- Peščanik - https://pescanik.net -

Trube i gusle

Foto: Peščanik

Na kraju svoje evropske turneje, Donald Tramp je govorio o Crnoj Gori. Odgovarao je na pitanje koje se ticalo principa: ako bilo koji član NATO-a bude napadnut, brani ga čitava Alijansa.

Jedan je novinar, smatrajući taj princip besmislenim, pitao Trampa: „Zašto bi moj sin, na primer, išao da brani Crnu Goru?“

Zašto se taj radoznali novinar setio baš Crne Gore, koja se oseća spokojno pod moćnim kišobranom, kao novi, mali, pouzdani član? Zbog čega bi upravo Crna Gora mogla da postane crna ovca NATO-a, i to još na relativnom početku toliko željenog članstva.

Zbog toga su odnosi Podgorice i Moskve u stanju plitke, ali pouzdane hibernacije.

A zbog pomoći tada bratskoj Rusiji, Crna Gora je objavila rat Japanu koji je trajao pune 102 godine (1904-2006).

Tek početkom 21. veka Tokio je umolio Podgoricu za primirje, poslavši na noge Đukanoviću premijera i zamenicu ministra spoljnih poslova. Zabeleženo je da je u borbenim dejstvima (1904) učestvovalo ukupno 7 Crnogoraca, i to u sastavu ruskih trupa, odakle su se dve godine kasnije svi vratili u svoja brda živi i zdravi.

Zašto je ovo važno? Moguće je da je epska ratobornost Crnogoraca, ne samo na Vučjem Dolu nego i na Dalekom istoku, podstakla Trampa da onom novinaru (izvor Politika), navodeći mogući loš rasplet ni iz čega, kaže ovo: „Crna Gora je mala država, sa veoma snažnim ljudima. Oni su veoma snažni ljudi. Oni su veoma agresivni ljudi, možda će postati agresivni, i čestitam – u trećem svetskom ratu smo.“

Pokušavao sam da zamislim scenario po kome Crnogorci postaju krivci za najveći rat u istoriji. Da li bi ga započeli sa susedima ili otišli daleko da zbog neke povrede ponosa, lične uvrede, udara na obraz i junačku čast započnu okršaj, a zatim u njega postepeno uvuku saveznike, dužne da pomognu slabašnom članu u nevolji, dovoljno silnom da započne tuču.

Crnogorci su snažni ljudi. Da li je to dovoljno za rat? Agresivni? Kako ko, ima naprasitih kao i svugde, a svoju agresivnost van granica svoje države neki od njih pokazuju uglavnom u Srbiji. Rekao mi je jednom crnogorski (srpski) pesnik Momir Vojvodić: „San je svakog Crnogorca koji drži do sebe da se kao Srbin dokaže u Beogradu. Tako nastaju hibridni terazijski Srbi, koji se na Cetinje vraćaju kao prekaljeni Crnogorci. Nema pravog Crnogorca koji nije osvojio Beograd, niti Srbina koji nije poreklom iz Crne Gore.“

Ovaj kratki satirični ogled Momira Vojvodića ni u jednom svom delu ne podstiče mit o snazi i agresiji, nego samo o poetskoj avanturi u brojnim varijacijama jednog te istog identiteta.

Reklo bi se da je Donald Tramp našao loše obrazloženi primer za ilustraciju besmislene lančane ratobornosti Alijanse. Neka to bude samo još jedan „trampizam“, pojam koji označava sindrom antologijskih predsedničkih nesuvislosti, koje čak nisu motivisane racionalnim povodima. Ali, ta ideja o „snažnim i agresivnim“ Crnogorcima, koji tek tako započinju rat, zbog navedenih neobrazloženih osobina, nije sasvim bezazlena.

Nisam potpuno siguran da je korporativni Trampov um dobro razlučio ko je i šta na Balkanu, i kakav je raspored realne žarišne agresivnosti. On naslućuje da tu ima nekoliko vođa sumnjive biografske i još gore mentalne pouzdanosti, ali njih nije dirao, možda smatrajući da je bolje da jednom folklornom naznakom, preko članice NATO-a, upozori druge, podmuklo ratoborne balkanske provizorijume.

Crna Gora ima nešto manje od 2.000 vojnika u sva tri vida. Nekoliko oficira je određeno za sastav Kfora na Kosovu, saznanje koje je izazvalo razbratsku konsternaciju u vrhovima srpske vlasti.

Od svih oružanih grupa koje odlaze iz Crne Gore i tamo se vraćaju najpoznatiji su mafijaški klanovi, valjda se zovu Kavčki i Škaljarski. Sukobljeni su međusobno, a i sa svima drugima, i u Srbiji i Crnoj Gori. Taj se rat još dugo neće završiti, ali to nipošto nije globalna tema koja bi potresla NATO i rušila njegove principe. To je samo deo stripa o nasilju na Balkanu, koji bi ipak sasvim ugodno mogao da bude smešten u neverovatnu Trampovu eksplikaciju o greškama u ustrojstvu Alijanse i mogućem lošem primeru Crne Gore u tom smislu.

Zanimljivo, ali Tramp nije rekao da bi Kosovo moglo da bude povod za neki sukob. On zna da je ta stvar gotova, mada se učesnici „u pregovorima“ gicaju i puštaju rodoljubive zvuke nepristajanja i potrošenog ponosa, traže kompromise i rešenje u kome bi obe strane bile nezadovoljne.

Baš ga briga za to. On je otkrio nedužnu Crnu Goru kao kameniti žulj u čizmi zapada i zadovoljan je izjavom koju je već zaboravio.

U Srbiji je najavljena obavezna opšta vojna obuka stanovništva mlađeg od 60 godina.

U sledeća dva dana srpski vazduhoplovi će zarad obuke leteti iznad juga Srbije.

Imamo bar dve dobre vesti: Neki avioni još mogu da polete. U Srbiji žive i ljudi koji su mlađi od 60 godina.

Peščanik.net, 20.07.2018.

ČIJA JE CRNA GORA
TRAMPOZOIK

The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)