- Peščanik - https://pescanik.net -

Zelena trava njihovog doma

Foto: Predrag Trokicić

A sada nešto sasvim drugačije! Ogledno poljoprivredno dobro Jovanjica i novi leteći opojni cirkus u našoj balkanskoj psojebini! Nadrealni performans režima, tabloidna overdoza srećnim rastinjem. Složna braća na zajedničkom poslu međusobnog usrećivanja i novela o stvaralaštvu ljudi koji već imaju sve, ali to im ni iz bliza nije dovoljno.

Da nije ovo ipak daleko ozbiljnije od najslavnijeg cirkusa u istoriji, i Džona Klisa koji ga najavljuje?

Naravno da jeste!

Znaju li ovi mlađi naraštaji za Toma Džonsa, čuvenog Tigra iz Velsa? On je još šezdesetih godina prošlog veka, moćnim glasom ispevao čežnjivu baladu za rodnim domom, koji je, naravno, nezamisliv bez trave. Zelene trave doma njegovog. Evo, trči mu u susret Meri, lepa je u predvečeri…

Moćna zelena trava je nikla u Srbiji. Nešto je pokošeno i osušeno, ali čitave plantaže biljaka raskošnih listova i neodoljivog zelenila, čekaju da dođu pod srp. No, čije je uopšte to?

Naše, naravno. Trava iz Jovanjice, prostora okađenog hilandarskim tamjanom, deo je nacionalnog blaga, utrezorenog pod specijalnim plastenicima. Više zelenila, više hlorofila, manje zagađenja. Ovo je iz lekcije za četvrti razred osnovne škole. Nigde ne piše da je marihuana prikraćena za taj životni proces sa suncem, iako je pod lošim glasom. Mada ova naša ima posebne nacionalne odlike. To je marihuana uzgajana uz posebnu rodoljubivu pažnju sa najvišeg mesta, izgleda izrasla pod moćnom rukom porodice.

Koje sad porodice? Pa jedino one kojoj je cela Srbija dom.

Porodice kao osnovne ćelije društva, kako bi to rekao matičar, naučen da rutinskom opaskom okonča dosadni posao sklapanja braka. Ili familije koja je sve, kako bi to rekli Sicilijanci, pred svojim neumoljivim donovima.

Dakle, da obnovimo gradivo. Mlad, poletan čovek, osnovao je farmu za uzgoj organskog povrća. Za taj posao dobio je bar dva važna blagoslova: kaluđerski iz Hilandara, i svetovni, od državne vlasti. Na oglednoj farmi uslikan je najpre Zoran Babić, koji je ushićen pred nestvarnim prizorom lepote negovane prirode. Nema reči da objasni šta vidi, ali hoće da kaže da zaista nema reči.

U nekom radnom kombinezonu, zatečen je i sadašnji ministar vojske, A.Vulin, koji vadi šargarepe za koje tvrdi da su paradajz, i deklamuje nešto u smislu: ovo je samo u Srbiji moguće. Njegov uzvišeni govor, pun organske patetike, nekako je bio još uzneseniji, i podignut na nivo državničke besede, kao da ga je neko posebno organsko rastinje podstaklo na takvu farmersko-patriotsku epiku.

Trava, kojoj je posvećen ovaj tekst, kao ukras nacionalnog doma, bila je negde izvan kamera, sakrivena kao državna tajna. Nedovoljno zrela, ili suviše zelena za slikanje.

Možda je u jednom trenutku Nebojši iz Beograda došlo žao ćaleta mučenika, koji je zaglavio sa minama pod stare dane, a predsednik ga u svojim nastupima nije potpuno abolirao. Pa je doneo važnu odluku: poslaće Slobodana Milenkovića, čestitog policajca, koji inače već sve zna o istoriji travuljine i njenim vlasnicima, da radi svoj posao.

Vlasnik farme, ili plantaže, kako vam drago, imao je običaj da pod blinkerima juri putevima zlatnog doba koje i lično stvara svojim sađevinama, ali mu kod Milenkovića i njegovog tima to nije prošlo.

„Miran! Izađi iz auta, raširi noge, ruke na haubu!“

Samo da okrenem jedan broj! – navodno je rekao on. A zatim je zapretio da će lično da zove Andreja Vučiča.

„Ne znam koji ti je taj. Telefon ovamo!“

Aleksandar ima samo jednu slabost, a to je brat Andrej. Odmah je požurio da kaže da bata nikada u životu nije čuo niti video organskog uzgajivača.

Ali, pokazalo se da Nebojša nije badava doktor. Pa je na konferenciji za medije, hvaleći revnost policije, izrekao briljantnu optužbu na račun Familije, kojoj nekako i pripada: Nema podataka da je imenovani travar u poslednjih šest meseci kontaktirao sa Andrejom Vučićem. I tako pokopao gazdu bez atentata: Ti će da mi zajebavaš ćaleta! Umukni, da ja ne zinem!

Znači li to da je počeo konačni unutrašnji obračun među bandom? Stefanović zna koliko Vučić ne zna, ali Vučić ne zna šta sve Nebojša zna. Ne sme da ga čuva na tom mestu, niti sme da ga skine. Ostaje mu izgledna nada da će komedija sa Vučevićem i njegovim krivičnim prijavama da ga sačuva, kao što su i sve prethodne tragične komedije.

Krivična prijava Vučevića protiv Vučića, nezavisno od budalaste zamisli da ga optužbama amnestira, ipak bi, u nekom fantastičnom raspletu mogla da bude istinski udar na homogenost mafijaške vlasti. Šta bi bilo da se iznenada okuraži neki tužilac, i privede Vučića pravdi, makar zbog lažnog samooptuživanja ako je lažno, ili zbog zločinačkog udruživanja i višestrukih nedela, ako je istinito.

Uostalom, poslednjih nekoliko dana, njihov se predsednik ponaša sa još manje samokontrole nego inače. U tome postoji bar jedna stvar koja vredi: trava je izgleda dobra. I evo, trči mu u susret Meri!

Peščanik.net, 10.12.2019.

JOVANJICA

The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)