- Peščanik - https://pescanik.net -

Zbunjena siročad patrijarha Pavla

Sabraća arhijereji nisu uspeli da privole pokojnog patrijarha Pavla da podnese ostavku – a bili su mu je uredno podneli. On je otišao, i sada su svi zbunjeni šta će i kako će. Sudeći po novinama – a čega sve tu nema – izbor novog patrijarha je neka vrsta nacionalnog tendera za izbor prvog čoveka SPC. No, novine su novine, i svako ima pravo na svoje mišljenje, i to i nije neki problem. Ali zbunjene su i podeljene i vladike u Sinodu i Saboru, a dan se primiče kada se to mora obaviti. Računice i kombinacije su takve da čoveka zaboli glava. Kako naći jerarha koji bi imao ličnu skromnost koju je patrijarh Pavle imao, a u isto vreme i nekoga koga neće vodati kao mečku kada to kom političaru zatreba. A pokojnog patrijarha Pavla su vodili i u rovove dične vojske Mladićeve i Karadžićeve – epolete generaleve su poškropljene krvlju Srebrenice, a zasute su i pepelom spaljene Foče i tolikih stratišta u nesrećnoj Bosni. I sada zbunjena siročad muku muči kako da nađe rešenje – a naći ga uistinu nije lako.

Tugu uvećavaju i političari koji, naravno, imaju namere koje baš i ne kriju.

Nemaju osirotele vladike pravo na neku agitaciju, no i to već uveliko traje. U dva navrata je mitropolit Amfilohije molio Boga da ga ta čaša mimoiđe – ne želi, kaže, da bude patrijarh. Možda su te njegove molitve iskrene, no malo ko ima odgovora na pitanje – šta će biti ako mu Tvorac tu molitvu ne usliši? A to je ono što ni on sam ne zna. Vasilije Kačavenda pak uverava javnost da nije sam u luksuzu i bogatstvu – pogledajte druge vladike – kaže on, i dodaje da onaj dvorac kod Bijeljine neće u grob odneti – on ga samo čuva narodu. A dvorac je zaista – to su mediji objavili – mali versaj srpski. Njemu je, kaže, potrebno samo grobno mesto iza oltara, a ostalo čuva za druge. A kombinacije pred sutrašnjim danom – za 22. januar 2010. zakazan je izborni sabor – su beskrajne: one zapravo i nisu važne, jer nema među siročićima počivšeg patrijarha Pavla nekog ko ne snuje i ne kombinuje. No, zna se – čovek snuje, a žreb odlučuje, jer sudeći po svemu, izbor će biti žrebom između trojice koji imaju najviše glasova. Svi će biti sabrani na epiklezi – to je mistični čin zazivanja Duha svetoga – pa ipak, čija će molitva biti uslišena, odrediće se žrebom, a kako će to ići, nećemo skoro saznati, nekada godine prođu dok ne saznamo detalje.

I u laičkom delu javnosti je pometnja, jer tek tu niko nije ravnodušan prema tome ko će biti patrijarh.

Ako ne znamo volju Duha svetoga, možda nešto više znamo o znacima vremena u kojem živimo. Jer SPC se oglašavala i o Kosovu, i to čini godinama, i o Statutu Vojvodine, a prvi čovek Sinoda Amfilohije je potpisao Apel 200 javnih ličnosti o budućnosti Srbije – hoće li ona na Istok ili na Zapad. Ti se stavovi podudaraju sa stavovima opozicionih prvaka, ali ne uvek i sa stavovima koalicije na vlasti koju personifikuje šef države laičke Republike Srbije Boris Tadić. Niko ne zna u ovom času broj telefona kojim šef države opšti sa Duhom svetim – sa siročićima patrijarha Pavla sabranim u Saboru. Ali jedno je izvesno, novi poglavar SPC mora biti i državni. U momentu kada kocka pokaže ime i prezime novog poglavara, jedan od prvih izazova biće „da o tome budu obaveštene državne vlasti“. Tu smo pred enigmom, a pred njom stoje i sirota deca pokojnog patrijarha Pavla. Neće im zaista biti lako, a negde iz virtuelenog prostora i vremena kao da odjekuje glas pokojnog patrijarha Pavla: „Ostav’te se ljudi!“ Mnogima su ove kombinacije i borba za vlast prilika, pa zaboravljaju da crkva ima i neku drugu i drugačiju misiju osim da bude poluga vlasti. Novog poglavara čekaju mnoga iskušenja, jer napokon bi crkva morala da se oglasi i o hiljadama dece nezbrinute, koja obitavaju po šahtovima gradske kanalizacije, ili o hiljadama radnika koji od osionih poslodavaca traže samo pravo na rad, na malu zaradu i socijalno osiguranje. Da li će novi patrijarh imati snage da okrene list, jer i to je Srbija i narod njen.

Toliko do izbora novog poglavara SPC, uz sve nade i strepnje koje ga već prate.

 
Zapisi iz palanke

Peščanik.net, 21.01.2010.


The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)