- Peščanik - https://pescanik.net -

Trabanti i ustaše

Dosta će biti da se uputi pogled u naše dvorište i vidjeti na što se svela nekoć slavna jugoslavenska diplomacija koja je izmislila Nesvrstane i koju su gradili Vladimir Velebit, Koča Popović, Raif Dizdarević i Budimir Lončar

Kad čovjek vidi na kakvu su vrstu realitija spali hrvatsko-srpski odnosi, a posebno kad vidi koje figure sudjeluju u tom šouu za rast broja klikova, odnosno tko su glavni akteri međudržavnih prepucavanja, tek onda može shvatiti koliko su se srozali politički i javni život, kao i ova društva u cjelini.

Jer, na stranu sve opravdane primjedbe na socijalističko razdoblje i nedostatak političkih sloboda, pa čak i na dosadni birokratski jezik umirućega samoupravnog marksizma, kad sve to skupa stavimo u kontekst Gordana Grlića Radmana, hrvatskog ministra vanjskih poslova, Aleksandra Vulina, Vučićevog all round playera za sve šta je potrebno, Ivice Dačića, čovjeka koji je naslijedio Miloševića na čelu SPS-a, samog Vučića ili odlazeće premijerke Srbije Ane Brnabić, socijalistički funkcioneri sada izgledaju i zvuče u odnosu na njih kao svjetski znanstvenici i državnici.

Posljedica je to činjenice da se ovdašnja društva već tri i po desetljeća tako temeljito urušavaju, dok su ozbiljni mediji i ljudi potisnuti u getoizirane oaze, nakon čega smo dobili razinu rasprava iz lokalne birtije i dobacivanja s navijačkih tribina od ljudi koji vode države.

To je prvi i ključni dojam još jedne diplomatske krize između Hrvatske i Srbije, potaknute izjavom Grlića Radmana o tome kako je Vučić trabant Rusije, nakon čega je uslijedila kanonada o Hrvatskoj kao vječnoj slugi nacista i okupatora, kao suštinski ustaškoj državi, sve uz prosvjedne diplomatske note. Ukratko, za razumijevanje činjenice koliko je svijet otišao kvragu u posljednje vrijeme, nije nužno pratiti agresiju Rusije na Ukrajinu sa svim posljedicama po suvremeni svijet i diplomaciju ili teroriziranje Gaze od Izraela. Dosta će biti da se uputi pogled u naše dvorište i vidjeti na što se svela nekoć slavna jugoslavenska diplomacija koja je izmislila Nesvrstane i koju su gradili Vladimir Velebit, Koča Popović, Raif Dizdarević i Budimir Lončar.

Na Gordana Grlića Radmana, čovjeka koji svake godine u Stocu postavi vijenac ubijenima nakon 1945, dok šuti o zločinima u tom istom gradu u organizaciji vlastite stranke i ideologije od prije nepunih trideset godina, te na Ivicu Dačića, velikog pravednika i antifašistu koji je čitav rat i devedesete proveo kao glasnogovornik Miloševićeve partije.

Razlozi zbog kojih su se odnosi između Hrvatske i Srbije toliko unazadili i vratili na razdoblje prije prvog poslijeratnog zatopljenja nakon 2000. godine su na ovom slučaju savršeno vidljivi. S jedne strane, to je tako jer državna politika radi sve da tako i bude, a s druge, zato što se nije dogodilo ni s od suočavanja s prošlošću i sa zločinačkim projektima iz devedesetih godina.

Odgojene su tako generacije mladih ljudi koje ne znaju za drugo osim da kroz neprijateljske naočale gledaju one na drugoj strani granice i koliko god turistički odlasci u Beograd s jedne i na dalmatinsku i istarsku obalu s druge strane proizvodili pozitivne efekte, koliko god filmovi, serije i muzičari pomagali graditi nove mostove, a na koncu ili čak na prvom mjestu, koliko god da su stara prijateljstva i obiteljske veze suštinski preživjeli lom iz devedesetih te, poput trgovine, nastavili povezivati ove države i narode, to jednostavno ne može biti dovoljno pored ovakvih politika i čelnih ljudi država.

Gdje je u svemu tome Bosna i Hercegovina? S jedne strane, na mjestu točno između te dvije vatre, koje se onda logično prelijevaju u nju, a s druge strane, i u ulozi ishodišta glavnih likova, Grlića Radmana iz duvanjskog kraja i Vučića iz bugojanskog.

Da smo onog mitskog malog čovjeka kad mu se rat sručio na glavu početkom devedesetih pitali o tome kako zamišlja poslijeratnu stvarnost, vjerujem da bi pomislio na sve osim na ovo u čemu živimo, a to su beskonačna neprovarena prošlost, pad svih standarda i suštinski nedostatak srama u javnom prostoru.

Oslobođenje, 01.03.2024.

Peščanik.net, 05.03.2024.


The following two tabs change content below.
Dragan Markovina (Mostar, 1981) je istoričar, publicista i pisac. Od 2004. do 2014. godine radio je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu, i u tom periodu stekao titulu doktora istorijskih nauka. Redovni je kolumnista portala Telegram, sarajevskog Oslobođenja, portala Peščanik i portala Velike priče te autor emisije „U kontru sa Draganom Markovinom“ na sarajevskom O kanalu. Utemeljitelj je ljetnje škole „Korčula after Party“. Autor je knjiga Između crvenog i crnog. Split i Mostar u kulturi sjećanja (2014), Tišina poraženog grada. Eseji, priče, kolumne (2015), Povijest poraženih (2015), Jugoslavenstvo poslije svega (2015), Doba kontrarevolucije (2017), Usamljena djeca juga (2018) Jugoslavija u Hrvatskoj (1918-2018): od euforije do tabua (2018), Libanon na Neretvi. Kultura sjećanja, kultura zaborava (2019), Neum, Casablanka (2021), Povijest, politika, popularna kultura (2022), Partizani prohodu (2022), 14 februar 1945 (2023), Programirani zaborav. Podijeljeni gradovi i neželjena sjećanja (2024), Maršal na Poljudu (2024).

Latest posts by Dragan Markovina (see all)