Postoje dobri i loši tajkuni, postoje moji i oni koji nisu moji tajkuni, prijateljski i neprijateljski. U stvari, oni prvi i nisu (pravi) tajkuni, oni su sposobni privrednici kojima ću da ponudim da upravljaju mojim javnim preduzećima, a za one druge me baš briga, oni ima da mi budu zahvalni ako ih ne strpam u zatvor.
Tako izgleda rezonuje premijer Vučić. Tako se zaključuje iz njegove poslednje izjave gde je sve velike poljoprivredne proizvođače svrstao u tajkune. To jest, ne baš samo velike, nego sve one koji imaju preko 20 hektara, odnosno sve one kojima se ne bude svidela njegova agrarna politika i još se usude da to javno izraze.
Nije ovo ni mesto ni prilika da se ulazi u sve finese te politike, tek njena suština je da se, s jedne strane, obezbedi privilegovan položaj za šeika Mohameda, a s druge, da se kupovinom (glasova) velikog broja malih proizvođača obezbedi njihova podrška za takvu politiku. Prvo se obezbeđuje zahtevom da svaki zakupac državne zemlje na svakih deset zakupljenih hektara zaposli jednog radnika, a drugo time što će subvencije od 100 evra po hektaru dobijati samo domaćinstva ispod 20 hektara.
Problem sa ovom politikom je što nije ekonomska nego socijalna i što nije razvojna nego je populistička. Prava poljoprivredna politika – iz agrarnog budžeta, ako on već postoji – treba da podstiče investicije, da pospešuje razvoj i unapređenje proizvodnje, kreacije i inovacije, uvođenje savremenih tehnologija i standarda, otvaranje novih pogona, osvajanje stranih tržišta.
To su, u stvari, i do sada, i bez državne pomoći, radili ovi srednji i veliki proizvođači, koje je premijer Srbije, onako đuture, ignorantski i potcenjivački, svrstao u „tajkune“.
A radiće i ubuduće.
Peščanik.net, 20.09.2014.
- Biografija
- Latest Posts
Latest posts by Mijat Lakićević (see all)
- Putinovo „paljenje Rajhstaga“ i Vučićevo pumpanje srpstva - 29/03/2024
- Pretnja mirom: Srbi, Rusi i Kant - 22/03/2024
- Željko Obradović, državni neprijatelj - 23/02/2024