na izvesnu simboliku, koja je nažalost dvosmislena. Pre Informacionog centra, tu se nalazila knjižara Beopolis. O knjižari Beopolis, koju uprava Doma omladine godinama šikanira, već sam pisao. Ovde bih da istaknem tek sledeće: svojim radom Beopolis je zaista položio temelje za izgradnju pristojnog društva u Srbiji. Ti temelji bez problema mogu da izdrže bilo koji informacioni centar, pa tako i ovaj Evropske unije.

Nevolja je, međutim, u tome, što priča o otvaranju Centra ima i svoje naličje. Naime, Beopolis ima validan ugovor prema kome i dalje ima pravo da koristi prostor na kome je juče otvoren EU Centar. Ako se ne varam, prema tom ugovoru, Beopolis je trebalo da bude u holu Doma omladine sve do 2013. godine. Osobe koje rade u Kancelariji Evropske unije u Beogradu to znaju. No, i pored toga, u dogovoru sa upravom Doma omladine, postavljaju svoje konzole i računare u hol Doma omladine i time svesno narušavaju prava koja Beopolis ima na osnovu važećeg ugovora.

Da li sad treba da nas iznenadi što evropska administracija u dogovoru sa domaćom administracijom saučestvuje u nasilnom ponašanju i kršenju ugovora? Da li mi u stvari očekujemo da evropska birokratija prisili ovdašnje činovnike na poštovanje prava i ugovora? Na oba pitanja odgovor je, nažalost, odrečan. No, iz toga treba izvući tek jednu pouku: naivno je i glupo nadati se da će pristojno društvo u Srbiji nastati pod prisilom EU-a. Jasno je da EU nema ni taj kapacitet ni taj interes. Baš kao što je jasno i to da izgradnja pristojnog društva u Srbiji ne bi smela imati nikakve suštinske veze sa našom odlukom da budemo deo EU. Stoga će sudbina knjižare Beopolis pokazati kakve su šanse za pristojan život u Srbiji mnogo rečitije i preciznije nego što ćemo se o tome obavestiti u novootvorenom Informacionom centru ili iz “javnog” razgovora sa domaćim i evropskim administratorima.

Peščanik.net, 21.05.2011.


The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)