- Peščanik - https://pescanik.net -

Žene biraju

Foto: Predrag Trokicić

Bliže se predsednički izbori. Kao i na prethodnim izborima, pitanja žena i ženskih prava nisu preterano interesantna kandidatima. Nedostatak interesovanja za obraćanje polovini biračkog tela može se naći u tome što se svi kandidati obraćaju svima. Daju se najuopštenije izjave i najšira obećanja.

Iako nisu bile u fokusu kampanja, pojedini predsednički kandidati su se ipak osvrnuli i na pitanja žena i ženskih prava. Pre svega Aleksandar Vučić, koji je u utorak 28. marta razgovarao sa ženama u sportskom centru „Šumice“ i Boško Obradović koji je u ponedeljak 27. marta odgovorio na nekoliko pitanja portala Blic žena. Pored toga, osvrnućemo se i na spotove pokreta Dosta je bilo iz kojih se mogu izvući određeni zaključci o njihovom odnosu prema ženama i ženskim pravima.

Krenimo od Aleksandra Vučića. Skup u sportskom centru „Šumice“ organizovan je sa ciljem da se predsednički kandidat obrati ženama kao posebnom delu biračkog tela. Njegovo obraćanje se svelo na upućivanje komplimenata ženama kao takvima i podsećanje na rezultate koje je postigla trenutna Vlada Srbije. Naglasio je da je postignuto dosta, ali da to nije dovoljno. Pre svega se osvrnuo na usvajanje Zakona o sprečavanju nasilja u porodici koji počinje da se primenjuje od 1. juna. Usvajanjem tog zakona, kako je Vučić naglasio, žene će biti bolje zaštićene. Nije se osvrnuo na osnovni problem svih prethodnih zakona koji su se bavili ovom problematikom – na njihovu primenu. Jedno je doneti zakon, a sasvim drugo primeniti ga u praksi.

Predsednički kandidat je uputio ženama komplimente: one su „razumnije, racionalnije i odgovornije“. Ako je zaista tako, zašto muškarci dominiraju politikom? Zašto njegova stranka i stranke koje ga podržavaju nisu istakle kandidatkinju za predsednicu Srbije? Pohvalio se da među članicama Srpske napredne stranke ima dosta vrednih i kvalitetnih žena, čak je jedna predsednica Skupštine, ali ipak izgleda da ni jedna nije toliko vredna i kvalitetna kao on.

Posredno je Aleksandar Vučić govorio i o kvotama. Naglasio je da se oni bore da ne postoji rodna diskriminacija prilikom zapošljavanja, kao i da bi trebalo da se zapošljava osoba najsposobnija za radno mesto, a ne osoba određenog pola. Međutim, poznato je da je teško izboriti se sa duboko ukorenjenim rodnim stereotipima na tržištu rada, a kvote čine deo te borbe. Daleko smo još uvek od društva gde se zaista sagledava samo sposobnost i kvalifikacija kandidata i kandidatkinja za posao.

Osim esencijalističkih komplimenata i nedorečenih stavova na temu zaštita prava radnica, u nastupu Aleksandra Vučića bilo je i nekoliko izjava koje su već na drugo slušanje problematične. Pre svega, obraćajući se ženama koristio je duboko rasistički i klasistički izraz „dame“. Iako se to može činiti beznačajnim i manje važnim, u sklopu esencijalističke priče o ženama kao „razumnim, racionalnim i odgovornim“, jer „više brinu o budućnosti, zbog budućih generacija“, upotreba tog izraza dobija novu dimenziju. Iz govora Aleksandra Vučića je jasno da on za žene priznaje samo one koje se uklapaju u taj model – razumne, racionalne, odgovorne dame. Da li bi damom nazvao bivšu radnicu Gorenja iz Vranja koja ga je krajem prošle godine suočila sa lošim uslovima rada u toj fabrici?

Još jedan esencijalistički kompliment koji je „damama“ uputio kandidat Vučić ticao se toga da one bolje pružaju podršku, da su privrženije i vernije od muškaraca. Kao primer navodi: kada se oseća loše, kada mu je teško, on ode kod svoje ćerke koja mu pomogne da se oseća bolje. Nesvesno, Vučić je ovde opisao emotivni rad koji se očekuje od žena – da pružaju podršku, da budu saosećajne bez obzira kako to utiče na njihove živote. Tema emotivnog rada poslednjih godina postaje sve zastupljenija u feminističkim krugovima. Emotivni rad je iscrpljujući, a od žena se očekuje, te tako i Aleksandar Vučić očekuje od svoje ćerke, da učine da se drugi osećaju bolje.

U intervjuu za Blic ženu, Boško Obradović nije odstupio od dobro poznatih stavova vezanih za položaj žena. Naravno, porodica je Dverima na prvom mestu, a žena je stub porodice. Međutim, mora se naglasiti da su Dveri, pa tako i Boško Obradović, odustali od insistiranja na tome da žena treba da bude uz porodicu. Sada kandidat Obradović ističe da „žena mora biti ekonomski samostalna“, da radno vreme mora biti prilagođeno tako da žene mogu da imaju i karijeru. U skladu sa time, država bi trebalo da se potrudi da obezbedi mesta u vrtićima. Iako je u njegovoj priči centralno majčinstvo i porodica, mora se pohvaliti pomak koji je Obradović napravio od ranih dana Dveri.

Konačno, pokret Dosta je bilo nije se otvoreno bavio pitanjima žena i ženskih prava. U fokusu njihove kampanje nije bila čak ni promocija njihovog kandidata Saše Radulovića, već animacija biračkog tela. U to ime proizveli su tri kratka animirana spota nazvana „Apstinenovići“ (više o spotovima možete pročitati ovde). U sva tri spota glavnu ulogu igra mladi obrazovani muškarac koji ljudima oko sebe pokušava da objasni zašto je važno glasati na izborima u nedelju 2. aprila. U prvom spotu vidimo našeg glavnog junaka u kancelariji sa dve koleginice. Jedna turpija nokte, druga besposleno sedi; razgovaraju o besmislu izlaska na izbore jer su „svi oni isti“. Onda se javlja glavni junak koji obraćanje počinje sa „drage moje“ i nastavlja sa objašnjavanjem kako nisu svi isti. Međutim, pre nego što stigne da ubedi svoje besposlene koleginice da ipak vredi izaći na izbore, avion kojim pilotira Aleksandar Vučić udari u zgradu. Pored besmislenog kraja (ne čujemo objašnjenje do kraja, a ionako svi poginu te ne mogu da izađu na izbore), ovaj spot se oslanja na nekoliko rodnih stereotipa. Žene, udobno zaposlene u kancelariji, ništa ne rade. Ne samo da ništa ne rade, nego još i turpijaju nokte. Pored toga pričaju o nečemu o čemu ništa ne znaju, ali na svu sreću tu je kolega koji će im objasniti kako stvari zaista stoje.

Drugi spot je najproblematičniji. Dvojica mladića u parku razgovaraju. Jedan se žali kako i pored fakultetskog obrazovanja ne može da nađe posao i kako ozbiljno razmišlja da sreću potraži negde drugde. Drugi kaže kako njemu to ne pada na pamet jer ne želi da ide negde gde će da „pere sudove i raznosi pice“ već će on izaći na izbore, pa će videti šta će se desiti. Dok ubeđuje svog druga da je ipak bolje ostati i učestvovati u političkom procesu, pored njih prođe devojka. I tu drugi mladić izbacuje svoj najjači argument – „a i realno, ne znam šta bih bez naših riba, brate ove preko su smešne u odnosu na ove naše“, i nonšalantno nastavlja da priča o važnosti izlaska na izbore. Ovo predstavlja izuzetno jednostavan primer objektifikacije žena. One su lepi objekti za konzumiranje, a ne učesnice u političkom procesu. Ako ništa drugo, upotreba termina „ribe“ kako bi se označile žene je izuzetno neozbiljna u političkoj kampanji. Pokret Dosta je bilo nam ovim spotom stavlja do znanja gde se tačno žene i ženska prava nalaze na listi njihovih prioriteta.

U trećem spotu mladi profesor istorije prodaje jagode na pijaci. Pored tačno izmerenog kilograma jagoda, kupcima, mladiću i starijoj ženi, ponudi i (netačnu) lekciju iz istorije o značaju samo jednog glasa na izborima. Objasni i odakle on na pijaci – nije mogao da se zaposli u struci jer nije imao odgovarajuću partijsku knjižicu. Starija žena mu predloži da se učlani kod Vučića, na šta je on upita koliko ona ima godina. Kada mu odgovori da ima devedeset i dve godine, on joj sarkastično odgovori da bi možda ona trebalo da se učlani da bi njoj „budućnost bila brža, jača i bolja“. Pored seksizma, ovaj spot Dosta je bilo počiva i na ejdžizmu. Zašto mladić nije postavio to pitanje? Zašto je to morala da bude starija žena? Ovaj spot je objavljen 27. marta. Nekoliko dana pre toga, 23. marta, predsednik Udruženja sindikata penzionera Srbije pozvao je penzionere da ne glasaju za Aleksandra Vučića, a 28. marta su penzioneri održali protest u Beogradu.

Prvi i treći spot bi mogli da prođu kao blago seksistički (treći je doduše izuzetno ejdžistički), ali u paketu sa drugim spotom stvaraju određenu sliku o pokretu koji ih plasira. A to je slika pokreta koji ženama nema šta da ponudi, a možda im svojim angažovanjem može i nauditi.

Predsednički izbori se bliže. Kao na tolikim izborima do sada, žene će još jednom morati da se opredele između kandidata koji im ne nude ništa.

Peščanik.net, 30.03.2017.

FEMINIZAM
IZBORI I PROTESTI 2017.