- Peščanik - https://pescanik.net -

Verbalne delikatese

Foto: Predrag Trokicić

Daleko od toga da se mešam u pravna pitanja – samo sam imala duži napad štucanja, telesnog znaka sećanja – kada je bivši predsednik republike patetično zaključio da je Dodik kažnjen za verbalni delikt. Nije, kažnjen je zbog toga što je, mimo odluke visokog predstavnika Kristijana Šmita, gurao dva zakona koji bi još više prekinuli veze Republike Srpske i/u/sa BiH, na nivou Ustavnog suda. Drugim rečima, pokušao je ozbiljnu separatističku akciju, sasvim blizu puča. Da bi stvari bile groteskne, još pre dve godine ista Republika Srpska obnovila je verbalni delikt preformulisanjem klevete kao krivičnog dela. Tu bi itekako bilo osnove da se Dodiku sudi, jer je baš na Kristijana Šmita bacio seriju uvreda/kleveta/laži: šalabajzer, baksuz, kriminalac, neizabran (vala je imenovan, po obavezujućem dogovoru sa EU), glupak, budala i još svašta drugo. Reči koje izgovaraju političke vođe, praćene odlukama koje se tiču državnih odnosa izvesno nisu verbalni delikt, već spadaju u druge zakone, teže kategorije: verbalni delikt je za sitne ribe smetalice, intelektualce i umetnike, za koje se Dodik u svojoj kući tako pobrinuo. Sem kazne koju je dobio, Dodiku bi se dakle moralo suditi i po njegovom zakonu, obnovi verbalnog delikta, i tu bi sigurno dobio poveću novčanu kaznu – jer tako je zakon formulisan.

Slučaj je po sebi sulud i sumanut, ali ne dovoljno da ga bivši predsednik države Srbije ne bi dogradio: prvo ogromna količina zgražanja i obećanja, da bi pokrio ono što neminovno sledi, a to je da pusti Dodika niz vodu čim mu malo podviknu zna se odakle, a drugo je da bi sam bivši predsednik države po Dodikovom zakonu o kleveti prvo platio milione za izgovorene uvrede/klevete/laži, a zatim završio u zatvoru, posle bankrota. U najnovijem takvom izlivu, napao je Šmita kao Nemca, jer svi Nemci mrze Srbe, pa je još dodao ksenofobičnu viziju po kojoj on sam, dakle i svi Srblji, ne smeju verovati nijednom strancu. To je valjda osnovna kvalifikacija za uređenje nerazrešivog kosovskog čvora, kao i za članstvo u EU. Sledimo li taj smer ludila, Dodik je dobrodošao u Srbiji kao i u domu bivšeg predsednika države, a ovaj opet ne bi smeo da ode Dodiku u Republiku Srpsku, jer bi ga tamo odmah morali uhapsiti zbog verbalnog delikta.

Verovatno će se u nekoj kancelariji vlade naći neko ko će malo ispeglati ovo sa verbalnim deliktom, jer to bi mogao biti poslednji od mnogih signala onome delu međunarodne javnosti koji ima veze sa državom njenog bivšeg predsednika. Detalj je u osnovi nevažan, i onda se još i izgubi u onome što je veliki pokojni filozof Gašpar Mikloš Tamaš rekao o Mađarskoj: sve kritike o stanju u Mađarskoj i Orbanovoj tiraniji ne mogu da nekome ko ne zna mađarski dočaraju svakodnevnu grozu javnog govora, načina, nijansi, detalja, gestova, grimasa, konteksta… To važi i u našem slučaju. Zadovoljimo se time da je „verbalna delikatesa“ najmoćnija domaća motivacija pobune.

A kako se može odgovoriti neoborivom argumentu o neznanju mađarskog? Evo svežeg primera sa CNN: Kristijan Amanpur intervjuiše par aktivista iz Izraela, koji tvrde da njihova država izvodi genocid nad Palestincima. Oni potvrđuju da 99% njihovih sugrađana smatra da Palestince, kao niža bića, treba istrebiti. Novinarka zatim zapletenim potpitanjima pokušava da dozna kojim dokazima i argumentima mogu da potvrde to svoje uverenje. Vidno iritirana, aktivistkinja ju prekida – dosta teorije, da je to genocid može da vidi svako iz Izraela svojim očima, i da proveri to u definiciji UN-a. Svakodnevica je još mnogo surovija: u Izraelu, vaspitačice vode grupe učenika na mesta sa kojih se najbolje vide događaji u Gazi, tamo ih čekaju, na šamlicama i u stolicama na sklapanje, stalni posmatrači. Uz pićence, navijanje i komentare, veče pada, i ostaju samo hardkor gledaoci sa infracrvenim dvogledima. Pa kako ne poželeti da se ništa ne vidi i da se ne razume mađarski?

Vidimo, čujemo i razumemo; što više, to je kraj bliži, jer ne znaju da zaćute.

Peščanik.net, 04.08.2025.


The following two tabs change content below.
Svetlana Slapšak, rođena u Beogradu 1948, gde je završila klasičnu gimnaziju i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Pasoš joj je bio oduzet 1968-73, 1975-76. i 1988-89. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost 1972-88. Predsednica Odbora za slobodu izražavanja UKS 1986-89, sastavila i izdala preko 50 peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, gde je redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (2002-14), koordinatorka studijskih programa i dekanka na ISH (2004-14). Akad. Dr prof. kao članica-osnivačica državne Akademije nauka za trajni razvoj Slovenije, AZTRS, u Ljubljani. Glavna urednica časopisa ProFemina od 1994. Umetnička direktorka Srpskog kulturnoga centra Danilo Kiš i direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani. Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Napisala je i uredila preko 100 knjiga i zbornika, oko 500 studija, preko 3.000 eseja, nekoliko romana, libreto, putopise, drame; prevodi sa grčkog, novogrčkog, latinskog, francuskog, engleskog i slovenačkog. Neke od novijih knjiga: sa Jasenkom Kodrnja, Svenkom Savić, Kultura, žene, drugi (ur, 2011); Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov (2011); Mikra theatrika (2011); sa Biljanom Kašić i Jelenom Petrović, Feminist critical interventions [thinking heritage, decolonising, crossings] (ur, 2013); Antička miturgija: žene (2013); Zelje in spolnost (2013); Leon i Leonina, roman (e-izdanje, 2014); Leteći pilav (2014); Kuhinja z razgledom (2015); sa Natašom Kandić, ur. Zbornik: Tranziciona pravda i pomirenje u postjugoslovenskim zemljama (2015); Ravnoteža, roman (2016); Preživeti i uživati: iz antropologije hrane. Eseji i recepti (2016); Kupusara. Ogledi iz istorijske antropologije hrane i seksualnosti (2016); Škola za delikatne ljubavnike, roman (2018); Muške ikone antičkog sveta (2018); Libreto za kamernu operu Julka i Janez, Opera SNG Ljubljana, premijerno izvedena 19.1.2017; Antična miturgija (2017); Muške ikone antičkog sveta (2018); sa Marinom Matešić, Rod i Balkan (2018); Mikra theatrika II: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče (2018); Volna in telo: študija iz zgodovinske antropologije (2019); Moj mačkoljubivi život (2021); sa Aleksandrom Hemonom, Mladost (2021); Feminističke inscenacije (2021); Osvetnice, roman (2022); Grožnja in strah: razraščanje sovražnega govora kot orodja oblasti v Sloveniji (2022); Kje smo? Ljubljanski steganogram (2024); Hetera in filozof, studija (2024). Romani su joj objavljeni na slovenačkom i makedonskom. Dobitnica nagrada Miloš Crnjanski za knjigu eseja 1990, American PEN Award 1993, Helsinki Watch Award 2000, Helen Award, Montreal 2001, nagrade Mirko Kovač za knjigu eseja 2015, nagrade Mira ženskog odbora PEN-a Slovenije 2016, Vitalove nagrade Zlatni suncokret 2017, nagrade Društva sociologa Slovenije za ne-sociologa 2023, nagrade Druga prikazna, Skopje, 2025.

Latest posts by Svetlana Slapšak (see all)