- Peščanik - https://pescanik.net -

Uzrok smrti nepoznat

Foto: Predrag Trokicić

Kako sam više puta pisao (prvi put sredinom maja 2020) o neinformativnosti zvaničnog broja umrlih od zaraze virusom nisam iznenađen da je posle prebrojavanja broj za 2020. nešto više od tri puta veći. Slično se može očekivati i kada se budu prebrojali mrtvi u 2021. Nisam video objašnjenje zašto je ta razlika toliko velika. Pretpostavljam da je to zbog definicije uzroka smrti. Nisam video da je objavljeno kada se uzrok smrti pripisuje obolelosti od kovida 19, ali se ona možda može naći u sledećoj vesti i izjavama ministra zdravlja:

„Ministar zdravlja Srbije Zlatibor Lončar izjavio je da je Komisija za analizu smrtnih ishoda uzrokovanih bolešću kovid-19 utvrdila da je u 2020. godini 10.356 slučajeva smrti moglo da se dovede u vezu sa korona virusom. Od toga je 65,6 procenata preminulih imalo pridružena oboljenja. „Ta oboljenja su bila izuzetno opasna, i ti pacijenti, čak i da nije bilo korone, pitanje je koliko i kako bi živeli“, kazao je Lončar. Prosek starosti tih preminulih je 72,2 godine, rekao je Lončar. Dodao je da je tri četvrtine preminulih starije od 65 godina. „A dve trećine preminulih iz ove statistike su muškarci“, naglasio je ministar. Lončar je naglasio da u ovom trenutku ne mogu da kažu da su ovi preminuli umrli direktno od kovida. „Ne možemo da izađemo s podacima i da tvrdimo da je neko umro od kovida, molim vas da to razjasnimo, razlog je krajnje jednostavan – da bi se utvrdilo da je neko umro od korone morate da uradite obdukciju za sve koji su preminuli, a mi nemamo nijednu urađenu obdukciju“, rekao je Lončar i objasnio da su obdukcije zabranjene od Svetske zdravstvene organizacije zbog rizika.“

Ovo nije ovde važno, ali ima smisla zapaziti da je broj umrlih koji nisu imali pridružena oboljenja za oko 300 (oko 10 posto) veći od zvaničnog broja umrlih od virusa u 2020. Tako da bi iz toga trebalo zaključiti da se kao umrli od oboljenja virusom kovid 19 zvanično vode oni koji su pre oboljenja bili zdravi. Mada je tri četvrtine umrlih starije od 65 godina (prosečna starost umrlih je 72,2 godine). Takođe nije važno ali je zanimljivo zapaziti da su dve trećine umrlih muškarci. Nejasno je da li bi „biti muškarac“ i, na primer, „biti srčani bolesnik“ trebalo posmatrati na isti način kao pridruženu okolnost, ako ne baš oboljenje. Pretpostavljam da se ipak ne može reći da je uzrok smrti muški pol.

Ovde je važna samo ova primedba ministra zdravlja: „Ta [pridružena] oboljenja su bila izuzetno opasna, i ti pacijenti, čak i da nije bilo korone, pitanje je koliko i kako bi živeli“.

Ne bi, pretpostavljam, živeli kraće, mada to nije isključeno ukoliko se ne zna kako je virus uticao na zdravlje i tako i na dužinu života obolele osobe – možda je odložio smrt. Ako se, ipak, pretpostavi da je uticao negativno na zdravlje i tako i na dužinu života onda je svakako uzrok smrti. Može se reći da bi smrt nastupila tada kada je nastupila i da umrla osoba nije zaražena virusom, što se čini se i kaže jer se tvrdi da se ništa sa sigurnošću ne može reći dok se ne izvrši obdukcija. U kom slučaju za dve trećine umrlih koji su zaraženi virusom ne bismo znali uzrok smrti. Iako je otprilike za taj broj (zapravo za nešto veći broj) povećan broj umrlih u odnosu na petogodišnji prosek (2015-2019) i to u vreme epidemije. Gledajući na razliku između broja umrlih od korone i povećanog broja umrlih u vreme epidemije, u odnosu na prosek u istom prethodnom periodu, u drugim zemljama, može se zaključiti da je u većini, sa izuzetkom Rusije, uglavnom uzrok smrti pripisivan virusu, a ne pridruženim oboljenjima.

Ministar kaže da je i taj povećani broj umrlih u 2020 (tih 10.365) zapravo mali u poređenju sa drugim zemljama, jer je tek 3,06 posto obolelih (onih kod kojih je testom utvrđena zaraženost virusom). Zapravo, ako se taj procenat primeni na broj obolelih do sada, što je preko 716 hiljada, to je oko 22.000 umrlih. I na milion stanovnika je to preko 3 hiljade umrlih i najviše je u Evropi. Ovaj broj umrlih je u skladu sa povećanim brojem umrlih u vreme epidemije u odnosu na predepidemijski petogodišnji prosek (manji je i ne beznačajno, ali slično je i u drugim zemljama).

Konačno, i najvažnije, nije uopšte jasno šta je ministar zdravlja hteo da kaže kada tvrdi da je „pitanje … kako bi živeli“ da su preživeli pacijenti sa pridruženim oboljenjima koji su oboleli od korone 19 i umrli? Tako kako je rečeno smisao je veoma neprijatan. Možda se nije mislilo da je virus delovao kao neka vrsta prirodne eutanazije, ali onda nije jasno šta se htelo reći.

Tenk

Ovo je nevezano, ali da ne pišem poseban tekst. Neverovatno je da nekome padne na um da decu vodi da se dive tenku i da u njega ulaze. U vojnom muzeju to ima smisla jer je reč o starom oružju koje se nikada više neće upotrebiti. Pa ako se deca penju na tenk negde na Kalemegdanu, to je zato što je to staro gvožđe.

Čemu se uopšte teži kada se deci pokazuje oružje kojim vojska raspolaže? Da se osećaju sigurno? Ili moćno? Tenk je posebno nepogodan za to. Ako im to nije jasno, trebalo bi Vučića, Dačića, Brnabić i Vulina staviti u tenk i pustiti ih da satima zamišljaju koliko bi se u njemu osećali bezbedno i moćno u nekoj stvarnoj bici. Jedno je sedeti na tribini i diviti se razornoj snazi tenkovske paljbe. U tenku je kraj sveta neverovatno blizu i opasnost po život veoma neposredna, jer je prostor skučen da ne može više biti.

A u ratu se ne trese od straha druga strana pred našim tenkom, ti u tenku si druga strana. Nema mnogo smisla reći da se ti braniš, svi se u ratu brane. To je kao, primera radi, kada sede vođe i gledaju kako minobacači razvaljuju neko brdo i uteruju smrtni strah svima koji se na njemu nalaze. U ratu je svako na meti minobacača. Ako bombe padaju na Sarajevo, padaće i na Beograd. Šta će taj doživljaj bilo kome, a nekmoli deci.

Sve je naopako.

Peščanik.net, 02.07.2021.

KORONA

The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija