- Peščanik - https://pescanik.net -

Vulinova donja leđa

Foto: Predrag Trokicić

Američki ambasador se nekim slučajem našao usred srpske vlade i rekao ono što inače stalno govori. Ali takvo nešto do juče valjda nije govorio u srpskoj vladi, pa je rešio da i to kaže. Rečnikom i tonom koji se u normalnim okolnostima lako mogu podneti.

Stvarnost je mnogo gora od tih reči. Lamentiranje šefa ovdašnje države nad sopstvenim kosovskim porazom mnogo je gore od Skotove primedbe.

Otprilike da Kosovo nije „takozvana“ nego međunarodno priznata država.

Dok je on iz novinarskog pitanja otklanjao ovdašnji patriotski adut „takozvana“, potpredsednica srpske vlade Zorana Mihajlović je ćutala. Da li i ona misli da sve takozvano valja skloniti i stvari nazvati pravim imenom?

Ne, ona tako ne misli. Ali je ćutala verujući da je domaćinski ne prekidati gosta, niti bacati kletve. Niti galamiti na njega dok govori. Gost je to, ima čovek pravo da rekne ono što je započeo; ima nezgodnih posetilaca, niti ga možeš zaustaviti niti izbaciti kao iz krčme.

U stvari, ne znamo šte je Zorana mislila. Njen je običaj da često bude neusklađena sa tegobnim naprednjačkim jednoumljem, ali da samo nekoliko dana kasnije iskaže pravu epsku odu Vučiću. I tako opstaje, na granici napadnog šarma, prividnog svojevoljnog skretanja i realnog podaništva.

Izlivi pravovernosti bili su žustriji nego što su okolnosti to zahtevale. Ne samo zbog toga što je Skot ambasador najveće globalne sile. To ne mora da bude važno za ovdašnji vladajući autizam i besplodno rogušenje. Mada je inscenirana svađa sa američkim ambasadorom u stvari predstava za smlaćenu srpsku javnost: vidi boga ti, nema drugih događaja za uobičajeni dramoseraj, daj da se porvemo sa najvećima.

Iz tog rvanja, pored velike štete a nikakve vajde – što je uobičajeni učinak ovdašnje galamdžijske seljačke politike – izašlo je nekoliko šarmantnih, ali ne i bezopasnih budalaština, koje svakako prevazilaze incident koga zapravo nije ni bilo.

Dva Vučićeva činovnika su dobila priliku da pokažu svoju duboku odanost. Premijerka je svojom nedopušteno oskudnom retorikom optužila Skota da je njegova ekspresija o realnom statusu Kosova „skandalozna i neprimerena“. Prva je „izrazila svoju zblanutost“ što je prisutna članica vlade sve to prećutala.

Ali, dobro. Ta se izjava može odmah metnuti na spisak dnevnih nadripolitičkih trivijalnosti, koje u suštini ne nadilaze oskudni politički opseg nesrećne premijerke. Valjalo je sačekati Vulina, sa čitavim njegovim svađalačko-podaničkim talentom i originalnim definicijama problema koji čak i ne postoji.

On je budni čuvar vođinog mira, jurišnik na sve koji bi pokušali da mu okrnje iluziju o moći, skaredni orator o svima i o svemu, spreman za borbu sa izmišljenim avetima u svako doba dana, a posebno noći.

Pošto je uzgredno odbrusio Skotu, uzeo je na sebe pretnju najstrašnijim oružjem: predsednikom. Otprilike, sreća njegova (Skotova) što mu tu nije bio Vučić, on bi ga naglavačke izbacio iz vlade.

I tako smo doživeli da uživo čujemo pohvalu sluge o mitskoj nadmoći gospodara: ne samo da je jači od jednog Skota, te bi ga naglavačke nasadio na travnati ili kameniti deo vladinog dvorišta – kako mu se zalomi – nego se taj ne boji ni onih koji su ga ovde poslali. Taj se ne boji nikoga!

Kasnije se oglasio i izbacivač lično, tvrdeći da jeres izrečena „usred vlade“ nije smela da bude prećutana, misleći na istu osobu, koju su prozvali svi uključujući i jutrošnje tabloide.

Ali, naviknut da ide najdalje, Vulin je krenuo u anatomsko razlaganje (neosporno ženskog fenomena), te je u završnici svoje briljantne odbrane zemlje i vrhovnog rekao, otprilike, da su nekome važnija donja leđa od izjava koje vređaju i ugrožavaju Srbiju. Donja leđa su svakako novi pojam u srpskoj političkoj pornografiji.

Šta je Vulin želeo da kaže, tražeći u svom totalitarnom vokabularu ostatke lascivnog i nagomilane sedimente mizoginog?

Pa ništa, kao i obično. On je sa svojim bravurama, samo šlag na šlagu budalaština, onaj klovn koji ima završnu tačku, a potom se zavesa spušta.

Koliko danas ili sutra, Skot i Vučić će se sresti i izgladiti inače nepostojeći spor. U Srbiji se nastavlja takozvani život, sa svim donjim leđima srpske politike.

Peščanik.net, 17.10.2018.

KOSOVO

The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)