- Peščanik - https://pescanik.net -

Trijumfalni poraz

Fotografije čitalaca, Rade Vilimonović

Stvarno ponižavajuće.

Za samo nedelju dana prodao je, što bi Srbi rekli, veru za večeru.

A nije uspeo da rasturi ni evrozonu ni Evropsku uniju, što je priželjkivalo i na šta ga je huškalo nekoliko nobelovaca i brojni (ultra)levičari koji nariču nad sudbinom novog Sizifa, koji će sada uz brdo morati da tegli mnogo veći kamen nego do pre nedelju dana.

Jednom tragedija – drugi put farsa, što bi rekao Marks a citirao Gardijan.

Umesto visoko podignutog OXI, sada se na Akropolju vijori – bela zastava.

Aleksis Cipras, premijer koji je pre šest meseci na izborima i pre deset dana na referendumu uspeo da jeftinim levičarskim trikovima i obećanjima zavede grčke građane, na kraju je sve izgubio i prihvatio mnogo teže uslove grčkih kreditora, nego one od pre desetak dana, zbog kojih je izveo narod na referendum i rekao istorijsko ”ne“ mrskim kreditorima i Evropi. Sada je na sve pristao i još ”pride” samoinicijativno dodao još težu i veću štednju da bi njegova zemlja dobila novi, treći paket kreditne pomoći i da ne bi bila izbačena iz evrozone.

Grčka je u pokušaju napada na evropske vrednosti i koncept evropskog zajedništva – trijumfalno izgubila.

Nije joj pomogla ni gromoglasna podrška Argentine, Venecuele, Kube, evropskih ekstremista (UKIP-a i Marine Le Pen), pogrešnih prijatelja ”od Vardara pa do Triglava” (dobro, ne baš od Vardara nego od Beograda) i nobelovca Pola Krugmana koji je huškao grčku vladu ”da bude spremna, ako to bude neophodno, da napusti evro jer bi za Grke napuštanje evra bilo bolje nego ostanak na mrtvoj tački kao poslednjih pet godina” i tvrdio da su “Cipras i Siriza ostvarili veliku pobedu na referendumu i ojačali sopstvenu poziciju bez obzira na to šta će uslediti. Vreme je da se dogodi to nezamislivo. U suprotnom, Grčku čekaju štednja i kriza bez kraja”.

Izbor pred Ciprasom bio je jednostavan – predaja ili napuštanje evra.

Kao političar s jakim instinktom samoodržanja, on u noći nedelje na ponedeljak nije poslušao Krugmana, nego je istakao – belu zastavu.

Tako je dodatno sludeo već sluđene grčke građane koji se sada pitaju zašto je mesec dana pravio diplomatski cirkus, psovao evropske zvaničnike, napuštao sastanke i na kraju raspisao referendum.

I šta je krajnji ishod?

Ciprasov težak poraz i poniženje.

I politički račun kojim treba da plati visoku cenu populizma. Kao što mu je proročanski poručio Pol Krugman: ”nastavak saradnje s kreditorima gotovo sigurno bi značio pad vlade Aleksisa Ciprasa”.

Ako se za njega može naći neki pozitivan poen, to je činjenica da je uspeo da spase Grčku izbacivanja iz evrozone.

Koliko će levičarski avanturizam Sirize, Ciprasa i Varufakisa koštati Grčku i njene građane?

Mnogo.

Kad je video nemački predlog o izbacivanju Grčke iz evrozone na pet godina, Cipras je urgentno poslao u Brisel pokajničku depešu u kojoj predlaže još žešću štednju od one koju su tražili kreditori – 12 milijardi evra ušteda u budžetu, četiri milijarde više nego što je prvobitno nudio i što je bila njegova ”crvena linija” koju nije želeo da pređe pre nedelju dana. Obavezao se na povećanje poreza na dohodak i PDV za restorane (na 23 odsto), hitnu reformu penzionog sistema (penzionisanje sa 67 godina i sprečavanje masovnog preranog odlaska u penziju), povećanje poreza na luksuz, uvođenje poreza na tv reklame, privatizaciju luka, elektrodistributivne mreže, aerodroma i železnice, prodaju akcija države u Telekomu, smanjenje troškova za odbranu (100 miliona evra + 200 miliona iduće godine)…

I sve to u zamenu za 53,5 milijardi evra finansijske pomoći u naredne tri godine.

I bez otpisa dugova, o čemu evropski partneri nisu hteli ni da čuju.

Ima još nešto što se zove – nematerijalni trošak.

On je ogroman.

To je izgubljeno poverenje partnera iz evrozone i Evropske unije. Retko kad su Evropljani bili tako ujedinjeni kao sada u stavu prema grčkoj krizi.

Upitan kako Grci mogu da dokažu da zaslužuju poverenje, predsednik evrogrupe Jerun Dajselblum ovako je odgovorio: ”Moraće da slušaju institucije – Evropsku komisiju, Evropsku centralnu banku i Međunarodni monetarni fond – i da pokažu svoju posvećenost sprovođenju predloga reformi”.

Evrogrupa je od Grčke zatražila novi reformski program. Suočen sa brzim pregovorima o izbacivanju iz evrozone u slučaju da odbije ponuđeno, Cipras je u noći nedelje na ponedeljak pristao na ponuđene uslove i natovario svojoj vladi na leđa još teži domaći zadatak. A parlamentu (u kome ima većinu) i svojoj partiji Siriza (koja se već podelila) gurnuo prst u (levo) oko.

Sada vlada u Atini mora da u roku od tri dana progura kroz parlament znatno teže mere (pretočene u zakone) nego što su bile one iz zadnje ponude institucija, koje su građani odbili na referendumu pre nedelju dana.

”Rekao sam da će posle referenduma za Grčku biti mnogo teže i tako je i bilo”, podsetio je predsednik Evropske komisije Žan Klod Junker, pa je želeći da ublaži Ciprasov nesumnjiv debakl dodao: ”Nema ni pobednika ni poraženih”.

Pokušaj grčke vlade, uz neviđenu kakofoniju levičarskih dušebrižnika (”demokratija je važnija od bilo kakvog monetarnog sporazuma”), da pod firmom odbrane demokratije izigra obavezu vraćanja dugova (lucidna primedba profesora Milojka Arsića: ”Dug je stariji od demokratije”) – završio se neslavno i na dobrobit dužničko-poverilačkih odnosa.

Šefovi država evrozone izdejstvovali su formiranje Fonda u koji će biti stavljena grčka imovina vredna 50 milijardi evra. Ta imovina će se prodavati, pa će se polovina dobijenog novca koristiti za otplatu duga, a ostatak će ići za dokapitalizaciju banaka i za investicije grčke vlade. Tim Fondom će upravljati grčke vlasti pod nadzorom relevantnih evropskih institucija. Jedini popust koji su kreditori dali Ciprasu je mesto gde će Fond biti formiran – u Grčkoj a ne u Luksemburgu, kako su Nemci prvobitno predlagali.

Ali, ni to nije sve.

Evropski partneri uveli su neku vrstu prinudne uprave u Grčkoj, jer je Cipras pristao na direktni nadzor rada svoje vlade pri predlaganju zakona. To znači da se ona mora na vreme konsultovati s evropskim institucijama o svim nacrtima zakona u relevatnim područjima, pre nego što se oni upute u javnu raspravu i u parlament. Te evropske institucije moraju da se saglase sa predlozima grčke vlade.

Veoma je zanimljiv i indikativan još jedan izričit zahtev čelnika država evrozone koji je Cipras morao da prihvati – da pruži čvrste garancije za punu nezavisnost grčke Agencije za statistiku.

Oni koji su bolje upućeni u grčku farsu znaće u čemu je ”kvaka” – Evropa se na nizu primera uverila kako je grčka zvanična statistika do sada lagala, odnosno lažno prikazivala (frizirala) makroekonomske podatke i dovodila u zabludu evropske partnere i kreditore.

Aleksis Cipras se, kao rasni levičar, malo preigrao, ali će na kraju ipak biti – revolucionar.

Na žalost njegovih istomišljenika iz Sirize i sveta – ne onako kako su oni zamišljali.

Pre će biti da je Cipras prihvatio sugesiju šefa grupe liberalnih stranaka u Evropskom parlamentu Gi Verhofštata koji mu je pre neki dan poručio: ”Morate zaustaviti klijentelistički sistem. Prošle nedelje postavljeno je trinaest direktora, od toga 12 iz Sirize, ulazite u zamku PASOK-a, postajete deo problema. Morate transformisati javne banke u privatne, otvoriti tržište, zaustaviti privilegije u vašoj zemlji. Privilegije vlasnika brodova, privilegije pravoslavne crkve, privilegije političkih stranaka… Vi ste jedini političar koji može zaustaviti taj sistem u Grčkoj. Morate ponuditi paket reformi. Imate izbor i on je vrlo jednostavan. Kako želite da vas pamte – kao izbornu nesreću koja je osiromašila svoj narod ili kao stvarnog revolucionarnog reformatora. Pokažite da ste istinski vođa, a ne lažni prorok”.

Verhofštat je za ovaj savet dobio masovne ovacije parlamentaraca.

Čekaju li slične ovacije Ciprasa?

Grčka levičarska farsa poslužila je i kao nauk.

Poljska premijerka Eva Kopač poručila je građanima te zemlje da nešto nauče od Grčke – kuda vode populistička obećanja političara bez pokrića i da pogledaju kako su grčki građani bili prevareni obećanjima svojih političara da mogu da se prostru preko svog gubera, jer ”će im sve to finansirati Evropa”.

Peščanik.net, 13.07.2015.

Srodni linkovi:

Wolfgang Münchau – PAD

The Guardian – Dužnička kriza: pre i posle Grčke

Heiner Flassbeck – Šta se dogodilo?

Viktor Ivančić – Bilježnica Robija K.: Grčkanje na muliću

Branislav Dimitrijević – Događanje šuplje analogije

Vladimir Gligorov – Referendum, pregovori i izbori

GRČKA KRIZA