- Peščanik - https://pescanik.net -

Uzurpator

Foto: Peščanik

Jasno je da AVtokrator radi šta mu padne na poremećenu pamet, a ne ono što Ustav i zakoni nalažu. To ide dotle da ovaj Antuntun sa Andrićevog venca ne samo da radi ono što ne treba i što čak ne bi ni smeo da radi, već istovremeno ne radi ono što bi trebalo da radi. Njegova izjava da „misli“ da je potpisao ili da nije potpisao neki zakon je zapravo direktno AVtokratorovo priznanje upravo iznete kvalifikacije. Ne (samo) zbog sadržaja jednog ili drugog zakona, već zbog odnosa prema, uslovno govoreći, najkonkretnijoj predsedničkoj dužnosti.

Naime, kada bi se predsednik držao slova i duha Ustava Republike Srbije upravo njegovo učešće u zakonodavnoj aktivnosti moralo bi mu oduzeti lavovski deo radnog vremena. Zakonodavna aktivnost toliko je intenzivna da je predsedniku potrebno puno vremena da se upozna, samo u najširim okvirima, sa svakim od zakona na koje treba da stavi svoj potpis ili, pak, da iskoristi suspenzivni veto. Ali – to je deo posla, to je hteo da radi, za to se laktao, izbori su kradeni da bi on to radio, ispira se mozak ljudima da bi on to radio, medijska mašinerija obmana i manipulacija je u pogonu da bi on to radio – a on to na kraju radi sa nehajem koji je, najblaže govoreći, nedopustiv.

Međutim, ono što je naročito zlokobno u odnosu AVtokratora prema jednoj od najvažnijih dužnosti jeste što se u konkretnom slučaju o kojem je ovde reč radi baš o Zakonu o referendumu i narodnoj inicijativi. Pogledajmo odredbu Ustava Republike Srbije, ne najmanje važno – sadržanu već u članu 2, dakle na samom početku Ustava i, ni manje ni više nego, pod rubrumom

Nosioci suverenosti
Član 2
Suverenost potiče od građana koji je vrše referendumom, narodnom inicijativom i preko svojih slobodno izabranih predstavnika.
Nijedan državni organ, politička organizacija, grupa ili pojedinac ne može prisvojiti suverenost od građana, niti uspostaviti vlast mimo slobodno izražene volje građana.

Ne zna se koji je deo ovog člana Ustava važniji i ne zna se koji bi njegov deo pre trebalo naglasiti. Bez obzira na to što u našem političkom sistemu referendum i narodna inicijativa nisu prepoznati niti uvaženi u dovoljnoj meri kao mehanizmi putem kojih građani vrše svoju suverenu vlast to ne znači da predsednik države može sa takvim neskrivenim nehajem i prezirom da se odnosi prema zakonu koji reguliše ovu oblast. Takav odnos AVtokratora prema rečenoj materiji je otvoreno vređanje i potcenjivanje građana, poruka da je narodna suverenost iz njegove perspektive savršeno nebitna kategorija, toliko da on ni ne zna da li je potpisao zakon koji uređuje nešto tako – iz njegove perspektive – minorno i irelevantno. Taj belodano demonstrirani prezir i prema dužnosti i prema građanima, tipično uzurpatorski, trebalo bi svakome da bude alarm koji jednostavno ne sme ignorisati. Jedan od mnogih…

AVtokrator ne ume ili ne oseća potrebu čak ni da se pretvara da se kreće u okvirima ustavnosti, tako da je odsustvo makar i te glume uvredljivo. Njegovo povremeno zazivanje Ustava je isključivo vezano za izbegavanje odgovornosti i vodviljskog je karaktera (redovno u onom dripačkom maniru „hteli ste po ustavu, eto vam, to vam je po ustavu“). Pritom je, po pravilu, to zazivanje deplasirano i pogrešno, čak morbidno (kao u slučaju pravnog idiotizma da je bagerista imao ustavno pravo da – kad se sve izvede do konačnih implikacija – gazi ljude koji su blokirali magistralu, pošto je takva blokada puta nezakonita).

Ne znam da li će biti snage, ali znam da je nasušna potreba ovog društva osloboditi lažnog predsednika dužnosti koju ne ume i ne zaslužuje da obavlja, koje nije dostojan i koju unižava do granica koje su odavno izvan dometa izrecivog. Krajnje vreme je odavno i, da se ne zavaravamo neosnovanim optimizmom – nenadoknadivo prošlo…

Peščanik.net, 06.12.2021.


The following two tabs change content below.
Srđan Milošević, istoričar i pravnik. Diplomirao i doktorirao na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, na Odeljenju za istoriju. Studije prava završio na Pravnom fakultetu Univerziteta UNION u Beogradu. U više navrata boravio na stručnim usavršavanjima u okviru programa Instituta za studije kulture u Lajpcigu kao i Instituta Imre Kertes u Jeni. Bavi se pravno-istorijskim, ekonomsko-istorijskim i socijalno-istorijskim temama, sa fokusom na istoriji Jugoslavije i Srbije u 20. veku. Član je međunarodne Mreže za teoriju istorije, kao i Srpskog udruženja za pravnu teoriju i filozofiju i Centra za ekonomsku istoriju. Jedan je od osnivača i predsednik Centra za istorijske studije i dijalog (CISiD). Član je Skupštine udruženja Peščanik. Pored većeg broja naučnih i stručnih radova autor je knjige Istorija pred sudom: Interpretacija prošlosti i pravni aspekti u rehabilitaciji kneza Pavla Karađorđevića, Fabrika knjiga, 2013.