- Peščanik - https://pescanik.net -

Višak virusa

Foto: Predrag Trokicić

Vreme u Srbiji stoji. Takav je utisak. Red Vučića, red navijača, red Kosova. I niz katastrofalnih incidenata između – najnoviji je podrivanje temelja i rušenje zgrade na Vračaru. (Neka mi se oprosti što govorim o Beogradu; siguran sam da će čitalac iz bilo kog mesta u zemlji umesto mog svežeg primera imati da navede neki drugi nedavni kriminalni incident iz svoje okoline.) Tako Srbija živi mimo sveta i vremena. U realnom vremenu pak, utisak je da se svet ruši. Barem na zapadu Evrope, u poplavama, i zapadu Sjedinjenih Država i Kanade, u požarima. Zapad gori – i doslovno i figurativno.

Figurativno – širi se požar prisluškivanja. Tako je juče ujutru Guardian izašao s novom aferom: izraelska Grupa NSO razvila je virus/softer za prisluškivanje i praćenje. Jednom kada taj virus – ime mu je poetično: Pegaz – uđe u mobilni telefon, sve što je u njemu postaje dostupno kupcu softvera od izraelske kompanije. Predstavnici NSO-a tvrde, softver su razvili za borbu protiv kriminala; tvrde još da detaljno proveravaju svakog potencijalnog kupca pre nego što softver prodaju. Predstavnici NSO-a lažu. Procurio je spisak kupaca i osoba pod nadzorom krilatog konja. Pošto su ga pregledali, novinari Guardiana zaključili su da se dve grupe upadljivo izdvajaju – autoritarni režimi kao kupci i novinari kao žrtve. (Žrtve i u smislu ubijenih novinara.)

Na spisku napadnutih telefona, na desetine je brojeva novinara širom sveta. Ali, ponajviše u Meksiku, Maroku i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Među izdvojenim zemljama našle su se – očekivano – i daleka Indija i nama bliska Mađarska. Čitalac već sluti – Srbije na spisku kupaca NSO-a nema: da je ima, to bi bilo u prvoj rečenici teksta. Preciznije, Srbija se ne pominje eksplicitno u novinskim člancima. Kako god, sada dva virusa haraju planetom – kovid i Pegaz. Pitanje za milion dolara: koji je opasniji? Protiv kovida smo dobili vakcinu, istina delimično efikasnu. Ima li vakcine protiv Pegaza? Pegaz je zloćudniji od kovida, nešto poput kancera: napada upravo antitela neophodna za očuvanje imuniteta zajednice na diktaturu – novinare.

Dva se pitanja nameću. Prvo, ko ima pravo da kontroliše izraleski NSO i njegovo širenje virusa kupoprodajnim transakcijama? S tim u vezi, ko kontroliše kako virus dalje šire njegovi kupci – da ponovimo – mahom autoritarni režimi širom sveta? Konačno, zašto je kompanijama i državama dopušteno da nekažnjeno vrše kriminalna dela zbog kojih se nemilosrdno gone i oštro kažnjavaju pojedinci? Drugo, ako Srbija zaista nije kupila krilati virus od NSO-a, kako je Vučić odoleo tom iskušenju, jer treba verovati – roba mu se verovatno nudila, ako nikako drugačije, onda preko posrednika iz susedstva Orbana ili iz nešto daljih Ujedinjenih Emirata?

Je li to dobra ili loša vest što Pegaz, za razliku od kovida, još nije stigao u Srbiju? Može se o tome spekulisati. Mediji u Srbiji su pod takvom kontrolom i pritiskom da je Pegaz suvišan. Ali, pod sličnim pritiskom su i mediji u Mađarskoj. Ili su to barem donedavno bili, dok Orban nije pao u Budimpešti. Pa mu je sad ipak potreban Pegaz. Hoće li i Vučić potražiti i kupiti „zaraženog/krilatog konja“ ako krene da gubi izbore? Treba biti na oprezu. Ako nas je kovid zatekao (a i dalje nas zatiče) nespremne, možda bismo za Pegaza ipak mogli da se spremimo. Protiv svakog prisluškivanja, praćenja i ucenjivanja najefikasniji je odgovor – javnost. Pegaz udara baš po javnosti jer kupcu, korisniku virusa, omogućava da prati i ucenjuje novinare. Novinari od toga mogu da se odbrane jedino tako što će bez kalkulisanja objaviti sve što znaju, jer tada svako praćenje i preuzimanje (to jest krađa) podataka postaju izlišni.

Kovid će pre ili kasnije proći ili postati bezopasan. Pegaz je tu (ili stiže) da ostane. Što više se zadržava u telu javnosti, taj virus postaje maligniji. Zato bi najbolje bilo već sada podići imunitet. Čitalac rezignirano sleže ramenima – koji imunitet? Javnost u Srbiji ovaj režim već deceniju nemilosrdno gazi svojim kopitima, Pegaz je stvarno čisti višak.

Peščanik.net, 20.07.2021.


The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)