- Peščanik - https://pescanik.net -

Uništavanje univerziteta

Rektorat Univerziteta u Beogradu, foto: Peščanik

Kriza visokog obrazovanja u Srbiji ne predstavlja ništa novo. Već godinama u sveopštoj zapuštenosti države i društva obrazovanje plaća visoku cenu. Obezvređeni rad zaposlenih u osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju i nepovoljni uslovi za naučnu i obrazovnu aktivnost u visokoškolskim ustanovama i naučnim institutima traju već decenijama. Stepen degradacije univerzitetskog obrazovanja pojačan je otkrivanjem i nekažnjavanjem problematičnih diploma i plagijata pripadnika vladajuće političke partije SNS-a, bivšeg predsednika Srbije Tomislava Nikolića, aktuelnog ministra unutrašnjih poslova Nebojše Stefanovića i aktuelnog ministra finansija Siniše Malog.

Plagijat doktorata Siniše Malog, koji je odbranjen na Fakultetu organizacionih nauka Univerziteta u Beogradu, dokazao je u potpunosti prof. Raša Karapandža. Uprkos očiglednom plagijatu, nadležna komisija FON-a i Etička komisija Univerziteta u Beogradu nisu osporili doktorat. Odlaganje konačne odluke u nekakvoj proceduralnoj igri i usred letnje pauze realno preti da se ovaj slučaj zaboravi i provuče.

Odlaganje razmatranja plagijata i osporavanje doktorske titule Siniše Malog uprkos jasno utvrđenim činjenicama pokazuje se kao paradigmatično za razmatranje stanja obrazovanja u Srbiji, političkog uticaja, autonomnosti i budućnosti Beogradskog univerziteta, kao i poštovanja akademskih normi na FON-u i Univerzitetu. Komisija FON-a potvrdila je da je Siniša Mali načinio plagijat (6,97 odsto) u doktorskoj disertaciji, ali je to ipak prihvaćeno uprkos očiglednom prekršaju. Na nezakonitost ove odluke ukazano je više puta, jer ne postoji stepen dozvoljenosti plagiranja. Ako bi to ipak bilo dozvoljeno, onda bi procenat dozvoljenog plagiranja trebalo da bude povećavan na nižim studijskim nivoima, jer doktorska disertacija predstavlja rezultat najvišeg nivoa akademskog obrazovanja i originalni naučni doprinos. To bi značilo da studenti u master, diplomskom/završnom ili seminarskom radu mogu da plagiraju u većem procentu. Ovako nešto je apsolutno neprihvatljivo, jer je suštinski suprotno pravilima, smislu i cilju akademskog obrazovanja i potpuno ga obesmišljava. Tokom studija studenti između ostalog treba da uče kako da koriste literaturu, a akademska čestitost predstavlja obavezu. Student koji prepisuje odstranjuje se sa ispita, a može da mu se izrekne i ozbiljnija disciplinska mera. Ozbiljnost doktorskih studija podrazumeva i odgovarajuće sankcionisanje različitih vidova prekršaja, pa je tako najblaža akademska mera koja može da se izrekne Siniši Malom za plagiranje oduzimanje doktorske titule.

Pojava plagijata i problematičnih diploma nije nikakva srpska specifičnost ili novina. Bez obzira da li se radi o namernom ili nesvesnom krivotvorenju ili propustima mentora i komisije za ocenu, po otkrivanju plagijata sporni doktorat mora da bude poništen kako o tome svedoči primer plagiranog doktorata Karl Teodora Gutenberga, ministra odbrane Nemačke. Osoba sa plagiranim doktoratom ili lažnom diplomom nema nikakvog kredibiliteta da obavlja javnu državnu funkciju. Tako nešto je apsolutno nemoguće u bilo kojoj ozbiljnoj državi, bez obzira da li su u pitanju države Evropske unije, SAD, ili Rusija i Kina. U Srbiji je predsednik države u svom autorskom tekstu izneo stav da diplome i nisu važne, pa je tako izgleda pokušao da abolira i marginalizuje pitanje Siniše Malog. Država, predsednik i vlada koji stoje na pozicijama da je dozvoljeno plagiranje i krivotvorenje od strane njihovog ministra, ne samo što nemaju nikakvog međunarodnog ugleda, već istovremeno šalju poruku da su spremni za sve vidove protivzakonskih dogovora.

Postavlja se pitanje zašto po otkrivenom plagijatu vlast nije reagovala i uticala na odbacivanje doktorata Siniše Malog. Na taj način bi poslala poruku o sopstvenom poštenju, dok se ovako svakodnevno kompromituje. Očigledno je da se u odmeravanju potencijalne koristi i štete vlast opredelila za drugačiju taktiku. Kontrola medija ograničava plasiranje i detaljnije razumevanje ovog problema u najširoj javnosti. SNS-u Univerzitet i nije preko potreban, ali njenim članovima jesu potrebne diplome, valjda da bi sa njima postali prava elita. Nije važno ni ko takve diplome izdaje, niti da li ih iko osporava. Znanje se ne ceni, profesori koji upućuju kritike nazivaju se lažnom elitom. Fakulteti koji neguju kritičku misao mogu lako da se kazne, kako to pokazuje najnoviji slučaj, nadamo se privremenog oduzimanja 66 budžetskih mesta Filozofskom fakultetu u Beogradu. Vlast očigledno želi uspavanu i kontrolisanu akademsku zajednicu, klijentelistički i koruptivno povezanu sa njom, koja neće imati snage da učestvuje u promenama društva. Takva akademska zajednica neće moći da funkcioniše bez patrona u vlasti i nema nikakvu budućnost izvan pokroviteljstva SNS-a. Na taj način vlast bi mogla da svede Univerzitet na nivo nekakve partijske škole, kao što je recimo javni servis RTS-a sveden na partijski bilten i propagandnu službu aktuelnog predsednika Srbije.

Ukoliko se ne ospori plagirani doktorat Siniše Malog doći će do uništavanja autonomije, kritičke misli i akademskih normi na Univerzitetu u Beogradu. Ugled FON-a i Beogradskog univerziteta biće narušen i uslediće postepena međunarodna izolacija, jer niko nigde i nikad nije legalizovao plagijat od 7 odsto u međunarodnoj akademskoj zajednici. U međuvremenu, mogu da se očekuju različiti slučajevi gde će partijska podobnost kandidata odnositi prevagu nad akademskim normama. Svi ostali primeri problematičnih diploma i plagijata biće zaboravljeni. Vrednost diploma Beogradskog univerziteta postaće upitna, jer će moći da budu valorizovane i važeće samo u Srbiji i to dok bude trajala vlast SNS-a.

Slučaj plagijata Siniše Malog nije unutrašnje pitanje FON-a i Univerziteta u Beogradu. Rad svih budžetskih institucija je od opšteg značaja za sve građane Republike Srbije i mora da bude kontrolisan i transparentan. Obrazovanje predstavlja najznačajniju investiciju i osnovu budućnosti svake države, pa zato ugroženost obrazovnog procesa i svođenje univerziteta na partijsku školu sa nedodirljivim pojedincima jeste ozbiljna pretnja najširem interesu građana Srbije. To zahteva obaveznu i snažnu reakciju svih učesnika univerzitetskog života, studenata i profesora, kao i svih građana. Niko nema pravo da zbog sopstvenih interesa diskredituje rad akademske zajednice i uništava budućnost svih građana.

Autor je redovni profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

Peščanik.net, 24.07.2019.

Srodni linkovi:

Dubravka Stojanović – Univerzitet na tacni

Ognjen Radonjić – Ostavka

Dejan Ilić – Moralni debili

PLAGIJATI