- Peščanik - https://pescanik.net -

Večito vraćanje nazad

Neko je rekao da se mi Srblji krećemo u budućnost ali natraške – nikako da se okrenemo napred i stoga nam ide kako nam ide.

I taj neko – ako se dobro sećamo – bio je šabački vladika Lavrentije. Ni on sada nikako da se okrene nakon svega ovoga u „duhovnom centru“, i sve se vraća nazad. Možda su stoga pomalo zbunjeni i ovi zapisi o nama u palanci koja kao da nam je usud. Nije lako reći kada je sve to počelo, ali je bilo uglavnom šezdesetih godina, pa sedamdesetih i evo mi se sećamo od kada nemamo čega dobrog da se sećamo. Stvarao je Titov saradnik E. Kardelj svoje teorije o samoupravljanju, a mi smo bili nepoverljivi. Bilo je tu i Marksa i Prudona i čega sve ne, ama nije mirisalo na neku misao. Kako može biti pluralizma ekonomskog bez političkog. Onda su ga hvalili, a isticao se doktor K. danas poznat kao doktor Različak. Pa kada je Kardelj umro, onda je doktor presavio tabak i krenuo u raskrinkavanje ideologa samoupravljanja – tek tada smo mi počeli da ga čitamo – posebno Govor pred aktivom Norveške radničke partije u Oslu – i videli smo da smo od Kardeljevih kritičara dobili palanačke pigmeje misli. Neki spoj ljotićevštine i agresivnog nacionalizma. Bili smo nepoverljivi i prema bećarcu, sve dok akademik M. Leskovac nije ubedljivo dokazao da je srpski deseterac istrošio svoje mogućnosti i da iz sremskog i banatskog bećarca progovara neki glas naroda – reagovao je bećarac na OOUR i ZUR:

Moj je dika postao Ourac
mesto plate dobio je – ljulju!

A u Kardeljevom ZUR-u bio je i član 69. koji je jemčio radnicima slobodu vere i slavljenja krsne slave. Ništa nam valjalo nije. I kada su naše živote uvalili u krvave ratove u Bosni i Hrvatskoj, bećarac se nije u svom smislu, koji je M. Leskovac valjano analizirao, menjao. Bio je antiratni prkos i opomena da je to ludilo i da nam je vreme da se okrenemo napred. No, mi smo tek tada krenuli punom parom nazad. Tek tada je oživeo neki deseterac koji je slavio Mladića i Karadžića, i tako redom dok sami sebi doakali nismo. Stoga su ovi zapisi sve sumorniji jer Srblji srljaju nazad – a kuda, malo je ko siguran. Vojvoda na čelu Republike ima plan za sve, ali ga nikako ne saopštava – ima ga čak i za Kosovo – ali neće da nam kaže, ni sam siguran nije šta je „strategija“ koju je sa V. V. Putinom utanačio, ako već B. Nejaki Tadić nije to uradio, a spremao se da se u Kremlju sretne s Putinom i stoglavim Sinodom ruskim. Uzmuvao se vaskoliki svet oko nekih maca – Pussy Riot – a srpske mačke ni da mjauknu. Ućutale se i dremaju kao pred kišu, a kiše nigde uprkos molebanima za kišu koji već traju. Ako to ne uspe sa molebanima – postoji takav predlog – bolje bi bilo da krenemo sa dodolama.

No, sećanje je mučan proces, bolje je ne sećati se nego se osvrnuti oko sebe, jer i najgore novosti su hronika vremena.

Veliki mislilac Kornelius Kastoriadis – čije smo delo prevodili – označava sve to kao „uspon beznačajnosti“ koja se širi kao pustinja sa vrelim peskom. To se na estradi najbolje vidi sa pevaljkama i pevačima koji baš dave, jednako kao i poezija Matijina. Raspoznao se rano ipak jedan glas koji nekim spontanim rečitativom – uz muzičku pratnju samog autora – spaja šeretski zov bećarca sa ironijskim naglaskom protiv te beznačajnosti. Na estradi samoj. Bio je to glas Đ. Balaševića koji se oglasio nad vojvođanskom ravnicom. Sada s njim muka i s tom mukom i naša muka o nekakvom večitom vraćanju nazad. Ovi oko Vojvode Tome sve bi da upodobe, pa i istoriju samu, onu nedavnu čak. Sada smenjuju i crkvenjake i grobare po selima u parohijama, ako se utvrdi da je neko od njih bio makar simpatizer DS koja je poražena na izborima. Odbornici SO Bač su oduzeli pravo počasnog građanina Bača Đ. Balaševiću – podigla se buka i još se ne zna šta sve može biti. Dobro mu se ne piše. Opet jedno prisećanje o tome. Miloševićeva vojna i civilna policija lovila je po Srbiji mladiće da ih kao topovsko meso šalje u Bosnu na klanicu. Bežali su mnogi, a mnogi su uhvaćeni i mnogi se nisu ni vratili. Sa tamburicom u rukama, spontano i s prizvukom elegije, pečat je to pesme u vremenu – može se poezija Balaševićeva nekom i ne sviđati, ali on je poručivao: „Ako me uhvate, odoh ja u dobrovoljce“. Sada su se setili toga i to mu ne praštaju, neko ukida odluku o proglašenju za počasnog građanina – ovde i bećarac valja upodobiti. Mi se lično mučimo sa sećanjima. Ono kada je E. Kardelj stvarao svoje teorije o samoupravljanju, imalo je to odjeka ne samo u bećarcu nego i u SPC. Jedan crkveni list – negde imamo primerak sačuvan – je tada doneo opširan tekst pod naslovom „Sveti Sava i samoupravljanje“. Analizirajući neke „tipike“ koje je sv. Sava pisao o manastirskom životu u zajednici manastirskoj pisac je slavio samoupravljanje. Zabuna je bila opšta. Zbunili su se bili i komunisti o kojima se pisac pohvalno izražavao, a mnogi i u Crkvi. Pa je negde u Mrčajevcima neki pop pred televizijskim kamerama hvalio kosmonaute koji su u kosmosu slavili božić sa pečenom ćurkom. Najzad su emisiju zabranili, tek da se zna ko je bog u Mrčajevcima, a to je bila Partija. Sada je to Crkva, ali dođe mu na isto.

Ne valja se sećati, ali nas sve što se zbiva podseća i opominje, i svi se pitamo kuda Srblji idu – makar i natraške.

 
Zapisi iz palanke

Peščanik.net, 25.08.2012.


The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)