- Peščanik - https://pescanik.net -

Vlast može sve

Fotografije čitalaca, Predrag Trokicić

Već smo ovde govorili o mogućim uzrocima zastarevanja krivičnog gonjenja članova porodice Karić. Jedan od tih razloga je institucionalna i privatna povezanost porodice i vladajuće stranke. Iako se protiv Bogoljuba Karića formalno i dalje vodi još jedan krivični postupak, čini se da je obustavljanje postupka u vezi sa Mobtelom donelo sa sobom i medijsku rehabilitaciju. Neki mediji su o Kariću počeli da pišu jer je on ponovo postao politička realnost (pa makar i klovnovska realnost), dok drugi to rade iz uobičajenih razloga – jer vrlo dobro razumeju signale koje šalju vlasti. Ne samo da su mediji otvorili prostor za Bogoljuba Karića, pripremajući njegov veliki povratak, već je i on sam otvorio dušu i priznao da se u Rusiji video sa Tomislavom Nikolićem i tom prilikom razgovarao o procesu koji se vodi protiv njega. Nakon toga se oglasio i predsednik Srbije i tu informaciju potvrdio rečima – „pio sam kafu s Karićem i opet bih“. Tom prilikom je izjavio da „i dalje smatra da je optužnica protiv Karića politički motivisana“.

Nikolić potvrđuje tezu o tome da nosioci vlasti u Srbiji postupaju isključivo u svom privatnom interesu – u tom privatnom svojstvu oni odlučuju da li je primereno objavljivati imena postupajućih tužilaca (Vučić i Gojković) ili da li se protiv nekoga vodi politički proces (Nikolić). Dobru ilustraciju odnosa tih pojedinaca prema institucijama koje predstavljaju imamo u izjavi predsednika da je on sa beguncem od srpskog pravosudnog sistema samo „popio kafu.“ Nikolić kaže da bi to učinio sa „svakim od nas“. Međutim, mnogi od nas nisu preko deset godina proveli u bekstvu zbog višemilionske štete nanete državi. Mnogima od nas bi se, ako ništa drugo, sudilo u odsustvu.

U neskrivenim (dakle, javnim) simpatijama na relaciji Nikolić-Karić, nisu izostale ni reči obožavanja za premijera. Jer – to već znamo – svako ko premijera eksplicitno ne obožava, on ga mrzi. Karić je, kako bi izbegao da bude mrzitelj, rekao da sa Vučićem nije u kontaktu preko 25 godina, ali da je on „jedini premijer za ovih četvt veka koji je posvetio sebe, a i zna kako da izvede Srbiju iz živog blata“. Ako je do sada pio kafu samo sa predsednikom, ovom izjavom se nesumnjivo kvalifikovao da to ubuduće čini i sa premijerom.

Zbog čega bi ovi privatni odnosi Vučića, Nikolića i Karića trebalo da se tiču svih građana? Prvo, jer su oni pre svega predstavnici javnih vlasti i dok je tako ne smeju nastupati u privatnom svojstvu, niti svoju javnu funkciju podrediti privatnim interesima.1 Takođe, oni ne smaju svojim (javnim, ali i nejavnim) ponašanjem uticati na tužilaštvo i sudske organe vlasti.

Ustavna zabrana sukoba interesa je temeljnije razrađena i Zakonom o agenciji za borbu protiv korupcije koji kaže: funkcioner je dužan da javnu funkciju vrši tako da javni interes ne podredi privatnom; da stvara i održava poverenje građana u savesno i odgovorno vršenje javne funkcije; kao i da izbegava stvaranje odnosa zavisnosti prema licu koje bi moglo da utiče na njegovu nepristrasnost u vršenju javne funkcije. Jasno je da u slučaju o kome govorimo više ne može biti reči o očuvanju javnog interesa, održavanju poverenja i izbegavanju odnosa zavisnosti. Time su se premijer i predsednik kandidovali za izglasavanje nepoverenja i razrešenje. To je ono što bi se dogodilo u nekoj pristojnoj zemlji, kojoj je stalo do pravila koje je sama definisala i usvojila.

Međutim, insitucije u Srbiji – a pre svega Narodna skupština i predstavnici građana koji bi trebalo da pokrenu postupke otkaza premijeru i predsedniku – daleko su od toga da mogu da se izdignu iznad ličnih i odavno uspostavljenih veza na relaciji Nikolić-Vučić-Karić (Rusija je tu čisti bonus). Međutim, to ne umanjuje našu obavezu da kažemo da su ovakve prakse nedopustive.

Kvalifikujući prethodnu vlast, za koju smatra da ga je politički progonila, Karić je rekao veliku istinu – „vlast može sve“. Doduše, nije nam objasnio da li postoji razlika između vlasti koja ga je progonila dokazima o prisvajanju preko 60 miliona evra (zbog čega je on pobegao na drugi kontinent) i vlasti koja mu omogućava da to krivično gonjenje zastari – uz kafu sa predsednikom.

Peščanik.net, 14.10.2016.

Srodni link: Sofija Mandić – Privatno pravosuđe


________________

  1. Član 6 Ustava Srbije.
The following two tabs change content below.
Sofija Mandić je rođena 1986. u Novom Sadu. Diplomirana je pravnica, posrednica u mirnom rešavanju sporova i aktivistkinja za ljudska prava. Radi u Centru za pravosudna istraživanja (CEPRIS), a prethodno je bila angažovana u Beogradskom centru za bezbednosnu politiku i Nacionalnom demokratskom institutu. Generalna je sekretarka Peščanika, sa kojim sarađuje od 2007, kao učesnica u radijskim emisijama, a zatim i kao autorka tekstova. Autorka, koautorka i urednica je brojnih analiza o vladavini prava, stanju ljudskih prava u Srbiji i njihovoj perspektivi. Neke od skorašnjih su: Izbori pred Upravnim sudom 2022 – pregled postupanja i odluka (ur. CEPRIS, 2022), Izveštaj o javnosti rada Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca (CEPRIS, 2022), Sloboda izražavanja pred sudom (ur. SĆF, 2021-2022), Rad sudova tokom epidemije zarazne bolesti COVID-19 (OEBS, 2021), Ljudska prava u Srbiji (BCLJP, 2018-2021), Naša urušena prava (FES, 2019), Uslovi za izbor i napredovanje sudija i tužilaca u pravnom obrazovanju (CEPRIS, 2018), Skorašnji Ustav Srbije – rodna perspektiva (ŽPRS, 2017). Kao predstavnica civilnog društva učestvuje u procesu izrade komentara i mišljenja na izmene Ustava iz 2022, kao i zakona koji proizlaze iz ovih promena.

Latest posts by Sofija Mandić (see all)