Dionisis Savopulos, 1944-2025
Veliki grčki i balkanski pevač, pesnik, kompozitor i muzičar umro je juče u Atini. Za njega je Hadžidakis rekao da je najveći od učenika njegove generacije. Baš kao Mikis Teodorakis, nije bio naročiti pevač, ali je sve ostalo bila njegova nenadmašna muzika – lirska, intimna, i ponekad još više politički inspirisana nego Teodorakisova. Za razliku od svih ostalih, njegove su pesme pune humora…
Rođen u Solunu, „sišao“ je u Atinu šezdesetih auto-stopom, pevajući ye-ye Vijetnam pesme. Uveo je u grčku popularnu muziku angažovani rok, ukrstio ga sa grčkim šlagerom, renesansnom muzikom, narodnom muzikom Severne Grčke i Balkana, pa još i Anatolije; eksperimentisao je sa instrumentima, posebno duvačkim; ubedio je kraljicu rebetske pesme, Sotiriju Belu, da svojim dubokim, promuklim glasom peva sa njim nove urbane pesme. Svojim stihovima hvatao je slike siromašne, provincijalne Grčke, izgubljenost, uništavanje prirode, gradski pejzaž sa večnim pobunama, moderne očajne parove, porodične proslave, tugu svakodnevice – i baladu o Nikosu, koji je ubio žandara zato što je ponizio njegovog mlađeg brata, u trajanju od 40 min, po stvarnom događaju…Konačno, napisao je muziku za Aristofanove Aharnjane, koja i danas stoji kao komična opera. I bio je jedini koji je Grcima mogao da baci u lice pesmu pod naslovom Guzogrci (Koloelines). Jedino što nikada nije uspeo da izvede bila je patetičnost.
Bio je veliki pesnik, koji je smatrao da poezija ne može bez muzike. Njegovi su besmrtni izrazi – oblačica, jedno malo more, mesec se udvaja, i ona koju često citiram – ljubav radi za socijalizam. I naravno, belo čaršafče, iz pesme o Karađozu, koju smo pevali na početku svake naše Karađoz – predstave 2010-12 (Kulturni centar „Danilo Kiš“ u Ljubljani).
Savopulosa sam slušala u njegovom lokalu, na koncertima; imali smo dug razgovor, pun smeha i ludih asocijacija, godine 1980, u njegovoj kući u atinskom predgrađu Psihiko. Tada niko u Beogradu nije hteo da rizikuje sa grčkim pevačem, potpuno nepoznatim u Jugoslaviji. Gostovao je devedesetih, pitanje je koliko su njegovu ironiju mogli da zapaze.
Skraćenica Njonjo označava sve grčke Dionise u svakodnevici. Zbogom Njonjo, koji si našu svakodnevicu označavao nekih pola veka. Ej, Ferida, Zorane, Niko, Peni, Harula, Endi, Mario, Ksanti, Leonida, i svi koje smo u tih pola veka gnjavili Njonjovim pesmama i još kvarili doživljaj svojim prevodima, nadvikujući se…
Η συννεφούλα – Διονύσης Σαββόπουλος
Ντιρλαντά – Διονύσης Σαββόπουλος
Protomagia – Διονύσης Σαββόπουλος
Ας κρατήσουν οι χοροί – Διονύσης Σαββόπουλος
Ζεϊμπέκικο II – Διονύσης Σαββόπουλος, Σωτηρία Μπέλλου, Μαρίνα Σάττι, Μικρός Κλέφτης
Canto (Τραπεζάκια έξω) – Διονύσης Σαββόπουλος
Στη Συγκέντρωση της ΕΦΕΕ – Διονύσης Σαββόπουλος
Μια θάλασσα μικρή – Δ.Σαββόπουλος & Μ.Χατζιδάκις
Τσάμικο – Διονύσης Σαββόπουλος
Παράβαση – Διονύσης Σαββόπουλος, Νίκος Παπάζογλου (Αχαρνής)
Κωλοέλληνες – Διονύσης Σαββόπουλος
Peščanik.net, 22.10.2025.
- Biografija
- Latest Posts
Latest posts by Svetlana Slapšak (see all)
- Kako preskočiti dan - 11/07/2026
- O liturgijskom jeziku - 09/07/2026
- Duhovni plićak - 07/07/2026